Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Sveta tajna evharistije, poznata i kao pričešće, jedna je od dve najvažnije hrišćanske svete tajne, ustanovljena od strane Isusa Hrista na Tajnoj večeri.
Vernici se na liturgiji sjedinjavanju sa Hristom primajući svete darove – telo i krv Gospodnju – što predstavlja duhovnu osnovu života svakog hrišćanina. Upravo zato, Crkva uči da liturgija postoji radi pričešća, a ne obrnuto.
U poslednjim danima, međutim, na Internetu se pojavio snimak koji tvrdi da se tokom Božićnog posta vernici smeju pričestiti samo dva puta, što je izazvalo mnogo nedoumica i zabrinutosti.
tolga ildun / Shutterstock.com
Nijedan tipik ne propisuje da se u toku Božićnog posta treba pričešćivati samo dva puta
Tu zabludu razbio je sveštenik Goran Panjkov, koji je jasno poručio da takvo učenje nema nikakvo uporište u pravoslavnoj tradiciji.
- S obzirom na to da poslednjih dana Internetom kruži snimak koji uči vernike kako je ispravno da se samo dva puta u toku Božićnog posta treba pričestiti, koristim ovu priliku da saopštim da je to apsolutno netačno. Naša Crkva nikad nije propovedala i učila da se u toku posta pričešćuje samo dva puta - istakao je on i nastavio:
Facebook
Otac Goran Panjkov
- Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili. To svedoče i rani hrišćani, koji su tražili od svojih crkvenih starešina da se i sredom i petkom, kada se u dane Velikog posta ne može služiti liturgija, služi Liturgija pređeosvećenih darova, kako bi se mogli pričešćivati svakog dana.
On je upozorio vernike da strogo vode računa šta čitaju i čime se vode, jer nijedan tipik ne propisuje da se u toku Božićnog posta treba pričešćivati samo dva puta.
- I još nešto, Božićni post nije toliko strog kao Vaskršnji. Mnogi propisuju kako treba da se posti na vodi, kako ne treba jesti ribu... Postimo onako kako nam naš sveštenik ili duhovnik preporuči i zato potražite savet od vaših parohijskih sveštenika kako bi trebalo da se posti Božićni post.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Uz molitvu, post, pokajanje i nesebičnu ljubav prema bližnjima, priprema za rođenje Hristovo postaje vreme duhovnog preobraženja i obnove vere. Otkrijte kako vam saveti duhovnih autoriteta mogu pomoći da ovaj dan dočekate sa radošću i mirom u srcu.
Sveštenik Vladislav Vučanović iz Prijedora najluđu noć naziva idolopokloničkim praznikom, u suprotnosti s hrišćanskim vrednostima. Njegov apel, potkrepljen duhovnim objašnjenjem i strogim pravilima posta, pokrenuo je raspravu o značenju ovog praznika.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Agatopoda i Teodula po starom i Prepodobnog Jovana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Marije od Utelovljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.