KAKO I U ČEMU NAĆI UTEHU KAD NESREĆE I NEDAĆE PRITISNU: Sveti Dimitrije Rostovski kaže da se samo treba smiriti, jer rešenje je pred nama
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Mnogi vernici mogu da posvedoče da su tek nakon određenog vremena razumeli zašto ih je Gospod poveo baš određenim putem.
U vremenu kada se od čoveka očekuje da sve unapred isplanira, predvidi i drži pod kontrolom, mnogi se suočavaju s nemirom i strahom od budućnosti. Pitanja o poslu, porodici, zdravlju i životnim odlukama često opterećuju srce, pa čovek pokušava da pronađe sigurnost oslanjajući se isključivo na sopstvenu mudrost i snagu.
Međutim, iskustvo Crkve kroz vekove pokazuje da pravi mir dolazi onda kada čovek nauči da svoju volju uskladi s voljom Božjom.
Sveti oci učili su da nije najveća mudrost napraviti savršen plan za budućnost, već steći poverenje u Boga. Čovek vidi samo mali deo puta koji je pred njim, dok Gospod poznaje čitav njegov život.
Ono što danas izgleda kao prepreka često se kasnije pokaže kao blagoslov, a ono za čim čovek žarko čezne ponekad nije na korist njegovoj duši. Zato hrišćanin ne živi u stalnoj brizi za sutra, već nastoji da svaki dan provede u veri, molitvi i poslušnosti Božjoj volji.
U Svetom pismu mnogo puta se govori o tome da Gospod vodi one koji mu veruju. On nije daleki posmatrač ljudskog života, već brižni otac koji ne ostavlja svoju decu. Kada se čovek iskreno moli i traži Njegovu pomoć, Gospod na različite načine otkriva put kojim treba da ide.
Nekada kroz okolnosti, nekada kroz savet duhovnika, nekada kroz reči Svetog pisma, a često kroz tiho osećanje mira koje se javlja u srcu.
Mnogi vernici mogu da posvedoče da su tek nakon određenog vremena razumeli zašto ih je Gospod poveo baš određenim putem. Ono što je u trenutku iskušenja izgledalo kao gubitak ili neuspeh, kasnije se pokazalo kao deo Božjeg promisla. Zato su sveti ljudi pozivali na strpljenje i poverenje, podsećajući da Bog nikada ne vodi čoveka putem koji nije na njegovo spasenje.
O takvom poverenju u Božje rukovođenje govorio je i starac Jovan Krestjankin:
- Ne planirajte svoj život sada, molite se: "Reci mi, Gospode, put kojim treba da idem, jer sam dušu svoju k tebi predao." I videćete čudo Božjeg vođenja kroz život.
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Sveštenik kaže da će u njihovim srcima ostati upamćena po rečima koje je stalno ponavljala: @Volite se i slažite se!" i "Ništa lepše od lepoga braka!"
Anđeo čuvar je svedok naših padova, ali i naših dobrih namera.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Hrišćanstvo naglašava da Bog nikada ne greši u onome što dopušta da se dogodi čoveku.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 14. sedmice po Duhovima donosi snažnu poruku o krotosti, milosti i istini koja ne mora da bude izgovorena glasno da bi promenila čoveka.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.
Beživotno telo 53-godišnjeg muškarca pronađeno je u montažnom objektu u dvorištu hrama, koji mu je parohija ustupila.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Upravo mešanje roditelja u brak često postaje izvor nesporazuma.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.