Molitveni tekst u kome se kroz prizivanje milosti, oproštaja i blagodatnog delovanja Duha Svetoga otkriva slojevita pobožnost vernih i njihovo obraćanje Majci Hristovoj kao posrednici i utehi.
U predanju Pravoslavne crkve, molitva pred Pojasom Presvete Bogorodice nosi ton duboke smirenosti i molitvenog obraćanja, u kojem se rečima ne traži samo pomoć, već i unutrašnje preobraženje čoveka pred Bogom. Ovaj molitveni tekst, koji se prenosi i koristi u pobožnoj praksi vernih, usmeren je ka Bogorodici kao posrednici utehe i duhovne snage, uz naglašeno pokajanje i molbu za blagodat Duha svetoga.
Molitva Presvetoj Bogorodici pred njenim časnim pojasom
- O, Svecarice nebeska, Presveta Djevo Bogorodice Marija, nijedan ljudski jezik niti anđelski nadsvetski um ne mogu dostojno iskazati dubinu bogatstva milosti Tvoje. Zato sa trepetnom dušom i ljubećim srcem prilazimo časnom Pojasu Tvome, i pred njim Ti pre svega uznosimo našu blagodarnost za sve. Zatim primi naše pokajanje i prinesi ga Sinu Tvome i Bogu našem, Majko Onoga, Koji je došao da spase i opravda grešne. Izmučeni mnogim bezakonjima našim, smatrajući sebe najmanjim, skrušeno Ti vapimo: izmoli nam od Hrista Boga oproštaj svih naših sagrešenja, znanih i neznanih, i isprosi nam od Gospoda blagodat Duha Svetoga, Duha urazumljenja, Duha blagog, čovekoljubivog, slatkog i slavnog, Koji ujedno hrani i poji, Koji miluje, prosvetljuje i snaži duše naše, Duha Koji predaje radost, nezlopamtivost, nebrigu o zemaljskim stvarima, sozercanje onoga što je na nebu, Koji odgoni nemar, izgoni lenjost, radoznalost i lukavstvo, Koji uništava i briše svaki greh, Koji je Dver pokajanja i Duh čistote, radosti, mira, vere i uzdržanja, Koji osvećuje i preobražava naša srca. Nadgledaj nas Dobra Vladarko i Roditeljko Dobrog Vladike i vodi nas i sve što je naše, i upravljaj nas gde god želiš. Zaustavi stremljenja naših sramnih strasti, i buru oko nas utišaj i rukovodi nas ka tihom pristaništu Božanske volje i udostoj nas budućeg blaženstva i najslađeg obasjanja od Ovaploćenoga iz Tebe Boga Logosa, Kome neka je zajedno sa Ocem i Životvornim Duhom Njegovim, Jedinim Utešiteljem ljudi, svaka slava, čast i poklonjenje, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Francuski predsednik obišao je jednu od najznačajnijih pravoslavnih svetinja u regionu, a nakon razgovora sa mitropolitom Joanikijem usledio je gest koji je obeležio čitavu posetu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
U besedi za petak prve nedelje po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gorčina, gnev, ljutnja, pakoš i nepraštanje nisu samo slabosti, već prepreke koje čoveka udaljavaju od blagodati i unutrašnje radosti.