Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
U pravoslavnim hramovima i manastirima, vaskršnja jaja koja se dele vernicima imaju prepoznatljivu, intenzivnu crvenu boju koja se razlikuje od one dobijene savremenim veštačkim bojama. Ta razlika nije samo u nijansi već i u načinu pripreme i značenju koje ta boja nosi.
Ova crvena boja dobija se upotrebom varzila, prirodne biljne boje koja se vekovima koristi u pravoslavnim krajevima, naročito na Balkanu. Nekada je varzilo bilo uobičajeno u domaćinstvima i smatralo se podrazumevanim delom pripreme za Vaskrs. Danas se ređe koristi, ali je ostalo sačuvano u crkvenoj praksi i među onima koji drže do tradicije.
Biljka koja daje boju kakvu fabrike ne mogu da naprave
Varzilo se dobija od korena biljke iz roda Rubia, poznate kao broć. Ovaj koren sadrži prirodne pigmente koji daju postojanu i duboku crvenu boju. Upravo ta postojanost razlikuje varzilo od mnogih drugih prirodnih i veštačkih boja.
Shutterstock Gabriel Preda RO
Intezivno crvena jaja dobija se upotrebom varzila, prirodne biljne boje koja se vekovima koristi u pravoslavnim krajevima
U hrišćanskoj simbolici, crvena boja ima jasno značenje. Ona predstavlja Hristovu krv, ali i Vaskrsenje kao pobedu života nad smrću. Zato se crvena boja ne koristi slučajno, već kao svedočanstvo vere. Iz tog razloga, prvo obojeno jaje, čuvarkuća, gotovo uvek je upravo ove boje.
Kako se farbaju jaja u varzilu i zašto se ovaj običaj čuva
U manastirima i crkvama varzilo se i danas koristi za farbanje jaja koja se nakon Vaskršnje liturgije dele vernicima. Ta jaja nisu samo deo običaja, već imaju ulogu blagoslova i podsećanja na suštinu praznika.
Sam postupak farbanja je jednostavan, ali zahteva pažnju. Varzilo, u prahu ili komadićima korena, preliva se sa oko 300 mililitara vrele vode. Dodaju se dve supene kašike alkoholnog sirćeta, a zatim se u tu tečnost spuštaju prethodno kuvana jaja. Dužina stajanja utiče na intenzitet boje. Nakon vađenja, jaja se mogu premazati uljem ili slaninom kako bi dobila sjaj.
Jedna kesica varzila nije skupa, ali daje rezultat koji se teško može postići fabričkim bojama. Razlika nije samo u izgledu već i u tome što varzilo predstavlja nastavak prakse koja je postojala pre savremenih sredstava.
Zato se varzilo i dalje koristi tamo gde se vodi računa o očuvanju tradicije i kontinuitetu običaja. Ono ne predstavlja samo način farbanja, već deo nasleđa koje je povezano sa verom, praznikom i načinom života koji se nije naglo menjao, već se prenosio iz generacije u generaciju.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
I ove godine pred Vaskrs društvene mreže i mediji preplavljeni su oprečnim savetima, a mnogi vernici prave istu grešku - vaskršnja jaja farbaju baš na dan kada to nije primereno. Protinica Višnja Kostić objašnjava šta nalažu tradicija i crkveni poredak.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.