O OVOME SE DANAS NE PRIČA, A ČUDO JE: Pismo svetitelja sa Svete gore otkriva moć molitva sa Atosa
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Brojna su svedočanstva vernika koji opisuju svoja duhovna iskustva, čudesna isceljenja i utehu pronađenu na Svetoj gori. Vernici koji su posetili Svetu goru govore o "drugom svetlu", o unutrašnjoj promeni i o pokajanju koje spaja sa mirom srca. Neki su, kako navode, došli tamo ne iz verskog žara, već iz unutrašnje težnje — i otišli sa srcem obasjanim verom.
Jedan hodočasnik je ispričao:
– Otišao sam u skit Svetog Vasilija s pokorenom glavom, umoran od života i svojih grehova. Nisam video nijednog monaha da me teši, ali sam u srcu osetio da me neko isceljuje iznutra. Promenio sam se, a da mi niko nije progovorio.
Kada se monasi pitaju za takva čuda, oni blagim osmehom odgovaraju:
– Mi ne činimo ništa. Molitva Očeva deluje.
Među Očevima, posebno se ističe Sveti starac Josif Isihasta.

Sveti Josif, asketa pustinje Svetog gora, živeo je u postu, tišini i umnoj molitvi. Njegova učenja, sačuvana u pismima i svedočenjima, i danas osvetljavaju put duhovnim hodočasnicima. On piše:
– Poslušnost, poniznost i molitva, to su tri temelja. Ako ih imaš, ne plaši se ni demona, ni misli, ni tuge.
Starac Josif dalje kaže:
– Čovek mora da se usmrti za svet i da živi samo za Boga. Ne rečima, nego delima. A delo mu je da ništa ne čini bez molitve.
Mnogi hodočasnici su svedočili da su osetili prisustvo Svetog Josifa na Svetoj gori. Neki su ga videli u viđenju, dok su drugi iscelili duševne rane samo čitajući njegova pisma. Nisu retki oni koji kažu da surovost našeg doba ne omekšava glasovima, već tišinom srca koja se moli.
Blagodat Svete gore, duh isihije, molitve staraca i učenja Svetih nisu prošlost, one su živo prisutne.
U vremenima kada duša traži zrak svetlosti, u svetogorskim kelijama rađa se nada koja nije ljudska, ona je nebeska.
Kako je jednom rekao jedan monah:
– Ovde Bog ne viče. On govori svojim dahom. Ako ga čuješ, više nećeš želeti da odeš.
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Molitva, smirenje i neizmerna vera obeležili su život oca Meletija, jednog od najvoljenijih asketa Svete gore, čiji osmeh, nalik anđeoskom, ostaje večno svedočanstvo svetlosti njegove duše.
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
Dok nas svakodnevno preplavljuju strahovi i brige, veliki duhovnik sa Svete Gore iz 20. veka nas uči da vera nije udaljena, već da živi u svakom pokretu i svakom trenutku našeg života, donoseći unutrašnji mir i snagu.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Osim Isusove molitve, u svešteničkom trebniku, postoji i molitva Sedam mladića efeskih, koja se posebno preporučuje protiv nesanice.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
To što određeni svetitelj, koji se proslavlja određenog dana, nije naša krsna slava ne znači da mi ne proslavljamo tog svetitelja, ističe sveštenik Željko Jovanović.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
To što određeni svetitelj, koji se proslavlja određenog dana, nije naša krsna slava ne znači da mi ne proslavljamo tog svetitelja, ističe sveštenik Željko Jovanović.
Jednostavan recept koji spaja tradiciju i zajedništvo, idealan za duge zimske večeri i dane posta, donoseći u kuću miris topline i skromne radosti.