O OVOME SE DANAS NE PRIČA, A ČUDO JE: Pismo svetitelja sa Svete gore otkriva moć molitva sa Atosa
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Brojna su svedočanstva vernika koji opisuju svoja duhovna iskustva, čudesna isceljenja i utehu pronađenu na Svetoj gori. Vernici koji su posetili Svetu goru govore o "drugom svetlu", o unutrašnjoj promeni i o pokajanju koje spaja sa mirom srca. Neki su, kako navode, došli tamo ne iz verskog žara, već iz unutrašnje težnje — i otišli sa srcem obasjanim verom.
Jedan hodočasnik je ispričao:
– Otišao sam u skit Svetog Vasilija s pokorenom glavom, umoran od života i svojih grehova. Nisam video nijednog monaha da me teši, ali sam u srcu osetio da me neko isceljuje iznutra. Promenio sam se, a da mi niko nije progovorio.
Kada se monasi pitaju za takva čuda, oni blagim osmehom odgovaraju:
– Mi ne činimo ništa. Molitva Očeva deluje.
Među Očevima, posebno se ističe Sveti starac Josif Isihasta.

Sveti Josif, asketa pustinje Svetog gora, živeo je u postu, tišini i umnoj molitvi. Njegova učenja, sačuvana u pismima i svedočenjima, i danas osvetljavaju put duhovnim hodočasnicima. On piše:
– Poslušnost, poniznost i molitva, to su tri temelja. Ako ih imaš, ne plaši se ni demona, ni misli, ni tuge.
Starac Josif dalje kaže:
– Čovek mora da se usmrti za svet i da živi samo za Boga. Ne rečima, nego delima. A delo mu je da ništa ne čini bez molitve.
Mnogi hodočasnici su svedočili da su osetili prisustvo Svetog Josifa na Svetoj gori. Neki su ga videli u viđenju, dok su drugi iscelili duševne rane samo čitajući njegova pisma. Nisu retki oni koji kažu da surovost našeg doba ne omekšava glasovima, već tišinom srca koja se moli.
Blagodat Svete gore, duh isihije, molitve staraca i učenja Svetih nisu prošlost, one su živo prisutne.
U vremenima kada duša traži zrak svetlosti, u svetogorskim kelijama rađa se nada koja nije ljudska, ona je nebeska.
Kako je jednom rekao jedan monah:
– Ovde Bog ne viče. On govori svojim dahom. Ako ga čuješ, više nećeš želeti da odeš.
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Molitva, smirenje i neizmerna vera obeležili su život oca Meletija, jednog od najvoljenijih asketa Svete gore, čiji osmeh, nalik anđeoskom, ostaje večno svedočanstvo svetlosti njegove duše.
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
U vremenu sve češćih izliva gneva i narušenih odnosa, učenje Svetog Josifa pokazuje put ka smirenju koji počinje iznutra, a ne promenom okolnosti.
Svetitelj našeg vremena objašnjava kako u trenucima kada nas život pritiska i iscrpljuje, predanje Božjoj volji otkriva snagu koja menja srce i um.
Dok nas svakodnevno preplavljuju strahovi i brige, veliki duhovnik sa Svete Gore iz 20. veka nas uči da vera nije udaljena, već da živi u svakom pokretu i svakom trenutku našeg života, donoseći unutrašnji mir i snagu.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.