“LJUBAV JESTE ŽRTVA, ALI S DRUGE STRANE POČETAK I KRAJ NAŠEGA POSTOJANJA”: Patrijarh Porfirije otkriva kako ljubav i vera oblikuju smisao života u savremenom svetu
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u Nikolajevskoj crkvi u Zemunu, gde je svojim besedama duboko dotakao srce vernika i poslao snažne poruke o veri, slobodi izbora i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
Patrijarh je naglasio da je u Hristovom vaskrsenju sadržan smisao i lepota života:
– Vaistinu vaskrse Gospod naš i vaistinu i mi smo ne samo radosni zbog toga nego smo ispunjeni svakim smislom, svakom lepotom, svakim dobrom, svakom vrlinom. – Ova radost, kako je rekao, nije samo osećanje, već vodi jasnoći u životnim principima i načelima koja nas usmeravaju kako ka večnom Carstvu Božjem, tako i ka smislenom životu ovde i sada.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček patrijarha Porfirija u porti Nikolajevske crkve u Zemunu
Patrijarh je podsetio da je čovek biće koje po svojoj slobodnoj volji bira pravila života, bilo da se ona temelje na veri u Boga i Njegovu reč, ili na drugačijim vrednostima:
– Onako kako veruje, tako i ustrojava svoj život… Postoje mnogi kojima je pravilo života: činim ono što hoću, a da pre toga ne razmišljaju o tome kakvo je njihovo biće… Linija koja razdvaja dobro i zlo, istinu i laž, pravdu od nepravde prolazi kroz srce svakoga čoveka.
U svojoj poruci, patrijarh Porfirije je istakao da je pravoslavni put izbora principa i vrednosti jasno određen Jevanđeljem i Božjom rečju:
– Ne postoji nijedna sotiriologija… ukoliko taj sistem nije sistem koji Bog uspostavlja, iz reči Božje, iz Jevanđelja Božjeg. – Upravo su zato pravoslavni Srbi opredeljeni za život po Božjim zakonima, uprkos izazovima i krstu koji to podrazumeva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije
Srž tog života, prema rečima patrijarha, jeste ljubav, koja je i žrtva i smisao našeg postojanja:
– Ljubav s jedne strane jeste žrtva, Krst i odricanje, ali s druge strane, što je važnije od svega, to je početak i kraj našega postojanja – smisao. – Bez ljubavi, čovek je besciljno i prazno biće, dok je njena prisutnost put mira, radosti i istinskog života.
Posebno je naglasio i poziv Hristov da volimo i neprijatelje:
– Ljubite i neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone.
Ovo, kaže patrijarh, nije samo zahtev već i put istinske slobode i radosti, jer svaki čin ljubavi ispunjava dušu i deli lepotu Božjeg dara.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u Nikolajevskoj crkvi u Zemunu
Sveto pismo i sveti oci, pa i današnji svetitelj Sveti Nikolaj Mirlikijski, kako je istakao patrijarh Porfirije, pokazuju da vrednost čoveka nije u bogatstvu, moći ili mudrosti, već u čistoti srca i veri koja rađa pravu slobodu i život:
– Siromašan znači razumeti da… tvoje spasenje ne zavisi od toga, nego je svakome dato onoliko koliko mu treba da bi verom, svojom slobodom, molitvom i ljubavlju… mogao da potvrdi ljubav prema Bogu i bližnjima.
Na kraju svoje besede, patrijarh je pozvao vernike da prihvate i radost i bol, uspehe i nevolje, kao teret i dar koji nose sa sobom Krst i Vaskrsenje:
– Radujmo se u svakom trenutku, bez obzira na to šta nam se nalazi na putu ako je to imena Hristovog radi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh je osveštao i prelomio slavski kolać
Molitvama Svetog Nikolaja Mirlikijskog, koji je pokazao da život treba dati za veru i upotrebiti ga u skladu sa njom, patrijarh je zaključio da je samo kroz veru, slobodu i ljubav moguće dobiti sebe za Hrista i Carstvo Božje.
Ova beseda patrijarha Porfirija podseća nas na temeljne vrednosti pravoslavlja: slobodu izbora u skladu sa Božjom reči, život kao put ljubavi i žrtve, i radost vaskrsenja kao večne nade i smisla svakog ljudskog truda i postojanja.
U Beogradu je otvorena postavka „Služitelj mira i ljubavi“ povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja Vasića, duhovnog gorostasa koji je verom i hrabrošću ostao uz narod i Crkvu u najmračnijim vremenima.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Nakon višednevnog zasedanja arhijereja i brojnih spekulacija koje su se pojavile u javnosti, SPC je objavila zvanične zaključke Sabora – od kanonizacije novih svetih, preko reformi u obrazovanju, do uvođenja Ordena Svetog kneza Lazara.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i bez luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Molitveni tekst u kome se kroz prizivanje milosti, oproštaja i blagodatnog delovanja Duha Svetoga otkriva slojevita pobožnost vernih i njihovo obraćanje Majci Hristovoj kao posrednici i utehi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
U besedi za petak prve nedelje po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gorčina, gnev, ljutnja, pakoš i nepraštanje nisu samo slabosti, već prepreke koje čoveka udaljavaju od blagodati i unutrašnje radosti.