Prema učenju Crkve, zaštita čoveka ne dolazi od predmeta, amajlija i narodnih verovanja, već isključivo od Boga, vere i molitve.
Dolazak bebe na svet u srpskom narodu od davnina prate različiti običaji i verovanja. Roditelji, naročito u prvim danima po rođenju deteta, žele da ga zaštite od svake opasnosti, bolesti i loših uticaja, pa se mnogi i danas drže starih navika koje su se prenosile generacijama.
Jedna od najčešćih jeste vezivanje crvenog konca oko bebine ruke, za koji se veruje da štiti dete od uroka, zlih pogleda i negativne energije.
Taj običaj prisutan je u mnogim porodicama, pa se često dešava da odmah po izlasku iz porodilišta neko od rodbine donese crveni končić i stavi ga novorođenčetu oko ruke, uz reči da se "valja zbog zaštite".
Mnogi roditelji to prihvataju bez razmišljanja, smatrajući da ne može da škodi, dok drugi veruju da na taj način dete čuvaju od ljudi koji mu možda ne žele dobro.
Ipak, prema učenju Crkve, zaštita čoveka ne dolazi od predmeta, amajlija i narodnih verovanja, već isključivo od Boga, vere i molitve.
- Narodno verovanje kaže da crveni konac štiti dete od uroka, odbija zle poglede, lošu energiju i jednostavno čuva zdravlje bebe. Međutim, on nema nikakve veze sa Bogom i Crkvom. Realno, da ima veze sa Crkvom, u crkvi bi se i prodavao - kaže Đurđević i naglašava:
Printscreen/Instagram/verska.nastava
Teolog Aleksandar Đurđević
- Crveni končić se smatra sujeverjem. On nas ne štiti i ne dobijamo nikakvu duhovnu zaštitu kada ga nosimo odnosno kada ga beba nosi. Kakve on ima veze sa životom, zašto je uopšte crvene boje? Zaštita ne dolazi od konca nego dolazi od Boga. Treba da imamo poverenje u Boga, a ne u amajlije u vidu crvenog konca.
Decidno ističe da su amajlije u suprotnosti sa hrišćanstvom.
- Molite se za svoje dete, i ne slušajte babe, strine, tetke već pravac po makaze i isecite taj končić sa bebine ruke. Verujem da niko od njih nema zlu nameru, ali ako nešto ne znate obratite se svom svešteniku i on će vam sve objasniti - rekao je Đurđević.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Patrijarh aleksandrijski pozvao je poglavare Jerusalimske i Antiohijske patrijaršije, šaljući snažnu poruku jedinstva i molitve dok rat, humanitarna katastrofa i političke tenzije ugrožavaju hrišćanske zajednice u regionu.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.