KAKO I U ČEMU NAĆI UTEHU KAD NESREĆE I NEDAĆE PRITISNU: Sveti Dimitrije Rostovski kaže da se samo treba smiriti, jer rešenje je pred nama
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Mnogi vernici mogu da posvedoče da su tek nakon određenog vremena razumeli zašto ih je Gospod poveo baš određenim putem.
U vremenu kada se od čoveka očekuje da sve unapred isplanira, predvidi i drži pod kontrolom, mnogi se suočavaju s nemirom i strahom od budućnosti. Pitanja o poslu, porodici, zdravlju i životnim odlukama često opterećuju srce, pa čovek pokušava da pronađe sigurnost oslanjajući se isključivo na sopstvenu mudrost i snagu.
Međutim, iskustvo Crkve kroz vekove pokazuje da pravi mir dolazi onda kada čovek nauči da svoju volju uskladi s voljom Božjom.
Sveti oci učili su da nije najveća mudrost napraviti savršen plan za budućnost, već steći poverenje u Boga. Čovek vidi samo mali deo puta koji je pred njim, dok Gospod poznaje čitav njegov život.
Ono što danas izgleda kao prepreka često se kasnije pokaže kao blagoslov, a ono za čim čovek žarko čezne ponekad nije na korist njegovoj duši. Zato hrišćanin ne živi u stalnoj brizi za sutra, već nastoji da svaki dan provede u veri, molitvi i poslušnosti Božjoj volji.
U Svetom pismu mnogo puta se govori o tome da Gospod vodi one koji mu veruju. On nije daleki posmatrač ljudskog života, već brižni otac koji ne ostavlja svoju decu. Kada se čovek iskreno moli i traži Njegovu pomoć, Gospod na različite načine otkriva put kojim treba da ide.
Nekada kroz okolnosti, nekada kroz savet duhovnika, nekada kroz reči Svetog pisma, a često kroz tiho osećanje mira koje se javlja u srcu.
Mnogi vernici mogu da posvedoče da su tek nakon određenog vremena razumeli zašto ih je Gospod poveo baš određenim putem. Ono što je u trenutku iskušenja izgledalo kao gubitak ili neuspeh, kasnije se pokazalo kao deo Božjeg promisla. Zato su sveti ljudi pozivali na strpljenje i poverenje, podsećajući da Bog nikada ne vodi čoveka putem koji nije na njegovo spasenje.
O takvom poverenju u Božje rukovođenje govorio je i starac Jovan Krestjankin:
- Ne planirajte svoj život sada, molite se: "Reci mi, Gospode, put kojim treba da idem, jer sam dušu svoju k tebi predao." I videćete čudo Božjeg vođenja kroz život.
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Sveštenik kaže da će u njihovim srcima ostati upamćena po rečima koje je stalno ponavljala: @Volite se i slažite se!" i "Ništa lepše od lepoga braka!"
Anđeo čuvar je svedok naših padova, ali i naših dobrih namera.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Hrišćanstvo naglašava da Bog nikada ne greši u onome što dopušta da se dogodi čoveku.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Poznati istoričar ukazuje na sporne kanonske i pravne momente odluke suda, ali i na, kako navodi, širi pritisak na srpski narod, tradiciju i identitet.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Tumačeći apostolske reči da sud počinje od "kuće Božje", Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju, pokajanju i poruci koju svako može da prepozna u tuđim iskušenjima.
Pouka ruskog svetitelja govori o načinu na koji čovek može da se suoči sa strahovima, iskušenjima i mislima koje mu oduzimaju spokoj
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Pravio se nakon berbe u mnogim krajevima Srbije, nije sadržao šećer, a njegova posebnost bila je u bogatom ukusu ukuvane šire.
Tumačeći apostolske reči da sud počinje od "kuće Božje", Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju, pokajanju i poruci koju svako može da prepozna u tuđim iskušenjima.
Daleko od gradske gužve, domaćinstvo "Stari hrast" čuva ukuse ovog kraja kroz domaće namirnice, tradicionalna jela i atmosferu kakva se danas retko pronalazi.