KISELI KUPUS I PASULJ KAKO SU SPREMALE BAKE: Posno na vodi, a zapečeno u rerni - jelo koje zasiti celu porodicu
Jednostavni glavni sastojci i nekoliko začina pretvaraju se u zasitan obrok koji se lagano zapeče dok ne dobije mirisnu koricu.
Otkrijte recept iz starih vremena sa Kosova i Metohije, savršen za dane posta na ulju ili kao zasitan porodični obrok uz sveže pečene pogače.
Miris kuvanog pasulja i toplina ognjišta nekada su na Kosovu i Metohiji značili više od običnog obroka, bili su znak okupljenosti porodice, zahvalnosti i života koji se ravna prema crkvenom kalendaru. U danima kada se postilo na ulju, ali i kada je bilo dozvoljeno mrsno, ova skromna, a snažna salata nalazila je svoje mesto na trpezi, često kao jedino, ali dovoljno jelo, uz sveže pečene, tople kosovske pogače. U njenom ukusu sačuvala se jednostavnost starog načina života, u kome su se i svakodnevna jela spremala s pažnjom i merom, kao produžetak vere koja se ne pokazuje glasno, već živi u tišini doma.
Ova jednostavna salata od pasulja nije bila samo praktična zbog dostupnih sastojaka, već i zbog svoje zasitnosti i ukusa koji je odgovarao pravilima posta. Mogla je da se jede i hladna, što ju je činilo idealnim izborom za doručak ili večeru, posebno u domaćinstvima gde se vodilo računa o svakom obroku.
500 grama pasulja tetovca

Stavite pasulj noć ranije u hladnu vodu kako bi se brže skuvao. Skuvajte pasulj, a u međuvremenu potopite suve paprike u toplu vodu. Ostavite ih oko 15 minuta, zatim ocedite i sitno iseckajte. Skuvani pasulj propasirajte, dodajte papričice, zgnječen beli luk, so, sirće i ulje, pa sve dobro promešajte dok se ne dobije ujednačena smesa.
Jednostavni glavni sastojci i nekoliko začina pretvaraju se u zasitan obrok koji se lagano zapeče dok ne dobije mirisnu koricu.
Ovaj provereni način pripreme vraća se osnovama – krompir, povrće i pirinač slažu se u tepsiji i bez komplikacije daju toplo, domaće jelo koje lako nahrani celu porodicu.
Brzo, jednostavno i hranljivo – recept koji svaki post pretvara u pravu porodičnu radost.
Nekada redovan izbor u danima dugih postova, ovaj recept pokazuje kako od skromnih namirnica nastaje topao i hranljiv obrok koji se dugo pamti i lako vraća na trpezu.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Jednostavan, zasitan i proveren recept iz domaće kuhinje pokazuje zašto je pasulj generacijama među najvoljenijim jelima.
Bukovače, sremuš, orasi i povrće stvaraju pun ukus bez mesa, po receptu prilagođenom danima kada crkveni tipik propisuje post.
Tanke jufke uvijaju se u krug i kuvaju preko krompira, a ovaj zasitni specijalitet može da se pripremi i za post na ulju.
Nekada se pravio kada gosti iznenada pokucaju na vrata, a danas je idealan izbor za sve koji žele raskošan desert bez dugog stajanja kraj šporeta.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.