Aktuelno iz SPC 18.06.2025 | 16:42

KAKO IZGLEDA PUT OD DALMATINSKOG SELA DO VRHA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Dva velika jubileja vladike Nikanora

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KAKO IZGLEDA PUT OD DALMATINSKOG SELA DO VRHA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Dva velika jubileja vladike Nikanora
Foto: preuzeto sa spc.rs

Arhiepiskop vršački i mitropolit banatski ove godine slavi pedeset godina od monaškog postriga i četiri decenije episkopske službe, a iza njega je put kroz ratove, izgnanstva, bogoslovije i hiljade duša koje mu duguju duhovno preobraženje.

Srpska pravoslavna crkva, a naročito verni narod Banata, u godini Gospodnjoj 2025. sa molitvenom radošću i duhovnim ushićenjem obeležava dva velika jubileja: pedeset godina od monaškog postriga i četiri decenije od episkopske hirotonije arhiepiskopa vršačkog i mitropolita banatskog Nikanora. Ovaj dvostruki jubilej jeste retkost u istoriji naše Crkve, ali i svedočanstvo života koji je u celosti posvećen Hristu, Crkvi i narodu.

Od detinjstva pod zaštitom Presvete Bogorodice

U selu Medviđi kod Benkovca, u pobožnoj i mnogobrojnoj pravoslavnoj porodici Bogunović, 20. avgusta 1952. godine rođen je Veljko – kasnije monah, episkop, a danas mitropolit Nikanor. Još kao dečak pokazivao je neobičnu ljubav prema bogosluženju, često boraveći u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice. Tamo se, među ikonama i mirisom tamjana, začela tiha i sveta čežnja ka monaškom životu.

Wikipedia/Vujcic
Vladika banatski NIkanor

 

Vođen blagoslovom episkopa dalmatinskog Stefana, mladi Veljko je 1968. godine upisao Bogosloviju Svetih Tri Jerarha u manastiru Krki, duhovnoj svetilnici Dalmacije. Po završetku školovanja i služenju vojnog roka, 27. avgusta 1975. godine, u manastiru Krupi, primio je monaški postrig, došavši pod skut Presvete Bogorodice baš na njen praznik – Uspenje. Dobio je ime Nikanor, po svetom pobedonoscu u veri, i odmah sutradan rukopoložen je u čin jerođakona. Jeromonah postaje 1. januara 1978. godine u Imotskom.

Obrazovanje u Duhu i istini

Neumoran u duhovnom i intelektualnom uzrastanju, otac Nikanor odlazi na Moskovsku duhovnu akademiju u Sergijev Posad, gde stiče visoko bogoslovsko obrazovanje i uspešno brani diplomski rad na temu: Sveti Vasilije Veliki – njegov život i liturgijski rad. Po povratku u otadžbinu, kao profesor, postaje stub duhovnog oblikovanja novih pokolenja u Krki. Godine 1981. izučava nemački jezik u Nemačkoj, pokazujući želju da i van granica otadžbine služi Crkvi.

Poziv u episkopski čin 

Sveti Arhijerejski Sabor SPC ga 1985. godine bira za episkopa hvostanskog, vikarnog episkopa mitropolita crnogorsko-primorskog Danila. Hirotonisan je u Sabornoj crkvi u Beogradu, od strane patrijarha Germana i više arhijereja, čime započinje njegovo arhijerejsko služenje Crkvi i narodu. Njegova episkopska služba bila je ispunjena brojnim izazovima, naročito tokom ratnih godina na prostoru bivše Jugoslavije.

SPC
Vladika banatski Nikanor

 

Kao episkop gornjokarlovački, upravljao je eparhijom sve do progonstva 1995. godine. Tada kreće nova etapa njegovog služenja – od Patrijaršije u Beogradu, preko Divčibara i Žičke eparhije, sve do Australije i Novog Zelanda, gde postaje episkop u Mitropoliji novogračaničkoj.

Kruna jednog života

Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora, maja 2024. godine, vladika Nikanor je ovenčan titulom arhiepiskopa vršačkog i mitropolita banatskog, što je istorijski čin za celu Eparhiju banatsku, ali i zasluženo priznanje čoveku koji je više od pola veka čitavo svoje biće položio pred Hristove skute.

Njegova vera je tiha, ali nepokolebljiva. Njegovo bogosluženje je uzvišeno, ali jednostavno. Njegovo arhipastirstvo je delatno, ali nenasrtljivo. On ne govori mnogo – ali njegova dela svedoče. I upravo u toj tihosti, u skromnosti i nepokolebljivoj službi Crkvi, leži snaga mitropolita Nikanora.

Duhovno vaskrsenje Banata

Od 2003. godine, kada je izabran za episkopa banatskog, pa sve do današnjeg dana, vladika Nikanor neprestano gradi, obnavlja i duhovno utvrđuje ovu eparhiju. Ustoličen 8. februara 2004. godine u tron episkopa banatskih, donosi u Banat ne samo svežinu duhovnog života, već i veliki stvaralački poduhvat. Pod njegovim arhipastirskim okriljem:

Osveštano je 33 temelja budućih hramova
Gradi se 24 nova hrama
Izgrađeno je 30 hramova
Podignuto je 35 parohijskih domova i 30 crkvenih sala
Kupljeno je 17 kuća za sveštenike
Rukopoloženo je 146 sveštenika
Povećan je broj bogoslova, monaha i veroučitelja
Obnovljeni su Vladičanski dvor i Saborni hram u Vršcu

Wikipedia
Manastir Mesić kod Vršca

 

Služba vladike Nikanora nije ostala trag samo na vidljivom, materijalnom planu. Povećan je broj učenika veronauke, štampani su kvalitetni udžbenici i priručnici, a pokrenute su I značajne publikacije Banatskog vesnika i crkveno-istorijske monografije. Eparhija banatska pod vladikom Nikanorom postaje pravo plodno tlo duhovne obnove.

Zavet jednom narodu, zakletva Bogu

Dva jubileja – 50 godina monaštva i 40 godina arhijerejskog služenja – nisu samo lična proslava, već i prilika celokupne Crkve i vernog naroda da iskažu zahvalnost. Zahvalnost za svakog rukopoloženog sveštenika, za svaki obnovljeni hram, za svaku veroučiteljsku svesku, za svaku bogoslovsku misao koja je iz njegovog srca ponikla.