shutterstock.com, wikipediaSveta gora, takođe poznata i kao Bogorodičin vrt
Sveti Josif Isihasta je kao duhovni otac mnogim monasima bio inspiracija, a njegova kanonizacija obavljena je 9. marta 2020. godine.
Sveti Josif Isihasta rođen je 1897. godine u Grčkoj. U želji za asketskim životom, sa 23 godine otišao je na Svetu goru. Čitav njegov život podseća na život pustinjskih asketa.
Kao istinski poštovalac svetootačke tradicije, sveti Josif je pridoneo obnovi pravoslavnog monaštva. Danas oko 2.000 monaha i monahinja u svetu svoje duhovno očinstvo vezuje uz njega.
Starac Josif bio je svetogorski asketa i isihasta, ali je takođe pokazivao posebnu pastirsku brigu za hrišćane koji su živeli u svetu. U jednom od njegovih pisama, on otkriva šta je zatekao kada je došao na Svetu goru.
- Kada sam kao mlad došao na Svetu goru zatekao sam mnoge stare i svete ljude. Iznad je živeo starac Ignatije od 95 godina, slep, imao je neprestanu umnu molitvu. Usled te molitve iz usta mu je izlazio miris, tako da mu se svako približavao da bi to osetio - objasnio je.
Printscreen/YouTube/BalkanTripTV
Sveta gora, takođe poznata i kao Bogorodičin vrt
Kako dalje navodi, osim monaha koji je izgovarao čudesnu umnu molitvu zbog koje se širio prijatan miris, na tlu tzv. Bogorodičinog vrta, kako još i zovu Svetu goru bilo je i duhovnika, koji su se 17 godina molili na nepristupačnim mestima.
- Bio je tu i najčudesniji starac Danilo, njegova liturgija je trajala i do četiri sata jer nije mogao od umiljenja da izgovara vozglase. Od suza koje je izlivao bila je mokra zemlja ispod njegovih nogu... Nešto niže, starac Gerasim sa Hiosa, starac od 90 godina koji je živeo na vrhu Proroka Ilije 17 godina, tvorio je neprestanu umnu molitvu, šiban vetrovima i bijen demonima, ostao je nepokolebiv stub...
Nažalost, zaključuje i to da takve priče danas izazivaju podsmeh, a trebalo bi da nas inspirišu i vrate na put vere.
- Danas se o nečemu takvome više ne može ni čuti, ljudi i kada čuju ovako nešto neprijateljski reaguju i smatraju te nerazumnim i ludim...i izlažu te podsmehu - naveo je starac Josif Isihasta.
U leto, 28. avgusta 1959, godine usnuo je u Gospodu prepodobni starac Josif Isihasta, a 9. marta 2020. godine obavljena je njegova zvanična kanonizacija od strane Svetog sinoda Carigradske patrijaršije.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Posle rata, postao je podvižnik na Svetoj gori, gde je pisao duhovne tekstove, a beli golubovi su mu dolazili dok je radio. Za sebe je govorio da je poslednji potomak loze Nemanjić.
Sveta gora, monaška republika na poluostrvu Atos, ima sve potrebne infrastrukturne objekte za svakodnevni život, uključujući hotel, restoran i prodavnicu. Nedavno je otvoren hotel u luci Dafni, koji nudi masažu i druge usluge, što je izazvalo značajnu diskusiju zbog uvođenja masaže u ovu tradicionalnu zajednicu.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.