O OVOME SE DANAS NE PRIČA, A ČUDO JE: Pismo svetitelja sa Svete gore otkriva moć molitva sa Atosa
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Brojna su svedočanstva vernika koji opisuju svoja duhovna iskustva, čudesna isceljenja i utehu pronađenu na Svetoj gori. Vernici koji su posetili Svetu goru govore o "drugom svetlu", o unutrašnjoj promeni i o pokajanju koje spaja sa mirom srca. Neki su, kako navode, došli tamo ne iz verskog žara, već iz unutrašnje težnje — i otišli sa srcem obasjanim verom.
Jedan hodočasnik je ispričao:
– Otišao sam u skit Svetog Vasilija s pokorenom glavom, umoran od života i svojih grehova. Nisam video nijednog monaha da me teši, ali sam u srcu osetio da me neko isceljuje iznutra. Promenio sam se, a da mi niko nije progovorio.
Kada se monasi pitaju za takva čuda, oni blagim osmehom odgovaraju:
– Mi ne činimo ništa. Molitva Očeva deluje.
Među Očevima, posebno se ističe Sveti starac Josif Isihasta.
Sveti Josif, asketa pustinje Svetog gora, živeo je u postu, tišini i umnoj molitvi. Njegova učenja, sačuvana u pismima i svedočenjima, i danas osvetljavaju put duhovnim hodočasnicima. On piše:
– Poslušnost, poniznost i molitva, to su tri temelja. Ako ih imaš, ne plaši se ni demona, ni misli, ni tuge.
Starac Josif dalje kaže:
– Čovek mora da se usmrti za svet i da živi samo za Boga. Ne rečima, nego delima. A delo mu je da ništa ne čini bez molitve.
Mnogi hodočasnici su svedočili da su osetili prisustvo Svetog Josifa na Svetoj gori. Neki su ga videli u viđenju, dok su drugi iscelili duševne rane samo čitajući njegova pisma. Nisu retki oni koji kažu da surovost našeg doba ne omekšava glasovima, već tišinom srca koja se moli.
Blagodat Svete gore, duh isihije, molitve staraca i učenja Svetih nisu prošlost, one su živo prisutne.
U vremenima kada duša traži zrak svetlosti, u svetogorskim kelijama rađa se nada koja nije ljudska, ona je nebeska.
Kako je jednom rekao jedan monah:
– Ovde Bog ne viče. On govori svojim dahom. Ako ga čuješ, više nećeš želeti da odeš.
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Molitva, smirenje i neizmerna vera obeležili su život oca Meletija, jednog od najvoljenijih asketa Svete gore, čiji osmeh, nalik anđeoskom, ostaje večno svedočanstvo svetlosti njegove duše.
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Atos, duhovno srce pravoslavlja, suočava se s rastućim spoljnim pritiscima i izazovima koji prete vekovnoj tradiciji i njenoj budućnosti.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Atos, duhovno srce pravoslavlja, suočava se s rastućim spoljnim pritiscima i izazovima koji prete vekovnoj tradiciji i njenoj budućnosti.
Dok je krvario pod tušem, misleći da umire, otac Kosta je osetio Božju prisutnost.
U hramu Svetog Spasa u Šibeniku svečano su otkrivene mošti episkopa Nikodima Milaša, velikog teologa i svetitelja Srpske Pravoslavne Crkve.
Sveti Nikolaj Ohridski I Žički u svojoj besedi za 16. sredu po Duhovoma upozorava da duša koja ostaje gladna Isusove hrane nikada ne poznaje istinsku snagu, radost i večni život, dok primeri iz prirode i života otkrivaju granice prolaznog i veličinu Božanskog.
Od svakodnevnih poslova do bračnih nesuglasica, sveci i svetogorski starci pokazuju kako vera, ljubav i smirenje čine život lakšim i duhovno plodonosnim.