Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
U svetlosti Nedelje svih svetih, kada Crkva proslavlja sve znane i neznane podvižnike vere, u manastiru Hilandaru na Svetoj gori odigrala se još jedna stranica živog predanja – mitropolit raško-prizrenski Teodosije, sa profesorima i učenicima Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija iz Prizrena, boravio je u ovoj srpskoj carskoj lavri. Ova poseta, sada već duboko ukorenjena tradicija, svake godine na poseban način povezuje buduće pastire Crkve sa izvorom monaškog i bogoslužbenog života.
Liturgijsko sabranje u Hilandaru
Vrhunac ovog duhovnog boravka bila je liturgija koju je u hilandarskom sabornom hramu služio mitropolit Teodosije, uz sasluženje hilandarskih otaca, profesora bogoslovije, sveštenoslužitelja iz Srbije i oca Igora Zirojevića iz Atine. Liturgijsko sabranje bilo je protkano molitvenom dubinom, dok je pojanje hilandarskih monaha dodatno osveštalo svaki trenutak i stih, učinivši ga nezaboravnim iskustvom za sve prisutne.
Hilandar kao duhovna učionica bez zidova
Ova poseta ima poseban značaj za učenike Prizrenske bogoslovije. U vremenu koje često nudi brzinu bez sadržaja i informacije bez mudrosti, boravak u Hilandaru predstavlja povratak tišini, učenju iz primera i blizini onih koji danonoćno svedoče život predan Bogu. Bogoslovi, budući pastiri naroda Božijeg, u Hilandaru ne samo da stiču znanje, već i – što je još važnije – duhovni osećaj, crkveni miris, način mišljenja i disanja u Duhu.
Shutterstock/vlas2000
Manastir Hilandar
Svetogorsko nasleđe koje povezuje naraštaje
Za hilandarsko bratstvo, susret sa prizrenskim bogoslovima uvek je izvor radosti i nade – znak da se veza između naroda u otadžbini i manastira na Svetoj gori ne prekida, već obnavlja i raste. Za mlade bogoslove, ovo putovanje je prilika da se zagledaju u dubinu Crkve, da dotaknu kamenje natopljeno molitvama, da osete snagu tišine i blagodat koja ne traži reklamu.
Duhovni most između Prizrena i Hilandara
Duhovni most između Prizrena i Hilandara ostaje živ i snažan – most između prošlosti i budućnosti, između učenika i učitelja, između monaške sabranosti i bogoslovskog obrazovanja. A na tom mostu, kao pastir i otac, stoji mitropolit Teodosije, vodeći svoju pastvu putem svetosti i predanja.
Na praznik svetih Kirila i Metodija arhimandritu Metodiju uručen je Krst vožda Đorđa Stratimirovića, odlikovanje koje je povezalo Svetu goru, Sremske Karlovce i istorijsko sećanje na slavnog vojvodu iz Srpske Vojvodine.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Neka ova monaška praksa postane deo vašeg dana - možda nećete odmah osetiti čudo, ali s vremenom primetićete da se osećate smirenije, zdravije i povezanije sa sobom i svetom oko sebe.
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".