U prepunom zemunskom hramu posvećenom Bogorodici, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je svetu liturgiju i u nadahnutoj besedi govorio o snazi pravoslavne vere, njenoj ulozi u životu pojedinca i naroda, te rukopoložio novog sveštenika pred sabornim narodom.
U crkvi posvećenoj Presvetoj Bogorodici u Zemunu, na Nedelju svih svetih, 15. juna 2025. godine, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju, uz sasluženje vikarnih episkopa novobrdskog Ilariona i jenopoljskog Nikona, kao i brojnih sveštenika i đakona Srpske pravoslavne crkve.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Uz patrijarha sasluživali su vikarni episkopi novobrdski Ilarion i jenopoljski Nikon, kao i brojni sveštenici i đakoni
Bogosluženje je bilo svečano, saborno i prožeto duhovnom radošću. Poseban trenutak u liturgiji bilo je rukopoloženje đakona Rajka Zgonjanina u prezviterski čin, što je okupljeni narod propratio suzama radosnicama i molitvenim tihovanjem.
U nadahnutoj besedi nakon liturgije, patrijarh Porfirije govorio je o dubini i sveobuhvatnosti vere, naglasivši da vera nije samo jedna od ljudskih osobina, već temelj postojanja – dublja i važnija čak i od samog života.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u Bogorodičinoj crkvi u Zemunu
– Vera nije tek jedna od osobina čoveka niti je ona samo psihološki izraz ljudskog bića. Vera je temelj, vera je osnov, vera je nada, vera je važnija od života, poručio je Patrijarh Porfirije, obraćajući se vernicima koji su ispunili hram.
U nastavku besede, patrijarh je istakao da vera oblikuje ne samo ličnost pojedinca, već i narod u celini, usmeravajući život ka Jevanđelju i zdravoj prirodi čovekovoj, onoj koja je u skladu s voljom Božjom.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u Bogorodičinoj crkvi u Zemunu
– Vera ima silu i moć da oblikuje zajednicu, da postavi principe i smernice, da rodi život koji je u skladu sa rečju Božjom – rekao je patrijarh, podsećajući prisutne da je istorija srpskog naroda svedočanstvo vere utkane u temelje nacije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Poseban trenutak u Liturgiji bilo je rukopoloženje đakona Rajka Zgonjanina u prezviterski čin
Naglasio je da ono što je nekada rođeno iz vere i zapečaćeno verom, danas ima smisao i snagu jednaku onoj koju je imalo u svom vremenu.
– Sve što je kroz istoriju našeg naroda bilo prožeto verom pravoslavnom, verom u Hrista, ima značaj i za nas danas – istakao je patrijarh Porfirije, podsetivši da vera nije samo sećanje na prošlost, već i oslonac za budućnost.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Nikanor pričešćuje vernike
Liturgija u Zemunu bila je snažan podsetnik na duhovno nasleđe i neprolaznu istinu pravoslavne vere, a beseda Patrijarha Porfirija još jedno je u nizu duhovnih svedočanstava o snazi i značaju živog Hristovog Jevanđelja u savremenom svetu.
Na liturgiji u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio snažnu poruku vernom narodu: da bismo zaista videli sebe, bližnje i svet, moramo progledati duhovnim očima i odbaciti logiku osude koju nameće savremeni svet.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Posle bogosluženja u hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je apel da prestanu podele u društvu, pozivajući na mir, ljubav i zajedništvo kao ključne vrednosti koje nas povezuju kao narod.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.