U OVOM SLUČAJU ĆUTANJE JE RAVNO NAJVEĆEM GREHU: Opomena Svetog Simeona Novog Bogoslovа koju ne smemo ignorisati
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Velika ruska svetiteljka ostavila je pouke o veri, molitvi i iskušenjima savremenog života, koje odjekuju kao molitva, upozorenje i uteha u vremenu u kojem mi živimo. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. sredu po Duhovima, 8. oktobar.
Svakodnevno svedočimo kako savremeni pravoslavni duhovnici govore o opasnosti da zbog težine bremena života vera u mnogima slabi. Iako je živela krajem 19. i početkom 20. veka, Sveta Matrona Moskovska znala je kuda svet ide, pa je iza sebe ostavila reči u kojima možemo prepoznati obrise vremena u kojem živimo.
Matuška, kako je verni narod u Rusiji oslovljava, nije govorila da bi impresionirala ili podučavala – njene reči bile su molitva, upozorenje i uteha u isto vreme. Videla je teškoće koje dolaze i znala koliko čovek može da se izgubi kada zaboravi na veru. Njena poruka i danas podseća: vera nije puka tradicija, već snaga koja čuva dušu.
“Žao mi vas je… Dočekaćete poslednja vremena, život će postajati sve teži i teži… neizdržljivo težak. Doći će vreme i pred vas će staviti krst i hleb i reći – birajte”, govorila je Sveta Matrona Moskovska, a potom bi dodala:
“Ako narod izgubi veru u Boga, razne će ga patnje snaći. Molite se, preklinjite, pokajte se! Gospod nas neće ostaviti i sačuvaće zemlju našu. Kad se neprijatelj približava, obavezno se treba moliti. Neprijatelj nam sedi na levom ramenu, a na desnom Anđeo čuvar, i svaki ima svoju knjigu: u jednu se zapisuju naši gresi, a u drugu dobra dela.
Zaštićujte se krstom, molitvom, svetom vodicom, češćim pričešćivanjem. Pred ikonama neka gore kandila. Ne zaboravi, Bog se nikada ne da ružiti. Milost Božija je uvek sa čovekom. Molitva Bogu nikad neće propasti.”
Njene reči nisu izgubile snagu. I danas podsećaju da svet može biti težak i pun iskušenja, ali da je vera tihi oslonac koji ne napušta one koji se Bogu predaju. Krst, molitva, ikone i pričešće nisu samo običaji, već svetlost koja vodi kroz tminu. Sveta Matrona nas uči da, uprkos svemu, milost Božija prati svakog čoveka koji se iskreno obrati, pokaje i zatraži Njegovu zaštitu.

Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 231 (5,25-33)
25. Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, 26. da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi rečju, 27. da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna. 28. Tako su dužni i muževi da vole svoje žene kao svoja tela; jer koji voli svoju ženu, samoga sebe voli. 29. Jer niko nikad ne omrznu na svoje telo, nego ga hrani i neguje, kao i Gospod Crkvu.
30. Jer smo udovi tela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih. 31. Toga radi ostaviće čovek oca svoga i mater i prilepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo. 32. Tajna je ovo velika, a ja govorim o Hristu i o Crkvi. 33. Tako i vi svaki da voli onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svoga muža.
Jevanđelje po Luki, začalo 12. (4,1-15)
1. Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju. 2. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa u te dane; i kad se oni navršiše, onda ogladne. 3. I reče mu đavo: „Ako si Sin Božiji, reci ovome kamenu da postane hleb.“ 4. I odgovori mu Isus govoreći: „Pisano je: Ne živi čovek samo o hlebu, nego o svakoj reči Božijoj.“
5. I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu sva carstva ovoga sveta za tren oka. 6. I reče mu đavo: „Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je 7. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja.“ 8. I odgovarajući Isus reče mu: „Idi od mene, Satano, jer je pisano: ’Gospodu Bogu svom klanjaj se, i njemu jedinome služi’.“ 9. I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: „Ako si Sin Božiji, skoči odavde dole.
10. Jer je pisano da će anđelima svojim zapovediti za tebe da te sačuvaju, 11. i uzeće te na ruke da se ne spotakneš o kamen nogom svojom. 12. I odgovarajući Isus reče mu: „Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svog.“ 13. I kada završi đavo sve kušanje, otide od njega za neko vreme. 14. I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini. 15. I on učaše po sinagogama njihovim, i svi ga hvaljahu.
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Ruski svetitelj i veliki duhovnik 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Pouka velikog ruskog svetitelja podseća na to da je od tuđeg pogleda mnogo važnije ono što psenjavanjem krsnim znakom ispovedamo.
Ruski svetitelj u svojoj pouci podseća na hrišćanski smisao nošenja krsta i pokazuje kako se i kroz stradanje može sačuvati vera.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.