Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Na srpskoj Svetoj gori, u Ovčarsko-kablarskoj klisuri na levoj obali Morave ušuškala se velika svetinja, manastir Jovanje. Ne zna se ko je sa sigurnošću podigao ovaj manastir, ali se veruje da postojao i pre Boja na Kosovu i Metohiji 1389. godine.
Stara crkva posvećena Svetom Jovanu Krstitelju potopljena je prilikom izgradnje hidrocentrale i jezera Međuvršje, 1954. godine, a današnji manastir Jovanje je podignut 1957. godine posle izgradnje jezera Međuvršje, za vreme Episkopa Germana. Po stilu Jovanjska crkva je jedna od najlepših u srpskoj Svetoj Gori. Ono po čemu je ovaj manastir poseban jeste i čudotvrna ikona Majke Božje Brzopomoćnice, koju je doneo arhimandrit Serafim Rus 1939. godine.
- Za tu ikonu pretpostavlja se da je kopija čuvene ikone iz manastira Dohijara sa Svete Gore, zna se da ju je Serafim Rus doneo u Srbiju 1923. godine, kada je i sam došao i da se od nje nije odvajao. Kada je stari manastir potopljen, sve stvari i ikone su odnete u Nikolje. Kada se igumanije Katarina vraćala u novo Jovanje, sa sobom je ponela samo tu ikonu, kravu i šivaću mašinu. Monahinje ništa drugo nisu imale, ali je Majka Božija pomogla izgradnju manastira i štitila ih od svega - kaže starosedelac Ovčar Banje koji je od svojih predaka slušao priče o manastiru Jovanje.
RINA
Manastir Jovanje
Danas je manastir Jovanje ženski manastir, a zahvaljući divnim, požrtvovanim i vrednim monahinjama to je jedna od najlepših svetinja u Srbiji. Odiše mirom, lepotom i duhovnošću, a veliki broj vernika dolazi upravo tu da se pomoli za zdravlje i sreću, ali i za poneku neostvarenu želju.
- Veruje se da Majka Božija pomaže u svakoj neprilici, naročito se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da dobiju decu. Ljudi joj se mole i za nalaženje nestalih stvari, kod emotivnih nedoumica. Dosta ljudi obilazi manastir Jovanje i to je zaosta jedna od najvećih svetinja u našem kraju. Pored ikone koja se nalazi unutar manastira, nalazi se knjiga sa molitvom koju čitaju vernici kad dođu do velike svetiteljke po pomoć - kaže sagovornik.
Za datum proslavljenja čudotvorne ikone Brzopomoćnice, određen je 22. novembar po novom, odnosno 9.novembar po starom kalendaru.
Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Lepa, mala crkva kompletno je izgrađena od drveta! Kažu da je korišćen norveški beli bor i čamovina, pa čitava bogomolja svojom arhitekturom odudara od ostalih fruškogorskih svetinja.
Monasi manastira Grigorijata sa Svete Gore snažno su se usprotivili predlogu patrijarha Vartolomeja i Carigradske patrijaršije, u godišnjem izdanju publikacije "Orthodoxos Typos", detaljno obrazlažući ključne razlike između pravoslavne i katoličke proslave Vaskrsa, koje čuvaju veru i svetootačko predanje.
U manastiru Dohijar, ova čudesna ikona vekovima pruža utehu i isceljenje vernicima širom sveta. Njena moć potvrđena je kroz nebrojene priče o spasenju, a jedan od novijih primera je nemi mladić iz Strumice koji je izgovorio prve reči pred ovom svetinjom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.