Duhovna riznica 04.01.2026 | 00:01

JEDNOM DNEVNO MALO ZASTANI I UČINI OVO: Starac Jefrem tvrdi da će to posle nekog vremena stvoriti najsrećnijeg čoveka od tebe

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
JEDNOM DNEVNO MALO ZASTANI I UČINI OVO: Starac Jefrem tvrdi da će to posle nekog vremena stvoriti najsrećnijeg čoveka od tebe
Eparhija zvorničko-tuzlanska

Svetogorski starac objašnjava kako pola sata posvećenog Isusovoj molitvi može da donese radost, oslobodi od stresa i pokaže da sreća ne zavisi od spoljnog sveta.

Sve veći pritisak obaveza, neprekidna buka poruka i hitni rokovi često nas odvode od unutrašnjeg mira i osećaja duhovne sigurnosti. Ljudi traže utehu i smisao, ali ga retko nalaze u svakodnevnoj žurbi. Rešenje nudi jedna jednostavna, a duboka pouka starca Jefrema Katunakijskog, koja nas uči da se mir i radost rađaju u molitvi i unutrašnjem zaustavljanju:

- Isključi telefon. Svrši sve svoje poslove i posveti se samo Isusovoj molitvi. Pola sata samo, ništa više. Sedni i izgovaraj ovu molitvicu. Jednu po jednu reč, sa razumevanjem:

"Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me."

"Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me."

Tako zaprositi, molećivo, plačljivo: 

"Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me."

I nakon kratkog vremenskog perioda, u zavisnosti od tvoje čistote i revnosti, poznaćeš i pronaći ćeš: prvo što ćeš otkriti je radost. Radost će ti dati podsticaj i volju, pomoći da češće izgovaraš molitvu. A molitva će doneti više i veće radosti. Veća radost će te motivisati da češće izgovaraš Isusovu molitvu. I tako, radost donosi Isusovu molitvu, a Isusova molitva radost. Dostići ćeš tačku kada ćeš govoriti: "Ja sam najsrećniji čovek na svetu," uči nas starac Jefrem.

Pola sata koje menja svakodnevnicu

U svetu koji nas stalno odvlači, ova pouka vraća fokus na suštinsko – prisustvo Božije milosti u našim mislima i srcima. Starac Jefrem nas podseća da radost nije u spoljnim okolnostima, već u strpljivom i iskrenom obraćanju Bogu.

Molitva kao seme radosti

Svaki izgovoreni molitveni glas, svaki trenutak unutrašnjeg zaustavljanja, postaje seme koje klija u duši. U pravoslavlju, gde je molitva srce svakodnevnog života, ovaj jednostavan čin nije ritual – to je put do dubokog mira i radosti koja ne zavisi od sveta oko nas, već od Božanske prisutnosti koju prizivamo iznutra.

Shutterstock/Andrii Drachuk
Jevanđelje

 

Čitanje Jevanđelja za 30. nedelju po Duhovima

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 328 (11,9-10; 11,17-23; 11,32-40)

9. Verom se naseli on u zemlji obećanoj kao u tuđoj, i u šatorima stanovaše sa Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja. 10. Jer očekivaše Grad koji ima temelje, kojemu je neimar i tvorac Bog. 17. Verom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinosaše onaj koji je primio obećanja, 18. kome beše kazano: „U Isaku će ti se nazvati seme”, 19. jer je razumeo da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku.

20. Verom u ono što će doći blagoslovi Isak Jakova i Isava. 21. Verom Jakov umirući blagoslovi svakoga sina Josifova, i pokloni se preko vrha palice svoje. 22. Verom Josif na samrti napominjaše o izlasku sinova Izrailjevih, i zapovedi za kosti svoje. 23. Verom su Mojseja, pošto se rodi, krili tri meseca roditelji njegovi, jer videše da je dete krasno, i ne pobojaše se zapovesti careve.

32. I šta još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao kazivati o Gedeonu, Varaku, Samsonu, Jeftaju, Davidu, Samuilu i o drugim prorocima, 33. koji verom pobediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34. ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske; 35. neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje;

36. a drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice; 37. kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomreše; potucaše se u kožusima i kozjim kožama u oskudici, u nevoljama, u patnjama; 38. oni kojih svet ne bijaše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim. 39. I svi ovi, osvedočeni u veri, ne dobiše obećanje; 40. zato što je Bog nešto bolje predvideo za nas, da ne bi oni bez nas dostigli savršenstvo.

Jevanđelje po Mateju, začalo 1. (1,1-25)

1. Rodoslov Isusa Hrista, sina Davidova, Avraamova sina. 2. Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu. 3. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. 4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. 5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.

6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomona sa Urijinicom. 7. A Solomon rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. 8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. 9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Jezekiju. 10. A Jezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. 11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi vavilonskoj. 12. A po seobi vavilonskoj, Jehonija rodi Salatila. A Salatil rodi Zorovavelja. 13. A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. 14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.

15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. 16. A Jakov rodi Josifa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Hristos. 17. Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest. 18. A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a pre nego što se behu sastali, nađe se da je zatrudnela od Duha Svetoga. 19. A Josif muž njen, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti.

20. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: „Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. 21. Pa će roditi sina, i nadeni mu ime Isus: jer će on spasti narod svoj od greha njihovih.” 22. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: 23. „Eto, devojka će začeti, i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuil, što će reći: „S nama Bog.” 24. Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovedi anđeo Gospodnji i dovede kući ženu svoju. 25. I ona, a da se nije sa njom sastao, rodi sina svoga prvenca i nadenu mu ime Isus.