Na jugazapadu Sibira, blizi ruske granice sa Kazahstanom, grad Kurgand je svedočio izuzetnom susretu – susretu koji je čekao punih 40 godina. Sergej Krasnoperov, bivši sovjetski vojnik, ratni zarobljenik iz Avganistana, konačno se vratio kući. Sa 60 godina na plećima, sa životom koji je odavno zakoračio daleko od onog što je nekada poznavao, Sergej je stigao u zagrljaj svoje majke, sada žene sa preko osamdeset godina, čije su suze govorile sve ono što reči ne mogu opisati.
Pre četiri decenije, kao mlad i pun snova, Sergej je otišao u Avganistan da služi svojoj domovini, ali rat ga je zarobio i osudio na život daleko od kuće. Godine su prolazile, a njegovo telo i duša ostali su vezani za daleku zemlju, gde se oženio se lokalnom devojkom – i prešao u novu veru, prihvativši islam, da bi lakše preživeo. Stvorio je porodicu sa šestoro dece. Život ga je odveo na put koji niko od njegovih najbližih nije mogao ni da zamisli.
Danas, dok se njegova majka drži za ruke svog sina, kroz njihove poglede provlači se ceo život pun bola, čekanja i nade. Vjačeslav Nekrasov, veteran avganistanskog rata i savetnik predsednika Komiteta vojnika internacionalista, bio je deo delegacije koja je omogućila ovaj emotivni povratak.
– Susret Sergeja i njegove majke bio je trenutak za koji smo svi znali da mora da se desi. To je susret dve duše koje su decenijama živele u različitim svetovima, a opet vezane nevidljivim nitima krvi i ljubavi – rekao je za ruske medije Vjačeslav Nekrasov, savetnik predsednika Komiteta vojnika internacionalista pri Savetu šefova vlada zemalja članica ZND, bio je deo delegacije koja je pomogla u organizaciji Sergejevog povratka.
Sergejev povratak u pravoslavnu Rusiju, zemlju iz koje je otišao kao mladi vojnik, nije samo povratak jednog čoveka – to je simbol večne čežnje za domom, za roditeljskom toplinom i za korenima koje rat nije mogao da prekine. Njegova promena vere nije umanjila dubinu tog vezivanja za rodnu grudu, već je još jasnije pokazala koliko je život složen i nepredvidiv.
U ovom susretu ukorenjena je i tiha poruka o pomirenju i nadi – iako su godine razdvajale, ljubav majke i sina opstala je, a nova stranica Sergejevog života počinje sa povratkom kući.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Matuška Olga je bila poznata po svojoj empatiji i brizi za one koji su pretrpeli zlostavljanje svih vrsta, posebno seksualno.
Duhovnik, navodi episkop Pantelejmon, nosi za čoveka odgovornost pred Bogom.