O OVOME SE DANAS NE PRIČA, A ČUDO JE: Pismo svetitelja sa Svete gore otkriva moć molitva sa Atosa
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Brojna su svedočanstva vernika koji opisuju svoja duhovna iskustva, čudesna isceljenja i utehu pronađenu na Svetoj gori. Vernici koji su posetili Svetu goru govore o "drugom svetlu", o unutrašnjoj promeni i o pokajanju koje spaja sa mirom srca. Neki su, kako navode, došli tamo ne iz verskog žara, već iz unutrašnje težnje — i otišli sa srcem obasjanim verom.
Jedan hodočasnik je ispričao:
– Otišao sam u skit Svetog Vasilija s pokorenom glavom, umoran od života i svojih grehova. Nisam video nijednog monaha da me teši, ali sam u srcu osetio da me neko isceljuje iznutra. Promenio sam se, a da mi niko nije progovorio.
Kada se monasi pitaju za takva čuda, oni blagim osmehom odgovaraju:
– Mi ne činimo ništa. Molitva Očeva deluje.
Među Očevima, posebno se ističe Sveti starac Josif Isihasta.

Sveti Josif, asketa pustinje Svetog gora, živeo je u postu, tišini i umnoj molitvi. Njegova učenja, sačuvana u pismima i svedočenjima, i danas osvetljavaju put duhovnim hodočasnicima. On piše:
– Poslušnost, poniznost i molitva, to su tri temelja. Ako ih imaš, ne plaši se ni demona, ni misli, ni tuge.
Starac Josif dalje kaže:
– Čovek mora da se usmrti za svet i da živi samo za Boga. Ne rečima, nego delima. A delo mu je da ništa ne čini bez molitve.
Mnogi hodočasnici su svedočili da su osetili prisustvo Svetog Josifa na Svetoj gori. Neki su ga videli u viđenju, dok su drugi iscelili duševne rane samo čitajući njegova pisma. Nisu retki oni koji kažu da surovost našeg doba ne omekšava glasovima, već tišinom srca koja se moli.
Blagodat Svete gore, duh isihije, molitve staraca i učenja Svetih nisu prošlost, one su živo prisutne.
U vremenima kada duša traži zrak svetlosti, u svetogorskim kelijama rađa se nada koja nije ljudska, ona je nebeska.
Kako je jednom rekao jedan monah:
– Ovde Bog ne viče. On govori svojim dahom. Ako ga čuješ, više nećeš želeti da odeš.
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Molitva, smirenje i neizmerna vera obeležili su život oca Meletija, jednog od najvoljenijih asketa Svete gore, čiji osmeh, nalik anđeoskom, ostaje večno svedočanstvo svetlosti njegove duše.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Smirenje podrazumeva da čovek ne pristupa molitvi kao da mu Bog nešto duguje, već sa svešću da ne zna uvek šta je za njega najbolje.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.