OVO MOŽE DA OTERA SVE TUGE I ZAŠTITI OD SVIH GREHOVA: Starac Emilijan otkriva šta je najjači štit u olujama života
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Svetogorski starac objašnjava kako pola sata posvećenog Isusovoj molitvi može da donese radost, oslobodi od stresa i pokaže da sreća ne zavisi od spoljnog sveta.
Sve veći pritisak obaveza, neprekidna buka poruka i hitni rokovi često nas odvode od unutrašnjeg mira i osećaja duhovne sigurnosti. Ljudi traže utehu i smisao, ali ga retko nalaze u svakodnevnoj žurbi. Rešenje nudi jedna jednostavna, a duboka pouka starca Jefrema Katunakijskog, koja nas uči da se mir i radost rađaju u molitvi i unutrašnjem zaustavljanju:
- Isključi telefon. Svrši sve svoje poslove i posveti se samo Isusovoj molitvi. Pola sata samo, ništa više. Sedni i izgovaraj ovu molitvicu. Jednu po jednu reč, sa razumevanjem:
"Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me."
Tako zaprositi, molećivo, plačljivo:
"Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me."
I nakon kratkog vremenskog perioda, u zavisnosti od tvoje čistote i revnosti, poznaćeš i pronaći ćeš: prvo što ćeš otkriti je radost. Radost će ti dati podsticaj i volju, pomoći da češće izgovaraš molitvu. A molitva će doneti više i veće radosti. Veća radost će te motivisati da češće izgovaraš Isusovu molitvu. I tako, radost donosi Isusovu molitvu, a Isusova molitva radost. Dostići ćeš tačku kada ćeš govoriti: "Ja sam najsrećniji čovek na svetu," uči nas starac Jefrem.
U svetu koji nas stalno odvlači, ova pouka vraća fokus na suštinsko – prisustvo Božije milosti u našim mislima i srcima. Starac Jefrem nas podseća da radost nije u spoljnim okolnostima, već u strpljivom i iskrenom obraćanju Bogu.
Svaki izgovoreni molitveni glas, svaki trenutak unutrašnjeg zaustavljanja, postaje seme koje klija u duši. U pravoslavlju, gde je molitva srce svakodnevnog života, ovaj jednostavan čin nije ritual – to je put do dubokog mira i radosti koja ne zavisi od sveta oko nas, već od Božanske prisutnosti koju prizivamo iznutra.
Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 328 (11,9-10; 11,17-23; 11,32-40)
9. Verom se naseli on u zemlji obećanoj kao u tuđoj, i u šatorima stanovaše sa Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja. 10. Jer očekivaše Grad koji ima temelje, kojemu je neimar i tvorac Bog. 17. Verom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinosaše onaj koji je primio obećanja, 18. kome beše kazano: „U Isaku će ti se nazvati seme”, 19. jer je razumeo da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku.
20. Verom u ono što će doći blagoslovi Isak Jakova i Isava. 21. Verom Jakov umirući blagoslovi svakoga sina Josifova, i pokloni se preko vrha palice svoje. 22. Verom Josif na samrti napominjaše o izlasku sinova Izrailjevih, i zapovedi za kosti svoje. 23. Verom su Mojseja, pošto se rodi, krili tri meseca roditelji njegovi, jer videše da je dete krasno, i ne pobojaše se zapovesti careve.
32. I šta još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao kazivati o Gedeonu, Varaku, Samsonu, Jeftaju, Davidu, Samuilu i o drugim prorocima, 33. koji verom pobediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34. ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske; 35. neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje;
36. a drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice; 37. kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomreše; potucaše se u kožusima i kozjim kožama u oskudici, u nevoljama, u patnjama; 38. oni kojih svet ne bijaše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim. 39. I svi ovi, osvedočeni u veri, ne dobiše obećanje; 40. zato što je Bog nešto bolje predvideo za nas, da ne bi oni bez nas dostigli savršenstvo.
Jevanđelje po Mateju, začalo 1. (1,1-25)
1. Rodoslov Isusa Hrista, sina Davidova, Avraamova sina. 2. Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu. 3. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. 4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. 5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.
6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomona sa Urijinicom. 7. A Solomon rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. 8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. 9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Jezekiju. 10. A Jezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. 11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi vavilonskoj. 12. A po seobi vavilonskoj, Jehonija rodi Salatila. A Salatil rodi Zorovavelja. 13. A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. 14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.
15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. 16. A Jakov rodi Josifa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Hristos. 17. Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest. 18. A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a pre nego što se behu sastali, nađe se da je zatrudnela od Duha Svetoga. 19. A Josif muž njen, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti.
20. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: „Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. 21. Pa će roditi sina, i nadeni mu ime Isus: jer će on spasti narod svoj od greha njihovih.” 22. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: 23. „Eto, devojka će začeti, i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuil, što će reći: „S nama Bog.” 24. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovedi anđeo Gospodnji i dovede kući ženu svoju. 25. I ona, a da se nije sa njom sastao, rodi sina svoga prvenca i nadenu mu ime Isus.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir. U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi. Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi. Čak i u najmračnijim trenucima, strpljenje i vera pokazuju put ka ljubavi koju Bog ne skriva ni pred kim.
Čitanje Jevanđelja za 30. nedelju po Duhovima
OVO MOŽE DA OTERA SVE TUGE I ZAŠTITI OD SVIH GREHOVA: Starac Emilijan otkriva šta je najjači štit u olujama života
DAH ANTIHRISTA ZAGADIO JE ZEMLJU, MORE I SVE ŠTO DIŠE – EVO ŠTA NAM JE ČINITI: Starac Jefrem Arizonski otkriva kako strah u snagu i nemir u spokoj
PORED MOLITVE, OD GREHA NAS ČUVAJU I OVE ČETIRI STVARI: Starac Pajsije otkriva šta učiniti kada duša zadrhti pred iskušenjima
KADA SVE DELUJE IZGUBLJENO, PROMENITE OVO KOD SEBE I SLEDI BOLJITAK: Sveti Josif Isihaste otkriva tajnu neuništive radosti
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako plemenito srce i zahvalnost pretvaraju običnu molitvu u izvor istinske sreće.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Kada se pojave nemir, praznina i nezadovoljstvo, ljudi često traže uzrok u okolnostima i drugima, ali svetogorski starac ukazuje na dublji razlog i poziva na unutrašnje preispitivanje.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Sveštenik Andrej Tkačov objašnjava kako iskušenja počinju, zašto čovek na putu ka Bogu nailazi na prepreke i na koji način se protiv zla može boriti.
Nekada se pravio kada gosti iznenada pokucaju na vrata, a danas je idealan izbor za sve koji žele raskošan desert bez dugog stajanja kraj šporeta.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.