Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Sveta tajna evharistije, poznata i kao pričešće, jedna je od dve najvažnije hrišćanske svete tajne, ustanovljena od strane Isusa Hrista na Tajnoj večeri.
Vernici se na liturgiji sjedinjavanju sa Hristom primajući svete darove – telo i krv Gospodnju – što predstavlja duhovnu osnovu života svakog hrišćanina. Upravo zato, Crkva uči da liturgija postoji radi pričešća, a ne obrnuto.
U poslednjim danima, međutim, na Internetu se pojavio snimak koji tvrdi da se tokom Božićnog posta vernici smeju pričestiti samo dva puta, što je izazvalo mnogo nedoumica i zabrinutosti.
tolga ildun / Shutterstock.com
Nijedan tipik ne propisuje da se u toku Božićnog posta treba pričešćivati samo dva puta
Tu zabludu razbio je sveštenik Goran Panjkov, koji je jasno poručio da takvo učenje nema nikakvo uporište u pravoslavnoj tradiciji.
- S obzirom na to da poslednjih dana Internetom kruži snimak koji uči vernike kako je ispravno da se samo dva puta u toku Božićnog posta treba pričestiti, koristim ovu priliku da saopštim da je to apsolutno netačno. Naša Crkva nikad nije propovedala i učila da se u toku posta pričešćuje samo dva puta - istakao je on i nastavio:
Facebook
Otac Goran Panjkov
- Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili. To svedoče i rani hrišćani, koji su tražili od svojih crkvenih starešina da se i sredom i petkom, kada se u dane Velikog posta ne može služiti liturgija, služi Liturgija pređeosvećenih darova, kako bi se mogli pričešćivati svakog dana.
On je upozorio vernike da strogo vode računa šta čitaju i čime se vode, jer nijedan tipik ne propisuje da se u toku Božićnog posta treba pričešćivati samo dva puta.
- I još nešto, Božićni post nije toliko strog kao Vaskršnji. Mnogi propisuju kako treba da se posti na vodi, kako ne treba jesti ribu... Postimo onako kako nam naš sveštenik ili duhovnik preporuči i zato potražite savet od vaših parohijskih sveštenika kako bi trebalo da se posti Božićni post.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Uz molitvu, post, pokajanje i nesebičnu ljubav prema bližnjima, priprema za rođenje Hristovo postaje vreme duhovnog preobraženja i obnove vere. Otkrijte kako vam saveti duhovnih autoriteta mogu pomoći da ovaj dan dočekate sa radošću i mirom u srcu.
Sveštenik Vladislav Vučanović iz Prijedora najluđu noć naziva idolopokloničkim praznikom, u suprotnosti s hrišćanskim vrednostima. Njegov apel, potkrepljen duhovnim objašnjenjem i strogim pravilima posta, pokrenuo je raspravu o značenju ovog praznika.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
U besedi za 26. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se verom otkriva prisustvo koje preobražava srce i otvara neiscrpnu širinu Božje dobrote, iskustvo koje nadmašuje svaku ljudsku predstavu.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog mučenika Platona po starom kalendaru, Svetog proroka Nauma po novom, katolici proslavlja Svetog Šarla de Fukoa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
U besedi za 26. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se verom otkriva prisustvo koje preobražava srce i otvara neiscrpnu širinu Božje dobrote, iskustvo koje nadmašuje svaku ljudsku predstavu.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Dok svet prati simboličan korak ka miru i dijalogu, deo pravoslavlja izražava rezerve zbog brzog približavanja Rimu i straha od ustupaka u veri i tradiciji.