OVO MOŽE DA OTERA SVE TUGE I ZAŠTITI OD SVIH GREHOVA: Starac Emilijan otkriva šta je najjači štit u olujama života
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Svetogorski starac objašnjava kako pola sata posvećenog Isusovoj molitvi može da donese radost, oslobodi od stresa i pokaže da sreća ne zavisi od spoljnog sveta.
Sve veći pritisak obaveza, neprekidna buka poruka i hitni rokovi često nas odvode od unutrašnjeg mira i osećaja duhovne sigurnosti. Ljudi traže utehu i smisao, ali ga retko nalaze u svakodnevnoj žurbi. Rešenje nudi jedna jednostavna, a duboka pouka starca Jefrema Katunakijskog, koja nas uči da se mir i radost rađaju u molitvi i unutrašnjem zaustavljanju:
- Isključi telefon. Svrši sve svoje poslove i posveti se samo Isusovoj molitvi. Pola sata samo, ništa više. Sedni i izgovaraj ovu molitvicu. Jednu po jednu reč, sa razumevanjem:
"Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me."
Tako zaprositi, molećivo, plačljivo:
"Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me."
I nakon kratkog vremenskog perioda, u zavisnosti od tvoje čistote i revnosti, poznaćeš i pronaći ćeš: prvo što ćeš otkriti je radost. Radost će ti dati podsticaj i volju, pomoći da češće izgovaraš molitvu. A molitva će doneti više i veće radosti. Veća radost će te motivisati da češće izgovaraš Isusovu molitvu. I tako, radost donosi Isusovu molitvu, a Isusova molitva radost. Dostići ćeš tačku kada ćeš govoriti: "Ja sam najsrećniji čovek na svetu," uči nas starac Jefrem.
U svetu koji nas stalno odvlači, ova pouka vraća fokus na suštinsko – prisustvo Božije milosti u našim mislima i srcima. Starac Jefrem nas podseća da radost nije u spoljnim okolnostima, već u strpljivom i iskrenom obraćanju Bogu.
Svaki izgovoreni molitveni glas, svaki trenutak unutrašnjeg zaustavljanja, postaje seme koje klija u duši. U pravoslavlju, gde je molitva srce svakodnevnog života, ovaj jednostavan čin nije ritual – to je put do dubokog mira i radosti koja ne zavisi od sveta oko nas, već od Božanske prisutnosti koju prizivamo iznutra.
Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 328 (11,9-10; 11,17-23; 11,32-40)
9. Verom se naseli on u zemlji obećanoj kao u tuđoj, i u šatorima stanovaše sa Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja. 10. Jer očekivaše Grad koji ima temelje, kojemu je neimar i tvorac Bog. 17. Verom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinosaše onaj koji je primio obećanja, 18. kome beše kazano: „U Isaku će ti se nazvati seme”, 19. jer je razumeo da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku.
20. Verom u ono što će doći blagoslovi Isak Jakova i Isava. 21. Verom Jakov umirući blagoslovi svakoga sina Josifova, i pokloni se preko vrha palice svoje. 22. Verom Josif na samrti napominjaše o izlasku sinova Izrailjevih, i zapovedi za kosti svoje. 23. Verom su Mojseja, pošto se rodi, krili tri meseca roditelji njegovi, jer videše da je dete krasno, i ne pobojaše se zapovesti careve.
32. I šta još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao kazivati o Gedeonu, Varaku, Samsonu, Jeftaju, Davidu, Samuilu i o drugim prorocima, 33. koji verom pobediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34. ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske; 35. neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje;
36. a drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice; 37. kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomreše; potucaše se u kožusima i kozjim kožama u oskudici, u nevoljama, u patnjama; 38. oni kojih svet ne bijaše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim. 39. I svi ovi, osvedočeni u veri, ne dobiše obećanje; 40. zato što je Bog nešto bolje predvideo za nas, da ne bi oni bez nas dostigli savršenstvo.
Jevanđelje po Mateju, začalo 1. (1,1-25)
1. Rodoslov Isusa Hrista, sina Davidova, Avraamova sina. 2. Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu. 3. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. 4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. 5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.
6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomona sa Urijinicom. 7. A Solomon rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. 8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. 9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Jezekiju. 10. A Jezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. 11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi vavilonskoj. 12. A po seobi vavilonskoj, Jehonija rodi Salatila. A Salatil rodi Zorovavelja. 13. A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. 14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.
15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. 16. A Jakov rodi Josifa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Hristos. 17. Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest. 18. A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a pre nego što se behu sastali, nađe se da je zatrudnela od Duha Svetoga. 19. A Josif muž njen, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti.
20. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: „Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. 21. Pa će roditi sina, i nadeni mu ime Isus: jer će on spasti narod svoj od greha njihovih.” 22. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: 23. „Eto, devojka će začeti, i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuil, što će reći: „S nama Bog.” 24. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovedi anđeo Gospodnji i dovede kući ženu svoju. 25. I ona, a da se nije sa njom sastao, rodi sina svoga prvenca i nadenu mu ime Isus.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir. U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi. Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi. Čak i u najmračnijim trenucima, strpljenje i vera pokazuju put ka ljubavi koju Bog ne skriva ni pred kim.
Čitanje Jevanđelja za 30. nedelju po Duhovima
OVO MOŽE DA OTERA SVE TUGE I ZAŠTITI OD SVIH GREHOVA: Starac Emilijan otkriva šta je najjači štit u olujama života
DAH ANTIHRISTA ZAGADIO JE ZEMLJU, MORE I SVE ŠTO DIŠE – EVO ŠTA NAM JE ČINITI: Starac Jefrem Arizonski otkriva kako strah u snagu i nemir u spokoj
PORED MOLITVE, OD GREHA NAS ČUVAJU I OVE ČETIRI STVARI: Starac Pajsije otkriva šta učiniti kada duša zadrhti pred iskušenjima
KADA SVE DELUJE IZGUBLJENO, PROMENITE OVO KOD SEBE I SLEDI BOLJITAK: Sveti Josif Isihaste otkriva tajnu neuništive radosti
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Svetogorski starac nas uči kako preuzeti odgovornost za sopstvenu sreću: lekcija koja pokazuje da vera deluje samo kada čovek zakorači sam.
Pouka svetitelja pokazuje kako iskušenja i unutrašnji nemir mogu postati put ka miru i duhovnom sazrevanju.
Dok vreme neumoljivo prolazi, poruka svetitelja nas podseća da svaka nova godina može biti prilika za dobra dela i duhovni rast.
Svetogorski starac nas uči kako preuzeti odgovornost za sopstvenu sreću: lekcija koja pokazuje da vera deluje samo kada čovek zakorači sam.
Jurnjava švajcarskim putevima okončana je kod stepenica crkve Nojdorf, gde je dvadesetosmogodišnji vozač izgubio kontrolu nad vozilom i izazvao saobraćajnu nezgodu.
Čajkanović naglašava da pečenica nikada nije bila "obično jelo".
Kao dečaku, kasnije mladiću, pa i zrelom čoveku, trebao mi je celog života, istakao je otac Stefan o svom ocu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Ovaj drevni način pripreme božićnog hleba otkriva zašto je pogača više od običaja i zašto se na prazničnoj trpezi doživljava kao blagoslov.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.