OVO MOŽE DA OTERA SVE TUGE I ZAŠTITI OD SVIH GREHOVA: Starac Emilijan otkriva šta je najjači štit u olujama života
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Primetno je da neki ljudi danas prihvataju greh kao normalu i slabe sopstvenu molitvu, osećajući se izgubljeno i bespomoćno. Upravo zbog toga, u jednoj od svojih mnogobrojnih pouka starac Pajsije Svetogorac pokazao je kako upornost u molitvi, čitanju Svetog pisma i unutrašnjem preispitivanju može sačuvati dušu i ojačati moralnu čvrstinu.
- Slušajte, ljudi koji se danas podvizavaju, duhovni ljudi, neminovno će dobiti veliku nagradu. U naše vreme, kad je svuda i na svakom mestu rasut greh koji svi hvale kao dobro i svi ga predlažu, podvig i nastojanje podvižnika, pohvalniji su nego u bilo koje drugo vreme. Izdajnici koji slabe molitvu su duhovna suvoća i hladnoća - govorio je starac Pajsije, a potom je dao i rešenje:
“Protiv njih se moraju koristiti kratke molitve, a prevashodno molitva Isusova, usrdno čitanje Svetog Pisma i duhovnih knjiga. Od greha nas čuvaju i pomažu nam i misli o smrti, raju, paklu i dobročinstvima Božijim. Otuda će proisteći strah Božiji, sagledavanje samoga sebe, odbacivanje rđavih pomisli i osećanja i očuvanje moralne čistote. Bog posmatra naše srce i proverava čemu će se prikloniti. Uvek ćemo proveravati da li se kajemo zbog prošlih sagrešenja i plašimo li se sopstvene slabosti, ali nikad nećemo izgubiti nadu u spasenje.”
Pouka Starca Pajsija pokazuje da molitva i svesno preispitivanje sopstvenih postupaka nisu samo duhovni rituali, već konkretni alati za očuvanje moralne snage. U pravoslavlju, gde vera traži strpljenje i postojanost, ova pouka osvetljava put kroz iskušenja, podsećajući da upornost i nadanje u spasenje mogu prevazići svaku unutrašnju hladnoću.

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 310 (4,1-13)
1. Bojimo se, dakle, da neko od vas, dok još važi obećanje za ulazak u počinak njegov, ne pomisli da je odocnio. 2. Jer i nama je javljena radosna vest kao i onima; ali njima ne bi od koristi reč koju čuše, pošto oni koji je čuše ne prihvatiše je sa verom. 3. A mi koji poverovasmo ulazimo u počinak, kao što je rekao: „Zato se zakleh u gnevu svom da oni neće ući u počinak moj, mada dela Božija behu završena od postanka sveta.”
4. Jer reče negde za sedmi dan ovako: „I počinu Bog u dan sedmi od svih dela svojih.” 5. A ovde opet: „Neće ući u počinak moj.” 6. Pa pošto neki imaju da uđu u njega, a oni kojima je najpre javljena radosna vest ne uđoše zbog nepokornosti, 7. to opet odredi jedan dan, „danas", govoreći preko Davida, posle tolikoga vremena, kao što reče: „Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša.”
8. Jer da je njih Isus Navin uveo u počinak, ne bi se posle toga govorilo o nekom drugom danu. 9. Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak. 10. Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je počinuo od dela svojih, kao i Bog od svojih. 11. Postarajmo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ne bi ko pao po istom primeru nepokornosti.
12. Jer je reč Božija živa i delotvorna, oštrija od svakoga dvosekloga mača, i prodire sve do razdeobe duše i duha, zglobova i srži, i sudi namere i pomisli srca. 13. I nema tvari sakrivene pred njim, nego je sve obnaženo i otkriveno pred očima Onoga kome ćemo odgovarati.
Jevanđelje po Luki, začalo 106. (21,12-19)
12. A pre svega ovoga dignuće na vas ruke svoje i goniće vas i predavati u sinagoge i tamnice: vodiće vas pred careve i namesnike zbog imena moga. 13. A to će vam se dogoditi za svedočanstvo. 14. Stavite, dakle, u srca svoja, da ne smišljate unapred kako ćete odgovarati; 15. jer ja ću vam dati rečitost i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ili odgovoriti svi vaši protivnici. 16. A predavaće vas i roditelji, i braća, i rođaci, i prijatelji, i pobiće neke od vas. 17. I svi će vas omrznuti zbog imena moga. 18. Ni dlaka s glave vaše neće propasti. 19. Trpljenjem svojim spasavajte duše svoje.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U kratkoj pouci počivšeg duhovnika manastira Bogorodice Gavriotise krije se odgovor na strah od ljudske zlobe i osećaj napuštenosti.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Velika ruska svetiteljka ostavila je pouke o veri, molitvi i iskušenjima savremenog života, koje odjekuju kao molitva, upozorenje i uteha u vremenu u kojem mi živimo. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. sredu po Duhovima, 8. oktobar.
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na razliku između onoga što prolazi i onoga što ostaje, otvarajući pitanje koje čovek retko postavlja sebi dok ne ostane bez svega.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Savu Stratilata po starom i Spomen pojave Časnog krsta u Jerusalimu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dujma Solinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Mitropolit Jovan služio je svetu liturgiju pred članovima dinastije Karađorđević, učenicima i vernicima.