Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Sveta gora je mesto gde se monasi mole čitav milenijum, misleći na ceo svet. Svi koji ovde dođu traže mir i spokoj, a Sveta gora kao monaška republika, ima svoju poštu, prodavnicu, policiju, hotel, restoran i sve ono što je potrebno da bi svakodnevni život monaha, ali i onih koji je posete funkcionisao neometano i u korak sa modernim vremenom.
Glavni grad monaške republike je Kareja, kao administrativni centar, a posebno je zanimljivo pomenuti i to da se jedina bolnica na Atosu nalazi upravo u manastiru SPC - u Hilandaru.
Bolnica u manastiru Hilandar na Svetoj gori, smatra se prvom srpskom bolnicom, izvan granica Srbije koja je osnovana s kraja 12. veka po ugledu na već postojeće bolnice u Vizantiji.
Na njeno osnivanje uticala je tadašnja potreba za lečenjem određenog broja monaha u manastiru.
Printscreen/Youtube/Televizija Hram
Prof. dr Radisav Šćepanović
Prof. dr Radisav Šćepanović, bivši direktor KBC "Dragiša Mišović" i predsednik "Hilandarskog lekarskog društva" rekao je da Hilandar, jedini od tamošnjih 20 manastira, ima savremenu bolnicu, spremnu da pruži svaku vrstu pomoći - ne samo monasima Hilandara već i drugih svetinja.
- Kao predsednik "Hilandarskog lekarskog društva" želim da kažem da su lekari spremni, obučeni a ordinacija opremljena za pomoć. Po pozivu odlaze u druge manastire. Imam potrebu i da iskažem duboko poštovanje lekarima koji svojim podvigom nastavljaju ono što su nam prethodnici ostavili, kaže Šćepanović.
Kako navodi, sledeći svetitelje danas imamo pomenuto lekarsko društvo, koje broji više od 850 članova. Svi oni su svakodnevno u službi, spremni da u bilo kom trenutku pomognu monasima ili onima koji dolaze na Svetu goru.
youtube/printscreen/BalkanTrip TV
Dr Siniša Mirković
Ambulanta sa svom neophodnom opremom za zbrinjavanje je na raspolaganju lekarima, objašnjava dr Siniša Mirković. On kaže da njegova smena traje sedam dana, kao i da ovde dolaze lekari iz Srbije i iz Republike Srpske.
- Ja sam prvi put na Hilandaru, kao lekar. Pre sam dolazio kao poklonik. Sve naše smene su organizovane preko udruženja u Beogradu. Tamo se prijavljujemo, nakon čega nam u skladu sa obavezama, koje imamo u klinikama gde smo zaposleni, prave raspored - rekao je dr Mirković
Na pitanje o najčešćim povredama i zdravstvenim tegobama, koje lekari leče tu, Mirković izdvaja hronične terapije za kardiovaskularne bolesti i lakše telesne povrede radnika, koje nisu zahtevale slanje u veći centar, u Solunu. Kaže i da je ordinacija savremena, da se tu može uraditi ultrazvuk i EKG.
- Ovde dođete da pomognete nekome, ali isto tako i monaštvo i oci pomažu vama. Mi možemo da zalečimo telesno, ali ljudi zaboravljaju na duhovni aspekt. Sedeti na mestu gde su pre mene sedele generacije lekara je neopisivo i u meni budi posebna osećanja.
Podsećajući se na period korona virusa i pandemije, kaže da su u toj ordinaciji radili dupli timovi lekara iz Srbije i Republike Srpske.
- Tokom korone bili su dupli timovi iz Srbije i Republike Srpske, većina monaha je ležala zaražena koronom, ali na svu sreću niko nije preminuo. Medicinski tim iz Srbije je izneo veliki posao na svojim leđima i to je jedan od primera koji govori u prilog dobrog rada ambulante i požrtvovanosti samih lekara koji ovde dolaze - zaključuje dr Mirković.
Tradicionalno, Srbi koji su posetili Svetu goru ili Jerusalim stavljali su "hadži" ispred svog imena, kako bi se sećali tog važnog putovanja, a ova praksa nema nikakve veze sa islamom.
Pravoslavna bratija predvođena igumanom, arhimandritom Metodijem optužuje Carigradsku patrijaršiju, patrijarha Vartolomeja i grčke vlasti za sistematsko onemogućavanje verskih prava kroz sudske intervencije, ograničenja kretanja i stalne pretnje silom.
Osim po spokoju, koji nije lako opisati, Sveta gora je poznata i po starim receptima, koji su othranili generacije monaha koji se neprestano mole na poluostrvu Atos.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.