Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Poznati holivudski glumac, reditelj i producent Mel Gibson napustio je manastir Hilandar, gde je stigao tiho i bez pompe, kako dolikuje, uoči Vidovdana, 27. juna, u jednoj od najdubljih i najtiših poseta koje je ovo sveto mesto zabeležilo poslednjih godina.
Blagoslov igumana i voda Svetog Save
Pred polazak sa Svete Gore, Mel Gibson je primio blagoslov od igumana Hilandara, arhimandrita Metodija. Potom je prišao čuvenom bunaru Svetog Save, napio se njegove hladne i blagoslovene vode, poškropio se njome i prekrstio, u tišini koja je govorila više od hiljadu reči.
Bunar Svetog Save nalazi se u porti manastira Hilandara. Prema predanju, iskopao ga je lično Sveti Sava početkom 13. veka. Kada je Hilandaru zatrebala voda, Sveti Sava je pokazao mesto i rekao monasima:
– Ovde kopajte, i ovde ćete naći vodu.
I zaista, ubrzo je potekla čista, hladna voda koja do danas nikada nije presušila. Za monahe i hodočasnike, bunar Svetog Save nije samo praktičan izvor, već i simbol duhovne žeđi, vere i Božije blagodatne pomoći.
Shutterstock/vlas2000
Bunar Svetog Save u Hilandaru
Voda kao blagoslov za put
Hodočasnici koji dolaze na Hilandar i danas piju ovu vodu, verujući da donosi zdravlje i duhovnu snagu. Mnogi se njome poškrope i prekrste, tražeći zaštitu na putu kroz život. Tako je i Mel Gibson, pre nego što je napustio manastir, uzeo gutljaj vode, prekrstio se i tiho otišao.
Snaga tišine i svetinje
Njegov gest svedoči o dubini duhovnog iskustva koje je poneo sa Svete gore. Za njega, kao i za sve koji dolaze u Hilandar, voda iz bunara Svetog Save ostaje podsetnik da ono što je Bog jednom blagoslovio traje večno, a tišina svetinje jača je od buke sveta.
Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
Proslavljeni holivudski glumac, reditelj i producent stigao je u srpsku carsku lavru na Svetoj gori, gde će dočekati jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.