Prema učenju Crkve, zaštita čoveka ne dolazi od predmeta, amajlija i narodnih verovanja, već isključivo od Boga, vere i molitve.
Dolazak bebe na svet u srpskom narodu od davnina prate različiti običaji i verovanja. Roditelji, naročito u prvim danima po rođenju deteta, žele da ga zaštite od svake opasnosti, bolesti i loših uticaja, pa se mnogi i danas drže starih navika koje su se prenosile generacijama.
Jedna od najčešćih jeste vezivanje crvenog konca oko bebine ruke, za koji se veruje da štiti dete od uroka, zlih pogleda i negativne energije.
Taj običaj prisutan je u mnogim porodicama, pa se često dešava da odmah po izlasku iz porodilišta neko od rodbine donese crveni končić i stavi ga novorođenčetu oko ruke, uz reči da se "valja zbog zaštite".
Mnogi roditelji to prihvataju bez razmišljanja, smatrajući da ne može da škodi, dok drugi veruju da na taj način dete čuvaju od ljudi koji mu možda ne žele dobro.
Ipak, prema učenju Crkve, zaštita čoveka ne dolazi od predmeta, amajlija i narodnih verovanja, već isključivo od Boga, vere i molitve.
- Narodno verovanje kaže da crveni konac štiti dete od uroka, odbija zle poglede, lošu energiju i jednostavno čuva zdravlje bebe. Međutim, on nema nikakve veze sa Bogom i Crkvom. Realno, da ima veze sa Crkvom, u crkvi bi se i prodavao - kaže Đurđević i naglašava:
Printscreen/Instagram/verska.nastava
Teolog Aleksandar Đurđević
- Crveni končić se smatra sujeverjem. On nas ne štiti i ne dobijamo nikakvu duhovnu zaštitu kada ga nosimo odnosno kada ga beba nosi. Kakve on ima veze sa životom, zašto je uopšte crvene boje? Zaštita ne dolazi od konca nego dolazi od Boga. Treba da imamo poverenje u Boga, a ne u amajlije u vidu crvenog konca.
Decidno ističe da su amajlije u suprotnosti sa hrišćanstvom.
- Molite se za svoje dete, i ne slušajte babe, strine, tetke već pravac po makaze i isecite taj končić sa bebine ruke. Verujem da niko od njih nema zlu nameru, ali ako nešto ne znate obratite se svom svešteniku i on će vam sve objasniti - rekao je Đurđević.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.