KAKO NASTAJU NEUROZE I DRUGE DUŠEVNE MUKE: Patrijarh Pavle otkrio kako sačuvati psihu i šta možemo, u tom smislu, naučiti od dece
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
Njegova jednostavna, ali oštra poruka razotkriva zašto nas svakodnevica lomi i kako da se izborimo, a da ne izgubimo lice ni dušu.
Život nam sve više liči na napetu trku u kojoj se često čini da opstaju samo najgrublji i najglasniji. U takvom okruženju pristojnost se lako proglašava slabošću, a dobrota nečim što se skupo plaća. Ipak, upravo u toj zbrci vrednosti, jedno tiho, ali snažno uputstvo ostavio je patrijarh Pavle, pouku koja ne beži od realnosti, ali pokazuje kako u njoj ostati čovek.
- Među vukovima opstati ovci je teško, ali nije nemoguće, jer nam Gospod kaže na koji način mi možemo i među vukovima opstati kao ovce Njegove. A to je: da budemo mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
Mudrost će nas sačuvati da ne postanemo plen, da nas vuci ne raskinu, odnosno da nas neprijatelji ne onemoguće. A bezazlenost i dobrota će nas sačuvati da mi ne postanemo vuci. Treba imati, dakle, mudrost. Razvijati mudrost Bogom danu sve više i više, a paralelno sa tim razvijati i dobrotu. Jer mudrost bez dobrote prelazi u zloću, a bezazlenost bez mudrosti prelazi u glupost.
Ni jedno ni drugo, već da budemo ‘mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi’. ‘I mene su gonili, i vas će goniti’, govori Gospod. S tim moramo biti načisto i pripremiti se da i pri tome ostanemo onako kako treba, kakvi su i preci naši bili: ljudi Božiji, narod Božiji. I onda kada dođe kraj života našega, ući ćemo u radost blaženstva Carstva nebeskoga. To i jeste smisao i cilj našeg života. Bog vas blagoslovio - govorio je patrijarh Pavle.
U vremenu koje nagrađuje oštrinu, ova poruka zvuči gotovo kao izazov: ostati blag, ali ne i naivan; biti oprezan, ali ne i hladan. U toj ravnoteži krije se mera čoveka, sposobnost da ne uzvrati zlom, a da ipak ne dozvoli da ga zlo pregazi.
Možda upravo tu leži odgovor na pitanje kako živeti među „vukovima“: ne menjajući svoju prirodu, već je učvršćujući, tako da nas ni tuđa grubost ne pretvori u ono protiv čega se borimo.
BONUS VIDEO
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
U kratkim poukama blaženopočivšeg patrijarha srpskog sabrana je cela jevanđelska mera života, koja jasno razdvaja istinsko svedočenje od praznog izgovaranja i podseća šta će na kraju zaista biti važno.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije samo emocija već duhovno stanje, način postojanja koji prevazilazi granice ličnog i uzdiže se do univerzalnog.
Ovo je jedan izuzetno mali deo duhovne biblioteke, koja bi mogla da se napravi ukoliko bi se svaka beseda patrijarha Pavla zapisivala.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
U pojedinim danima crkveni tipik dopušta umerenu upotrebu vina, ali se ti propisi ne mogu poistovetiti sa savremenim shvatanjem alkohola.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Četvorodnevno putovanje obuhvatiće Pariz, Sen Deni, Lurd i Mec, gde će pontifik učestvovati na međureligijskom susretu, obratiti se državnicima i služiti misu u Katedrali Svetog Stefana.
Jednostavan čin pred palionicom povezan je sa molitvom za bolesne, one kojima je pomoć najpotrebnija i upokojene.