Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
U savremenom pravoslavnom životu, o jednom duhovnom fenomenu govori se iznenađujuće retko, iako mnogi duhovnici upozoravaju da je često prisutan kako u našem okruženju, tako i u nama samima. Reč je o pojavi koja može da se maskira kao pobožnost, duhovna uzvišenost ili "posebna blagodat", a zapravo vodi u ozbiljnu zabludu. Reč je o - prelesti.Na šta se tačno misli pod tim pojmom, kako ona nastaje i zašto se smatra jednom od najopasnijih duhovnih obmana, objašnjava sveštenik Bojan Krstanović.
Šta je prelest i kako je Crkva razume
Otac Bojan najpre objašnjava sam pojam, vraćajući se na njegovo jezičko i duhovno poreklo:
- Sama reč "prelest" sastavljena je od prefiksa "pre" koji radnju čini još jačom i glagola "lest" koji je stara slovenska reč i označava laž. Iz samog naziva vidimo da se radi o ozbiljnoj i velikoj laži, zabludi. Tačnije, radi se o podmukloj prevari samog đavola. Tu čovek gubi ispravna duhovna gledišta, razmišljanja, sozercanja...
U ovom tumačenju prelest se ne predstavlja kao obična greška, već kao duboka duhovna obmana koja menja čovekov pogled na sebe, svet i Boga. Čovek tada, kako objašnjava, počinje da pogrešno tumači sopstveno unutrašnje stanje i da ga vidi kao uzvišeno, iako ono to nije.
Kako nastaje duhovna zabluda
Govoreći o uzrocima, otac Bojan prelest povezuje sa odvajanjem od crkvenog predanja i preteranim oslanjanjem na sopstvena uverenja:
- Prelest nastaje kada čovek prestane da sluša ono što Crkva govori i počne da sprovodi neka lična uverenja. Preterano poverenje u sebe, gordost i sujeta su osnov za ovakvo stanje. Čovek umisli da sve može sam i da mu Božija blagodat ne treba.
Kako navodi, u takvom stanju čovek više ne stavlja Boga u centar svog duhovnog života, već sopstveni doživljaj sebe. Time se, kako kaže, otvara prostor za ono što naziva „duhovnim egocentrizmom“.
Lažna duhovna iskustva i unutrašnji mrak
Posebno upozorava na to da prelest često dolazi u obliku prijatnih osećanja i "duhovnih zanosa", koji mogu prevariti čoveka:
- Nažalost, ovo je plodno zemljište za đavola koji daje čoveku neke zanose i ushićenja za koja je nesrećni prelesnik ubeđen da je to Božija blagodat. Međutim, iza tih nadahnuća uvek bude nešto što čoveka vodi u duhovni mrak. Zato ljudi u prelesti nikada nisu radosni.
U tom stanju, čovek počinje da se oslanja na sopstvene unutrašnje slike i predstave, gubeći dodir sa realnim duhovnim iskustvom Crkve.
Printscreen/Društvene mreže
Sveštenik Bojan Krstanović
Kada čovek počne da se postavlja iznad Crkve
Jedna od najopasnijih faza, kako navodi sveštenik, jeste trenutak kada osoba počne da odbacuje crkveni autoritet i iskustvo:
- Takav čovek misli da mu više niko ne treba. Šta će mu sveštenici, šta će mu praksa i iskustvo Crkve kad se njemu lično Bog javlja i otkriva.
Od duhovne zablude do osude drugih
Otac Bojan dalje upozorava da prelest često vodi u osudu i duhovnu nadmenost:
- Onda počne da osuđuje sve one koji su na dobrom putu. Na kraju ih i zamrzi. Daje sebi za pravo da određuje ko je pravi vernik a ko nije.
U takvom stanju, čovek postaje merilo svima, iako, kako ističe, često nema ni stabilno ni duboko duhovno iskustvo.
Posebno snažno naglašava posledice koje ovakvo stanje može imati na druge ljude:
- Čovek koji je u prelesti postaje dosadan i opasan za okolinu… Opasan jer onim ljudima koji nisu u veri predstavlja pravoslavlje kroz svoje stavove koji su puni mraka i njegovog egocentrizma.
Zbog toga, dodaje, oni koji posmatraju spolja mogu steći pogrešnu sliku o veri i Crkvi.
Put povratka i izlazak iz prelesti
Na kraju, otac Bojan naglašava da izlazak iz ovog stanja nije jednostavan i da često dolazi kroz bolna iskustva:
- Čoveka iz prelesti može spasiti samo posebna Božija blagodat. Ponekad neki težak životni udarac koji će čoveku vratiti izgubljeno smirenje i okrenuti ga ka Bogu. Isceljenje uglavnom dolazi kroz velike patnje i stradanja. Braćo i sestre, čuvajmo se ovog velikog i opasnog zla koje nas odvodi u pakao. Slušajmo svoju Crkvu, jedino u njoj nam je spasenje - zaključuje otac Bojan.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Meta napada bilo je obeležje kraj starog groblja u Zaselju, mestu gde su prema popisu iz 1991. godine živeli isključivo Srbi, dok danas tamo nema nijednog pripadnika srpskog naroda.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Često se ljudi zaklinju u najbliže i u Boga zbog sitnica, ali pravoslavno učenje poziva na oprez: Hristos je rekao da čovekova reč treba da bude "da" ili "ne", dok Crkva zakletvu prihvata samo u posebnim okolnostima.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Meta napada bilo je obeležje kraj starog groblja u Zaselju, mestu gde su prema popisu iz 1991. godine živeli isključivo Srbi, dok danas tamo nema nijednog pripadnika srpskog naroda.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Iz starih zapisa pronađenih u manastiru Dragović stigao je recept za neobičnu poslasticu koja otkriva kako su se nekada od jednostavnih sastojaka stvarali ukusi dostojni svečane trpeze.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.