OVO MENJA SVE ŠTO STE MISLILI O MILOSRĐU! Nikon Optinski o činjenici na koju malo ko obraća pažnju!
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
Hrišćanstvo naglašava da Bog nikada ne greši u onome što dopušta da se dogodi čoveku.
Prema hrišćanskom učenju, Bog je pravedan, svemoguć i sveznajući. Njegova volja nije uvek razumljiva čoveku, ali se u veri prihvata kao savršena i nepogrešiva.
Hrišćanstvo uči da Bog svakome daje upravo ono što mu je potrebno u datom trenutku života – bilo da je u pitanju blagoslov, radost, izazov ili patnja.
Iskušenja kroz koja ljudi prolaze nisu slučajnosti niti kazne, već deo Božijeg plana za izgradnju duhovne zrelosti, vere i spasenja. Ona dolaze da očiste srce, ojačaju karakter i usmere čoveka ka većem dobru.
Hrišćanska tradicija podseća da Bog nikome ne daje teret koji ne može da ponese. Svaka situacija, koliko god teška bila, dolazi sa svrhom i sa mogućnošću unutrašnjeg rasta.
Iskušenja treba prihvatati sa poverenjem i radošću, jer ona vode čoveka bliže Bogu. Kroz njih se uči strpljenju, poniznosti i veri.
Hrišćanstvo naglašava da Bog nikada ne greši u onome što dopušta da se dogodi čoveku. Ništa nije bez smisla, i ništa nije dato iz zlobe ili ravnodušnosti.
I ono što se doživljava kao nepravda ili gubitak, u svetlu vere, može postati izvor blagoslova. Vera nije samo uteha – ona je snaga koja pomaže da se teškoće ne izbegavaju, već da se izdrže i preobraze.
Mati Gavrilija je govorila da svako iskušenje, ma koliko ga smatrali nepravednim, treba s ljubavlju dočekati, jer je ono volja Božja.
"Uvek imajte želju da se ispuni volja Božija, i sa ljubavlju prihvatite svako zlo koje vam dođe u susret".
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
Otac Mojsije Mekferson, bivši krovopokrivač i otac petoro dece, postao je viralna zvezda zahvaljujući svojim porukama o sirovoj muškosti, pravoslavlju i ulozi muškarca kao stuba porodice
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Njegova jednostavna, ali oštra poruka razotkriva zašto nas svakodnevica lomi i kako da se izborimo, a da ne izgubimo lice ni dušu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.