Sveštenik Vladislav Vučanović iz Prijedora najluđu noć naziva idolopokloničkim praznikom, u suprotnosti s hrišćanskim vrednostima. Njegov apel, potkrepljen duhovnim objašnjenjem i strogim pravilima posta, pokrenuo je raspravu o značenju ovog praznika.
Dok je većina sveta odbrojavla poslednje minute kalendarske godine i pripremala se za proslavu Nove godine, sveštenik Vladislav Vučanović, paroh hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Prijedoru, zauzeo je sasvim drugačiji stav. Uputio je poruku kojom je zamolio vernike da mu ne čestitaju Novu godinu po gregorijanskom kalendaru. Njegova molba, praćena dubokim objašnjenjem, izazvala je pažnju i podstakla raspravu o značaju ovog datuma u pravoslavnoj tradiciji.
Otac Vladislav, poznat po svojim duhovno snažnim stavovima, ovu noć naziva "idolopokloničkim praznikom koji uvek pada u poslednjoj sedmici svetog Božićnog posta". Ističe da je proslava Nove godine nespojiva s pravoslavnim načinom života, posebno zato što narušava duh ovog svetog perioda.
Printscreen/Facebook/Владислав Вучановић
Paroh hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Prijedoru, jerej Vladislav Vučanović
- Ovo je idolopoklonički praznik koji uvek pada u poslednjoj sedmici Božićnog posta. Radi se o grešnoj i pregrešnoj noći ispunjenoj bludom, preljubom, alkoholizmom, prežderavanjem, praznoslovljem, kršenjem posta, besmislenim trošenjem teško stečenog novca, pucnjavom, sukobima, raznim nesrećama i prizivanjem nekakve prolazne sreće - poručio je jerej Vladislav Vučanović.
Ovaj stav nije iznenađujući za one koji poznaju pravoslavnu tradiciju. Božićni post, koji traje 40 dana, period je duhovne pripreme, pokajanja i uzdržanja, usmeren ka najradosnijem prazniku – Rođenju Gospoda Isusa Hrista. Otac Vladislav ističe da je smisao ovog perioda daleko od onoga što mnogi nazivaju "ludom noći".
Pozivajući se na reči Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, otac Vladislav upozorava na "prazne duše" koje vode ka "praznim delima". Dodaje da je sam pojam "sreće" maglovit i stran pravoslavnom duhu, gde je akcenat na blagodatnom životu u zajednici s Bogom, a ne na prolaznim, zemaljskim zadovoljstvima.
Printscreen/Facebook/Владислав Вучановић
Otac Vladislav
- Pozivam Srbe da ne slave ludu noć, već da se Bogu mole, poste i pripremaju za proslavu našeg najlepšeg i najradosnijeg praznika – Rođenja Gospoda našeg Isusa Hrista!
Na kraju svoje poruke, otac Vladislav zamolio je vernike da mu prilikom susreta ne čestitaju Novu godinu, jer, kako kaže, ta čestitka ne nosi nikakvo značenje niti vrednost.
- Molim narod da mi pri susretu ne čestita Novu godinu, jer ta čestitka ne znači ama baš ništa. Unapred zahvala - napisao je sveštenik, dodajući da je ovakva proslava suštinski suprotna pravoslavnom duhu.
Otac Vladislav pozvao je vernike da se umesto nepromišljene proslave posvete molitvi, postu i duhovnoj pripremi za Božić. Njegova poruka nije samo kritika društvenih običaja, već i poziv na obnovu istinskih vrednosti vere.
Ovakvi stavovi podsećaju na to da pravoslavlje u svakom trenutku teži duhovnom uzdizanju i preispitivanju svakodnevnog ponašanja. Umesto prolazne zabave, otac Vladislav poziva vernike da iskoriste priliku za duhovno bogatstvo i istinsku radost u susret Božiću.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Duhovni hod prema Vitlejemu, mitropolit zvorničko-tuzlanski pretočio je u stihove, a njegov glas, u pratnji harmoničnih tonova hora „Luka i Kleopa“, poziva na praštanje, duhovnu radost i ljubav, ispunjavajući svako srce toplinom božićne noći.
Kako pravilno doživeti Božićni post i kroz molitve, pokajanje i dobra dela doći do unutrašnjeg mira – paroh mladenovački, otac Marko nudi duhovnu podršku vernicima pred predstojeći praznik.
Iguman manastira Rukumija naglašava moć molitve, posta i pokajanja, upozorava na opasnost roditeljskih kletvi i objašnjava kako priprema za svetu tajnu pričešća donosi duhovni mir i blagodat.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.