Duhovna riznica 05.01.2026 | 01:00

KADA JE NAJTEŽE, VEĆINA NAPRAVI ISTU GREŠKU: Starac Pajsije govori šta bi trebalo da uradimo pre nego što od Boga potražimo moć

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KADA JE NAJTEŽE, VEĆINA NAPRAVI ISTU GREŠKU: Starac Pajsije govori šta bi trebalo da uradimo pre nego što od Boga potražimo moć
Alexandros Michailidis / AFP / Profimedia

Svetogorski starac nas uči kako preuzeti odgovornost za sopstvenu sreću: lekcija koja pokazuje da vera deluje samo kada čovek zakorači sam.

U trenutku unutrašnje zbrke i osećaja nemoći, mnogi ljudi okreću pogled prema nebu očekujući da će im pomoć pasti sa visina. Problem nastaje kada se zaboravi osnovna istina: Bog ne preuzima mesto čoveka, već mu pokazuje put - a korak mora čovek učiniti sam. Jedna pouka starca Pajsija Svetogorca baca svetlo na ovaj izazov i otkriva praktičan način kako povezati ljudsku odgovornost i Božiju milost.

- Da bi Bog pomogao čoveku, čovek najpre treba sam da se potrudi. Ima stvari koje čovek treba sam da učini da bi mu Bog nisposlao svoju pomoć. Ako čovek sam ne želi sebi da pomogne, ni Bog neće moći da mu pomogne... Zato ne treba pitati šta je to što Bog može da učini za nas, već treba sebe pitati – šta je to što ja mogu da učinim za sebe - govorio je starac Pajsije.

Kada vera zahteva trud čoveka

Starac Pajsije ovim rečima suptilno preusmerava fokus sa pasivne nade na aktivnu unutrašnju borbu i odgovornost. Poruka je jasna: molitva i vera nisu magični prekidači; one traže ljudski trud, samoprevazilaženje i spremnost da se preuzme inicijativa u sopstvenom životu.

Veza između dela i Božije milosti

U pravoslavnom učenju, vera i dela nisu odvojeni. Pouka starca Pajsija Svetogorca jasno pokazuje da Božija pomoć ne umanjuje našu odgovornost, već je osnažuje. Kada čovek učini svoj deo puta sa iskrenošću i voljom, tada Božija milost postaje vidljiva i konkretna - a unutrašnji mir koji tražimo prestaje da bude daleka želja i postaje stvarnost koju oblikujemo sopstvenim koracima.

Čitanje Jevanđelja za 31. ponedeljak po Duhovima

Mykola Komarovskyy/Shutterstock
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 329 (11,17-23; 27-31)

17. Verom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinosaše onaj koji je primio obećanja, 18. kome beše kazano: „U Isaku će ti se nazvati seme”, 19. jer je razumeo da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku. 20. Verom u ono što će doći blagoslovi Isak Jakova i Isava. 21. Verom Jakov umirući blagoslovi svakoga sina Josifova, i pokloni se preko vrha palice svoje. 22. Verom Josif na samrti napominjaše o izlasku sinova Izrailjevih, i zapovedi za kosti svoje. 23. Verom su Mojseja, pošto se rodi, krili tri meseca roditelji njegovi, jer videše da je dete krasno, i ne pobojaše se zapovesti careve.

Nije nađeno poglavlje (p1): 58, 11,17-23; 27-31

Jevanđelje po Marku, začalo 42. (9,42-50; 10,1)

42. A koji sablazni jednoga od ovih malih koji veruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se obesi kamen vodenični o vrat i da se baci u more. 43. I ako te ruka tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obe ruke otići u pakao, u oganj neugasivi, 44. gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 45. I ako te noga tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je ući u život hromu, negoli s dve noge da te bace u pakao, u oganj neugasivi, 46. gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

47. I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u Carstvo Božije, negoli sa dva oka da budeš bačen u pakao ognjeni, 48. gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 49. Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. 50. Dobra je so; ali ako so postane neslana, čime će se osoliti? Imajte soli u sebi, i mir imajte među sobom. 1. I ustavši odande dođe u krajeve Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu: i kao što običaj imaše, opet ih učaše.