Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Svake godine pred Vaskrs pravoslavni vernici suočavaju se sa istim pitanjima. Iako se crkvena pravila nisu promenila, dileme ni izdaleka ne nestaju. Koji dan se jaja "šaraju", koliko je crveno dovoljno crveno, da li sme plava i u kojoj meri ukrasi iz narodne tradicije "pripadaju" najvećem hrišćanskom prazniku - sve to stvara konfuziju koja često udaljava od suštine i duhovnog značenja Vaskrsa.
Na ove zabune dodatno utiču narodni običaji, koji su u velikoj meri nastali iz sujeverja, a ne iz vere. I dok tradicija ima svoje mesto, pojedinci bez teološkog znanja često šire dezinformacije koje nemaju uporište u crkvenim učenjima, stvarajući još više nedoumica.
shutterstock.com/Melinda Nagy
Glavna boja uskršnjih jaja je crvena i sve njene nijanse - poručuje otac Nikolaj
Crvena - boja vaskršnje radosti
Sveštenik Nikolaj Savčenko objašnjava da izbor boja nije stvar estetike.
- Glavna boja uskršnjih jaja je crvena i sve njene nijanse - ističe otac Nikolaj, prenosi portal gazeta.ru. On podseća da crvena simbolizuje radost i slavu vaskršnjeg jutra, ali se u drevna vremena uz nju vezivala i bela boja, simbol svetlosti koja je izronila iz Groba Gospodnjeg, svetlosti koja prožima sve stvari.
Iako Pravoslavna crkva ne zabranjuje izričito farbanje jaja u druge boje, sveštenik preporučuje poštovanje drevne tradicije.
- Ne postoji stroga zabrana korišćenja drugih boja ili ukrašavanja jaja, ali je bolje odati počast tradiciji - dodaje on.
Tamne nijanse nisu za Vaskrs
Pri izboru boja važno je izbegavati previše tamne tonove.
- Treba izostaviti tamne boje: crnu, tamnosmeđu i tamnoplavu. Takav "mrak" ne odgovara radosti Vaskrsa - ističe otac Nikolaj. Tamne nijanse, kako napominje, prikladnije su za Veliki post i Strasnu (Stradalnu) sedmicu, dok svetlost i radost Vaskrsa zahtevaju živost i toplinu boja.
Dilema u vezi sa bojama vaskršnjih jaja pokazuje širi izazov: vernici žele da sačuvaju duhovni smisao praznika, a istovremeno se susreću sa slojem narodnih običaja i dezinformacija koje zbunjuju i najiskusnije domaćice. U toj igri boja i tradicije, osnovna poruka ostaje jasna - Vaskrs je vreme svetlosti, radosti i obnove vere, a boje jaja treba da odražavaju upravo tu poruku.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki četvrtak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Marije Kleofine, dok Jevreji slave poslednji dan Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
I ove godine pred Vaskrs društvene mreže i mediji preplavljeni su oprečnim savetima, a mnogi vernici prave istu grešku - vaskršnja jaja farbaju baš na dan kada to nije primereno. Protinica Višnja Kostić objašnjava šta nalažu tradicija i crkveni poredak.
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Razgovor o regionu, stabilnosti i saradnji otvorio je i pitanje uloge Crkve u savremenim odnosima među državama - može li njen glas da utiče tamo gde politika često nailazi na granice.