Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
U savremenom pravoslavnom životu, o jednom duhovnom fenomenu govori se iznenađujuće retko, iako mnogi duhovnici upozoravaju da je često prisutan kako u našem okruženju, tako i u nama samima. Reč je o pojavi koja može da se maskira kao pobožnost, duhovna uzvišenost ili "posebna blagodat", a zapravo vodi u ozbiljnu zabludu. Reč je o - prelesti.Na šta se tačno misli pod tim pojmom, kako ona nastaje i zašto se smatra jednom od najopasnijih duhovnih obmana, objašnjava sveštenik Bojan Krstanović.
Šta je prelest i kako je Crkva razume
Otac Bojan najpre objašnjava sam pojam, vraćajući se na njegovo jezičko i duhovno poreklo:
- Sama reč "prelest" sastavljena je od prefiksa "pre" koji radnju čini još jačom i glagola "lest" koji je stara slovenska reč i označava laž. Iz samog naziva vidimo da se radi o ozbiljnoj i velikoj laži, zabludi. Tačnije, radi se o podmukloj prevari samog đavola. Tu čovek gubi ispravna duhovna gledišta, razmišljanja, sozercanja...
U ovom tumačenju prelest se ne predstavlja kao obična greška, već kao duboka duhovna obmana koja menja čovekov pogled na sebe, svet i Boga. Čovek tada, kako objašnjava, počinje da pogrešno tumači sopstveno unutrašnje stanje i da ga vidi kao uzvišeno, iako ono to nije.
Kako nastaje duhovna zabluda
Govoreći o uzrocima, otac Bojan prelest povezuje sa odvajanjem od crkvenog predanja i preteranim oslanjanjem na sopstvena uverenja:
- Prelest nastaje kada čovek prestane da sluša ono što Crkva govori i počne da sprovodi neka lična uverenja. Preterano poverenje u sebe, gordost i sujeta su osnov za ovakvo stanje. Čovek umisli da sve može sam i da mu Božija blagodat ne treba.
Kako navodi, u takvom stanju čovek više ne stavlja Boga u centar svog duhovnog života, već sopstveni doživljaj sebe. Time se, kako kaže, otvara prostor za ono što naziva „duhovnim egocentrizmom“.
Lažna duhovna iskustva i unutrašnji mrak
Posebno upozorava na to da prelest često dolazi u obliku prijatnih osećanja i "duhovnih zanosa", koji mogu prevariti čoveka:
- Nažalost, ovo je plodno zemljište za đavola koji daje čoveku neke zanose i ushićenja za koja je nesrećni prelesnik ubeđen da je to Božija blagodat. Međutim, iza tih nadahnuća uvek bude nešto što čoveka vodi u duhovni mrak. Zato ljudi u prelesti nikada nisu radosni.
U tom stanju, čovek počinje da se oslanja na sopstvene unutrašnje slike i predstave, gubeći dodir sa realnim duhovnim iskustvom Crkve.
Printscreen/Društvene mreže
Sveštenik Bojan Krstanović
Kada čovek počne da se postavlja iznad Crkve
Jedna od najopasnijih faza, kako navodi sveštenik, jeste trenutak kada osoba počne da odbacuje crkveni autoritet i iskustvo:
- Takav čovek misli da mu više niko ne treba. Šta će mu sveštenici, šta će mu praksa i iskustvo Crkve kad se njemu lično Bog javlja i otkriva.
Od duhovne zablude do osude drugih
Otac Bojan dalje upozorava da prelest često vodi u osudu i duhovnu nadmenost:
- Onda počne da osuđuje sve one koji su na dobrom putu. Na kraju ih i zamrzi. Daje sebi za pravo da određuje ko je pravi vernik a ko nije.
U takvom stanju, čovek postaje merilo svima, iako, kako ističe, često nema ni stabilno ni duboko duhovno iskustvo.
Posebno snažno naglašava posledice koje ovakvo stanje može imati na druge ljude:
- Čovek koji je u prelesti postaje dosadan i opasan za okolinu… Opasan jer onim ljudima koji nisu u veri predstavlja pravoslavlje kroz svoje stavove koji su puni mraka i njegovog egocentrizma.
Zbog toga, dodaje, oni koji posmatraju spolja mogu steći pogrešnu sliku o veri i Crkvi.
Put povratka i izlazak iz prelesti
Na kraju, otac Bojan naglašava da izlazak iz ovog stanja nije jednostavan i da često dolazi kroz bolna iskustva:
- Čoveka iz prelesti može spasiti samo posebna Božija blagodat. Ponekad neki težak životni udarac koji će čoveku vratiti izgubljeno smirenje i okrenuti ga ka Bogu. Isceljenje uglavnom dolazi kroz velike patnje i stradanja. Braćo i sestre, čuvajmo se ovog velikog i opasnog zla koje nas odvodi u pakao. Slušajmo svoju Crkvu, jedino u njoj nam je spasenje - zaključuje otac Bojan.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.