Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Svake godine pred Vaskrs pravoslavni vernici suočavaju se s istim pitanjima. Iako se crkvena pravila nisu promenila, dileme ni izdaleka ne nestaju. Koji dan se jaja "šaraju", koliko je crveno dovoljno crveno, da li sme plava i u kojoj meri ukrasi iz narodne tradicije "pripadaju" najvećem hrišćanskom prazniku - sve to stvara konfuziju, koja često udaljava od suštine i duhovnog značenja Vaskrsa.
Na ove zabune dodatno utiču narodni običaji, koji su u velikoj meri nastali iz sujeverja, a ne iz vere. I dok tradicija ima svoje mesto, pojedinci bez teološkog znanja često šire dezinformacije koje nemaju uporište u crkvenim učenjima, stvarajući još više nedoumica.
shutterstock.com/Melinda Nagy
Glavna boja uskršnjih jaja je crvena i sve njene nijanse - poručuje otac Nikolaj
Crvena - boja vaskršnje radosti
Sveštenik Nikolaj Savčenko objašnjava da izbor boja nije stvar estetike.
- Glavna boja uskršnjih jaja je crvena i sve njene nijanse - ističe otac Nikolaj, prenosi portal Gazeta.ru. On podseća da crvena simbolizuje radost i slavu vaskršnjeg jutra, ali se u drevna vremena uz nju vezivala i bela, simbol svetlosti koja je izronila iz Groba Gospodnjeg, svetlosti koja prožima sve stvari.
Iako Pravoslavna crkva ne zabranjuje izričito farbanje jaja u druge boje, sveštenik preporučuje poštovanje drevne tradicije.
- Ne postoji stroga zabrana korišćenja drugih boja ili ukrašavanja jaja, ali je bolje odati počast tradiciji - dodaje on.
Tamne nijanse nisu za Vaskrs
Pri izboru boja važno je izbegavati previše tamne tonove.
- Treba izostaviti tamne boje: crnu, tamnosmeđu i tamnoplavu. Takav "mrak" ne odgovara radosti Vaskrsa - ističe otac Nikolaj. Tamne nijanse, kako napominje, prikladnije su za Veliki post i Strasnu (Stradalnu) sedmicu, dok svetlost i radost Vaskrsa zahtevaju živost i toplinu boja.
Dilema u vezi sa bojama vaskršnjih jaja pokazuje širi izazov: vernici žele da sačuvaju duhovni smisao praznika, a istovremeno se susreću sa slojem narodnih običaja i dezinformacija koje zbunjuju i najiskusnije domaćice. U toj igri boja i tradicije, osnovna poruka ostaje jasna - Vaskrs je vreme svetlosti, radosti i obnove vere, a boje jaja treba da odražavaju upravo tu poruku.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od zatvorenog oltara tokom posta do iznenadne otvorenosti koja briše granicu između čoveka i Boga, Svetla sedmica otkriva smisao koji mnogi primete tek kada zakorače unutra.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
I ove godine pred Vaskrs društvene mreže i mediji preplavljeni su oprečnim savetima, a mnogi vernici prave istu grešku - vaskršnja jaja farbaju baš na dan kada to nije primereno. Protinica Višnja Kostić objašnjava šta nalažu tradicija i crkveni poredak.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.