KAKO SE PRIMAJU I ISPRAĆAJU GOSTI ZA VREME POSTA: Otac Bojan o važnom pravilu o kojem vernici gotovo ništa ne znaju
Posebna pažnja tokom posta posvećuje se i odnosima među ljudima.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Neki događaji ne traže glasnu najavu, ljudi ih prepoznaju po tišini koja im prethodi i radosti koja ih prati. Blagodatni oganj pripada upravo toj vrsti iskustava koja se ne objašnjavaju lako, ali se iščekuju sa dubokom, gotovo ličnom pažnjom i verom. Njegov silazak u hram Vaskrsenja Hristovog, poznat i kao crkva Svetog groba, na Veliku subotu, već vekovima predstavlja jedno od najdubljih i najtajanstvenijih iskustava pravoslavne duhovnosti. A mnogi sveti oci i oci Crkve kažu da je to najveće čudo pravoslavlja kojem svake godine iznova svedočimo.
Za vernike, to nije samo obred. To je potvrda, lična i zajednička, da se vaskrsna radost ne svodi na simboliku, već da ima opipljiv, gotovo nadčulni izraz. I dok se o Blagodatnom ognju govori tokom cele godine, tek u nedeljama pred Vaskrs ta tema izbija u prvi plan: u domovima, crkvama, na društvenim mrežama i u razgovorima vernika.
Ove godine, međutim, iščekivanje je obojeno drugačijim tonom.
Vest o tome da su izraelske vlasti zatvorile Hram Vaskrsenja Gospodnjeg, sveto mesto na kojem vekovima silazi Blagodatni oganj, pokrenula je talas zabrinutosti među pravoslavnima širom sveta. Razlozi za zatvaranje, administrativni, bezbednosni i politički - otvorili su pitanje koje se retko postavlja naglas: šta ako se tok događaja poremeti?
Uobičajena slika Velike subote podrazumeva hiljade vernika sabranih u hramu, sveštenstvo koje ulazi u Kuvukliju, mesto Hristovog groba, i trenutak u kojem se, prema predanju, oganj pojavljuje bez ljudske intervencije i zaplamti u rukama pravoslavnog patrijarha. Plamen se potom prenosi dalje, iz ruke u ruku, sa sveće na sveću, sve dok ne obasja čitav pravoslavni svet.
Ove godine, međutim, ta slika nije izvesna. Vernici već nedeljama izražavaju strah da li će sve proteći kao i prethodnih godina i vekova. Hoće li oganj sići na isti način? Hoće li mu pristup biti ograničen? Ili će, uprkos svemu, događaj nadjačati okolnosti?
Blagodatni oganj se u pravoslavnoj tradiciji smatra jedinstvenim fenomenom. Svedočenja o njegovom neobičnom svojstvu, da u prvim minutima ne peče – prenose se generacijama. Upravo ta osobina dodatno produbljuje njegov značaj i odvaja ga od svega što je čovek u stanju da proizvede.
O svemu ovome upečatljivo govori i monah Jefrem iz Skita Svetog Andreja, čije reči dodatno osvetljavaju značaj ovog događaja:
- Najveće čudo na svetu je Blagodatni oganj u Jerusalimu – koji se pojavljuje svake godine na Svetom Grobu u Veliku subotu (između 12:00–14:00 popodne). Silazi sa neba i to vide svi. Pravoslavni i nepravoslavni. Blagodatni Oganj, za izvesno vreme (4–10 minuta otprilike), ne peče. Niko na svetu ne može da napravi plamen koji ne peče. Blagodatni Oganj ne peče, ne troši, dakle, materiju, jer je to duhovni Plamen, koji obnavlja, oživljava i osvećuje - ističe svetogorac Jefrem i dalje objašnjava:
- Mnogi sa malim i velikim pashalnim svećama uzimaju Blagodatni Oganj i dodiruju njime obolele delove tela i bivaju isceljeni. Nakon određenog broja minuta nestvoreni Blagodatni Oganj postaje stvoreni plamen i počinje da žari. Kada se ne bi dogodila ova promena, sveće se nikada ne bi gasile, a mnogi lukavi ljudi bi napravili igrarije Blagodatnim Ognjem i time činili bogohuljenja.
OVA ČUDA BOŽJA PONAVLJAJU SE SVAKE GODINE U ISTO VREME: Čudesne pojave koje vekovima zadivljuju svet
Potom monah Jefrem upozorava:
- Biće godina kada neće silaziti Blagodatni oganj. To će biti vremena antihrista. Blagodatni oganj je impresivan dokaz da je pravoslavlje jedina Istina, jedina istinita religija, a da su sve ostale religije sveta imaginarni mrak i zamke uma - zaključuje otac Jefrem, prenose grčki mediji.
Upravo u toj napetosti između neizvesnosti i nade nalazi se suština ovogodišnjeg iščekivanja. Jer Blagodatni oganj, kako ga vernici doživljavaju, nikada nije bio samo događaj u jednom hramu. On je, pre svega, unutrašnji doživljaj – trenutak u kojem se, makar na kratko, briše granica između vidljivog i nevidljivog.
Posebna pažnja tokom posta posvećuje se i odnosima među ljudima. Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje. Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje. Predavanje u crkvi Svetog Spasa u Toploj pokazuje kako post, molitva i smirenje osnažuju dušu i pripremaju vernika za Veliku nedelju.
Čudo koje ne podleže pravilima

Između straha i vere
KAKO SE PRIMAJU I ISPRAĆAJU GOSTI ZA VREME POSTA: Otac Bojan o važnom pravilu o kojem vernici gotovo ništa ne znaju
MNOGI PRAVE ISTU GREŠKU TOKOM VELIKOG POSTA I ZATO SU ISCRPLJENI: Evo kako da izdržite do kraja - bez pada energije
KOME DANAS SMETA KRST? Sveštenik Jovica Vukasović izneo snažnu opomenu koja je pokrenula raspravu
KAKO VASKRŠNJI POST POMAŽE DA POBEDIMO SVAKODNEVNA ISKUŠENJA I PRONAĐEMO UNUTRAŠNJI MIR: Poruke mitropolita Joanikija privukle veliku pažnju vernika
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.