Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Druga nedelja Velikog posta danas se privodi kraju, a pred vernicima je još 34 dana ovog dugog i strogog duhovnog podviga. Upravo zato je pravi trenutak za jedno važno preispitivanje: da li, uz poštovanje crkvenog Tipika, u organizam unosimo dovoljno hranljivih materija potrebnih za njegovo normalno funkcionisanje? Post menja način ishrane, ali ne bi smeo da dovede do iscrpljivanja tela. Naprotiv, ako je pravilno uređen, on može da donese i duhovnu i telesnu korist.
Veliki post za pravoslavne vernike predstavlja vreme dubokog unutrašnjeg sabiranja, uzdržanja i molitve. U tom periodu menja se i način ishrane: jelovnik postaje skromniji, često bez ulja, a mnogi vernici pokušavaju da post ispoštuju što strože. Ipak, iskustvo pokazuje da sama promena namirnica nije uvek dovoljna da donese dobrobit. Ako se post svede samo na zamenu mesa testom i slatkišima, lako može da se pretvori u naporan režim koji iscrpljuje organizam.
Zato se među vernicima sve češće postavlja pitanje: može li post, uprkos dobrim namerama, da bude i nezdrav?
Odgovor je - može, ukoliko se ne vodi računa o ravnoteži u ishrani.
Nutricionista Jasna Vujičić upozorava da post može da bude izuzetno blagotvoran, ali samo ako je pažljivo osmišljen i nutritivno uravnotežen. U suprotnom, umesto osećaja lakoće i bistrine, mogu se javiti neprijatni simptomi.
- Da ne biste upali u zamku jednolične ishrane, birajte namirnice iz tradicionalne kuhinje, pre svega žitarice od celog zrna, kao što su pšenica, heljda, ovas, raž, zob i proso. Takođe u ishranu bi trebalo ubaciti što više mahunarki poput pasulja, graška, boranije, boba i sočiva. Mahunarke su bogate proteinima, tako da predstavljaju zamenu za meso. Zeleno lisnato povrće (spanać, zelena salata, blitva, kelj) takođe je blagotvorno i sadrži dosta gvožđa - sugeriše nutricionista.
Ovo je najčešća greška tokom Velikog posta: previše testa i slatkiša
Kada se izbace meso, mlečni proizvodi i jaja, mnogi vernici instinktivno posežu za najjednostavnijim rešenjem - hlebom, pecivima i raznim proizvodima od belog brašna. Iako takva hrana brzo zasiti, ona ne donosi organizmu ono što mu je potrebno tokom dužeg perioda uzdržanja.
Proizvodi od belog brašna generalno nisu zdravi, a tokom posta njihova preterana upotreba može dodatno da optereti organizam. Mnogo je bolje birati integralne varijante ili proizvode od alternativnih žitarica, poput spelte, heljde ili pirinčanog brašna.
Slična zamka krije se i u slatkišima. U danima posta često se jedu razne posne poslastice koje sadrže velike količine rafinisanog šećera. On, međutim, ne donosi pravu energiju, već kratkotrajni nalet snage nakon kojeg sledi pad koncentracije i umor.
Zato je bolje birati prirodne izvore slatkoće - voće, med ili zdravije poslastice sa smeđim šećerom i prirodnim zaslađivačima.
Ove namirnice mogu da spasu organizam tokom dugog posta
Tokom dužeg posta organizam može ostati bez nekih važnih hranljivih materija. Najčešće se javlja nedostatak gvožđa, vitamina iz grupe B, kao i kalcijuma i magnezijuma.
Zbog toga je u postu posebno važno povećati unos zelenog lisnatog povrća. Spanać, kopriva, zelena salata, zelje, kiseljak i sremuš sadrže dragocene vitamine i minerale, a uz to obiluju vlaknima koja doprinose pravilnom radu organizma.
Dobro je na trpezi često imati i kupus, prokelj i brokoli, jer i oni doprinose nadoknadi hranljivih sastojaka koji mogu nedostajati u posnom režimu ishrane.
karins/Shutterstock
Da ne biste upali u zamku jednolične ishrane, birajte namirnice iz tradicionalne kuhinje - savetuje nutricionista
U pravoslavnoj posnoj kuhinji posebno mesto imaju mahunarke. Pasulj, sočivo, grašak, soja, leblebije pa čak i kikiriki predstavljaju izuzetno vredan izvor biljnih proteina.
Po sadržaju proteina mahunarke su najbliže mesu, zbog čega se smatraju njegovom najboljom zamenom tokom posta. Pored toga, bogate su vitaminima B grupe, sadrže mnogo vlakana i minerala, imaju nizak glikemijski indeks i relativno malo kalorija.
Zbog svega toga, razna variva od pasulja, sočiva ili graška nisu samo tradicionalno posno jelo – ona su i jedan od ključnih načina da organizam ostane snažan tokom dugog posta.
Iguman otkriva šta treba jesti vikendom kada je dozvoljeno ulje
Veliki post je posebno strog jer se veći deo vremena posti na vodi. Upravo zato je važno da se iskoriste dani kada je po crkvenom Tipiku dozvoljena upotreba ulja.
Arhimandrit Hrizostom, iguman manastira Namasija, savetuje da vikendom obroci budu hranljiviji.
- U subotu i nedelju treba da bude bolji ručak, da se prže pečurke, lignje, puževi, ko može da ih jede, ali ribu ne - kaže otac Hrizostom.
Takvi obroci pomažu telu da nadoknadi energiju nakon dana strožeg uzdržanja i da se organizam lakše nosi sa naporom posta.
Iskustvo duhovnika i savremena nutricionistička saznanja u jednoj tački se susreću - post nije puko odricanje od određene hrane, već put ka ravnoteži.
Kada je ishrana raznovrsna, zasnovana na žitaricama, mahunarkama i povrću, post može doneti osećaj lakoće, veću bistrinu misli i snagu za molitvu. Međutim, ako se svede na prejedanje testom i slatkišima, lako može iscrpeti telo.
Zato pravi smisao posta leži u mudrom uzdržanju - u skromnoj, ali promišljenoj trpezi koja čuva zdravlje, dok čoveku ostavlja prostor za ono zbog čega post i postoji: molitvu, sabranost i unutrašnje preobraženje.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Dok policija istražuje vandalizam nad pravoslavnim objektom, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke upozorava na atmosferu u javnom prostoru i ukazuje na širi društveni kontekst koji prati slučaj.
U manastiru Jasenovac više episkopa Srpske pravoslavne crkve služilo je Liturgiju, rukopoložen je novi đakon, a pojanje Vizantijskog hora iz Ljubljane i prisustvo mladih iz Zagreba uveličali su ovaj dan.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Snažne reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog o pogrešnom osloncu i veri koja ide dalje od kraja otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju - šta ostaje kada se sve na šta računaš sruši.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Treće nedelje posta u pravoslavnim hramovima iznosi se Krst Hristov na poklonjenje i kao poziv verniku da zastane, preispita svoj život, obnovi veru i pronađe snagu da nastavi duhovnu borbu do Vaskrsa.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Snažne reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog o pogrešnom osloncu i veri koja ide dalje od kraja otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju - šta ostaje kada se sve na šta računaš sruši.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Posle molitve u Pridvornom hramu razmotreni su izveštaji o radu, potvrđeni rezultati i definisani planovi koji će usmeriti administrativne i finansijske aktivnosti u narednom period