Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
U svetlosti Nedelje svih svetih, kada Crkva proslavlja sve znane i neznane podvižnike vere, u manastiru Hilandaru na Svetoj gori odigrala se još jedna stranica živog predanja – mitropolit raško-prizrenski Teodosije, sa profesorima i učenicima Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija iz Prizrena, boravio je u ovoj srpskoj carskoj lavri. Ova poseta, sada već duboko ukorenjena tradicija, svake godine na poseban način povezuje buduće pastire Crkve sa izvorom monaškog i bogoslužbenog života.
Liturgijsko sabranje u Hilandaru
Vrhunac ovog duhovnog boravka bila je liturgija koju je u hilandarskom sabornom hramu služio mitropolit Teodosije, uz sasluženje hilandarskih otaca, profesora bogoslovije, sveštenoslužitelja iz Srbije i oca Igora Zirojevića iz Atine. Liturgijsko sabranje bilo je protkano molitvenom dubinom, dok je pojanje hilandarskih monaha dodatno osveštalo svaki trenutak i stih, učinivši ga nezaboravnim iskustvom za sve prisutne.
Hilandar kao duhovna učionica bez zidova
Ova poseta ima poseban značaj za učenike Prizrenske bogoslovije. U vremenu koje često nudi brzinu bez sadržaja i informacije bez mudrosti, boravak u Hilandaru predstavlja povratak tišini, učenju iz primera i blizini onih koji danonoćno svedoče život predan Bogu. Bogoslovi, budući pastiri naroda Božijeg, u Hilandaru ne samo da stiču znanje, već i – što je još važnije – duhovni osećaj, crkveni miris, način mišljenja i disanja u Duhu.
Shutterstock/vlas2000
Manastir Hilandar
Svetogorsko nasleđe koje povezuje naraštaje
Za hilandarsko bratstvo, susret sa prizrenskim bogoslovima uvek je izvor radosti i nade – znak da se veza između naroda u otadžbini i manastira na Svetoj gori ne prekida, već obnavlja i raste. Za mlade bogoslove, ovo putovanje je prilika da se zagledaju u dubinu Crkve, da dotaknu kamenje natopljeno molitvama, da osete snagu tišine i blagodat koja ne traži reklamu.
Duhovni most između Prizrena i Hilandara
Duhovni most između Prizrena i Hilandara ostaje živ i snažan – most između prošlosti i budućnosti, između učenika i učitelja, između monaške sabranosti i bogoslovskog obrazovanja. A na tom mostu, kao pastir i otac, stoji mitropolit Teodosije, vodeći svoju pastvu putem svetosti i predanja.
Na praznik svetih Kirila i Metodija arhimandritu Metodiju uručen je Krst vožda Đorđa Stratimirovića, odlikovanje koje je povezalo Svetu goru, Sremske Karlovce i istorijsko sećanje na slavnog vojvodu iz Srpske Vojvodine.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Neka ova monaška praksa postane deo vašeg dana - možda nećete odmah osetiti čudo, ali s vremenom primetićete da se osećate smirenije, zdravije i povezanije sa sobom i svetom oko sebe.
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Otac Čad Riperger povezao je drevna proročanstva sa moralnim padom, razvojem digitalnih tehnologija i globalnim finansijskim sistemom koji bi mogao da promeni način na koji ljudi pristupaju novcu i osnovnim dobrima.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Mitropolit crnogorsko-primorski osveštao je zvono za obnovljeni hram Svetog Georgija u Gorovićima, poručivši da ono okuplja narod na molitvu i donosi duhovni mir.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.