KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Smiren čovek ne prezire sebe, već se oslobađa gordosti, očekivanja i prava da uvek bude u pravu.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Od svakodnevnih poslova do bračnih nesuglasica, sveci i svetogorski starci pokazuju kako vera, ljubav i smirenje čine život lakšim i duhovno plodonosnim.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako plemenito srce i zahvalnost pretvaraju običnu molitvu u izvor istinske sreće.
Dok apostol Petar savetuje da se radujemo i u najvećim napastima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je Hristova radost toliko velika da svaku našu žalost pretvara u kap mutne vode pred okeanom nebeske utehe.
Satana deluje kroz misli, osećanja i okolnosti – podmeće sumnje u Božiju ljubav, raspiruje gordost, zavist, mržnju i pohotu.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.