Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Svake godine pred Vaskrs pravoslavni vernici suočavaju se s istim pitanjima. Iako se crkvena pravila nisu promenila, dileme ni izdaleka ne nestaju. Koji dan se jaja "šaraju", koliko je crveno dovoljno crveno, da li sme plava i u kojoj meri ukrasi iz narodne tradicije "pripadaju" najvećem hrišćanskom prazniku - sve to stvara konfuziju, koja često udaljava od suštine i duhovnog značenja Vaskrsa.
Na ove zabune dodatno utiču narodni običaji, koji su u velikoj meri nastali iz sujeverja, a ne iz vere. I dok tradicija ima svoje mesto, pojedinci bez teološkog znanja često šire dezinformacije koje nemaju uporište u crkvenim učenjima, stvarajući još više nedoumica.
shutterstock.com/Melinda Nagy
Glavna boja uskršnjih jaja je crvena i sve njene nijanse - poručuje otac Nikolaj
Crvena - boja vaskršnje radosti
Sveštenik Nikolaj Savčenko objašnjava da izbor boja nije stvar estetike.
- Glavna boja uskršnjih jaja je crvena i sve njene nijanse - ističe otac Nikolaj, prenosi portal Gazeta.ru. On podseća da crvena simbolizuje radost i slavu vaskršnjeg jutra, ali se u drevna vremena uz nju vezivala i bela, simbol svetlosti koja je izronila iz Groba Gospodnjeg, svetlosti koja prožima sve stvari.
Iako Pravoslavna crkva ne zabranjuje izričito farbanje jaja u druge boje, sveštenik preporučuje poštovanje drevne tradicije.
- Ne postoji stroga zabrana korišćenja drugih boja ili ukrašavanja jaja, ali je bolje odati počast tradiciji - dodaje on.
Tamne nijanse nisu za Vaskrs
Pri izboru boja važno je izbegavati previše tamne tonove.
- Treba izostaviti tamne boje: crnu, tamnosmeđu i tamnoplavu. Takav "mrak" ne odgovara radosti Vaskrsa - ističe otac Nikolaj. Tamne nijanse, kako napominje, prikladnije su za Veliki post i Strasnu (Stradalnu) sedmicu, dok svetlost i radost Vaskrsa zahtevaju živost i toplinu boja.
Dilema u vezi sa bojama vaskršnjih jaja pokazuje širi izazov: vernici žele da sačuvaju duhovni smisao praznika, a istovremeno se susreću sa slojem narodnih običaja i dezinformacija koje zbunjuju i najiskusnije domaćice. U toj igri boja i tradicije, osnovna poruka ostaje jasna - Vaskrs je vreme svetlosti, radosti i obnove vere, a boje jaja treba da odražavaju upravo tu poruku.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Od zatvorenog oltara tokom posta do iznenadne otvorenosti koja briše granicu između čoveka i Boga, Svetla sedmica otkriva smisao koji mnogi primete tek kada zakorače unutra.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
I ove godine pred Vaskrs društvene mreže i mediji preplavljeni su oprečnim savetima, a mnogi vernici prave istu grešku - vaskršnja jaja farbaju baš na dan kada to nije primereno. Protinica Višnja Kostić objašnjava šta nalažu tradicija i crkveni poredak.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.