MOGU LI FOTOGRAFIJE SVETACA ZAMENITI IKONE: Sveštenik otrkio šta kažu crkveni kanoni
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista.
Prva nedelja po Duhovima posvećena je ne samo poznatim svetiteljima, već i svim onim tihim i nepoznatim dušama koje su Bogu ugodile.
Danas, u prvu nedelju po Pedesetnici, Srpska pravoslavna crkva slavi praznik koji, bez preterivanja, pripada svima – Sabor svih svetih. Nije to samo dan svetitelja čija su imena poznata i upisana zlatnim slovima u crkvenim knjigama. Ovo je dan i onih nepoznatih, tihih duša koje su Bogu ugodile svojim životom, a mi ih možda nikada nismo ni upoznali. I to je utešno – jer svetost nije rezervisana za posebne, nedodirljive ljude, već za svakoga ko se trudi da živi po Bogu.
Sveti – naši saborci i uzori
Nedeljom, kada se svet odmara, Crkva nas podseća da su svetitelji naši saborci, naši uzori, ali i naši nebeski zaštitnici. I svako od nas ima svog. Zato se ovaj dan može smatrati i imendanom za svakog krštenog čoveka. To je prilika da se setimo da nismo sami na putu života. Imamo pomoć, imamo uzore, imamo zagovornike pred Bogom.
U današnjoj liturgiji Crkva pominje čitav nebeski sabor: praoce, proroke, apostole, mučenike, sveštenike, monahe, pravednike, i – svete žene: majke, mučenice, monahinje. Svi oni, iz različitih vremena i s raznim podvizima, sabrani su danas u jednoj proslavi. Neki su poznati, mnogi nisu, ali svi su zračeći dokaz da svetost nije mit, već stvarnost.
Duhovna logika Pedesetnice
Ovaj praznik dolazi neposredno posle Duhova – Pedesetnice, kada se Crkva seća silaska Svetog Duha na apostole. To nije slučajno. Sveti Grigorije naziva Duha Svetoga „riznicom dobara“, a praznik svih svetih upravo je plod tog božanskog dara. Kako znamo da Duh Sveti zaista deluje u svetu? Tako što svetitelji postoje. Oni su „žetva Duha Božijeg“, kako to crkveni oci slikovito kažu.
Praznik sa dubokim korenima
Sabor svih svetih nije novina. Prvi put se pominje još kod svetog Jevframa Sirijskog, u 4. veku. Čak je i Sveti Jovan Zlatoust govorio o potrebi da se, posle Duhova, Crkva seti svih onih koji su svedočili veru do kraja, često mučeničkom smrću. I tako, vekovima unazad, ova nedelja blista kao tiha himna svetima – i poziv nama da im se pridružimo.
Kako da obeležimo današnji dan?
Možda niste redovni u crkvi. Možda mislite da niste „dovoljno dobri“ da se zovete vernikom. Ali ovaj praznik je tu da vam kaže – ima mesta i za vas. Danas je prilika da se ode u crkvu, da se upali sveća svom svecu, da se pročita molitva. Možda prvi put posle dugo vremena.
O, preblaženi ugodnici Božiji, svi sveti, koji stojite pred Prestolom Presvete Trojice i uživate neizrecivo blaženstvo! Evo sada, u dan vašeg opšteg praznika, milostivo pogledajte na nas, vaše manje braće, koji vam prinosimo ovu pohvalnu pesmu i molitvama vašim tražimo milost i oproštaj grehova od Preblagog Gospoda. Jer znamo, zaista znamo, da možete od Njega izmoliti sve što poželite. Zato vam se smireno molimo: molite milostivog Vladiku da nam podari duh vaše revnosti u čuvanju svetih Njegovih zapovesti, da bismo, hodajući vašim stopama, mogli proći ovozemaljski put u vrlinskom životu bez poroka i da u pokajanju dostignemo slavna naselja raja, te da tamo zajedno s vama proslavljamo Oca i Sina i Svetoga Duha, u vekove vekova. Amin.
Poziv na svetost, a ne maskenbal
Današnji dan ima i praktičan značaj: poslednji je dan kada se jede mrsna hrana pre početka Petrovskog posta, koji ove godine počinje 16. juna i traje do 11. jula. To je najblaži od svih višednevnih postova, ali dovoljno ozbiljan da nas podseti – leto nije samo vreme za odmor tela, već i za buđenje duše.
Važno je podvući: praznik Svih svetih nema nikakve veze s Halovinom, zapadnim običajem koji često banalizuje i trivijalizuje svetost, a obeležava se 31. oktobra, uoči katoličkog praznika Svi Sveti, koji katolička crkva proslavlja 1. novembra. Pravoslavni praznik slavi prave, žive uzore vere, a ne maskirane duhove i kostime.
Zato – ko god da ste, gde god da ste u svom duhovnom životu – danas je vaš dan. Jer svaki svetitelj je počeo kao običan čovek.
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista. Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih. U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju. Uoči početka posta posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu, pravoslavni vernici danas se okupljaju u krugu porodice, mole se, praštaju i spremaju srce za vreme uzdržanja, pokajanja i smirenja koje sledi od sutra.Molitva Saboru svih svetih
MOGU LI FOTOGRAFIJE SVETACA ZAMENITI IKONE: Sveštenik otrkio šta kažu crkveni kanoni
PAROVI NOĆU RADE STVARI KOJE NE PRILIČE, A KUĆNI LJUBIMCI DODATNO SKRNAVE OVO SVETO MESTO: Vapaj oca Slobodana da se zaštite ostaci svetinje iz 6. veka
AKO OVO NE URADITE PO POVRATKU IZ CRKVE, KAO DA U NJOJ NISTE NI BILI: Stvar koju svaki pravoslavac mora da zna
DANAS SU POKLADE PRED PETROVSKI POST: Ovo treba uraditi na poslednji mrsni dan uoči četiri nedelje uzdržanja koje slede
Mošti Svetog Lukilijana i drugih sa njim nalaze se u Carigradu i od njih su potekla brojna isceljenja.
Od apostola i proroka, preko mučenika i monaha, do careva i tihih pravednika – pravoslavna tradicija prepoznaje devet duhovnih likova svetosti.
Kao patrijarh upravljao je Crkvom Hristovom devet godina.
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
O ocu Haritonu za Radio Svetigoru govorili su arhimandrit Mihailo, iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, arhimandrit Danilo, iguman manastira Banjska i arhimandrit Stefan, iguman manastira Zočište.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Nije to jedini put da je crkva odolela nepogodama. Novo čudo dešava se 1979. godine kada Crnu Goru pogađa razorni zemljotres.
O ocu Haritonu za Radio Svetigoru govorili su arhimandrit Mihailo, iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, arhimandrit Danilo, iguman manastira Banjska i arhimandrit Stefan, iguman manastira Zočište.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Uoči početka posta posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu, pravoslavni vernici danas se okupljaju u krugu porodice, mole se, praštaju i spremaju srce za vreme uzdržanja, pokajanja i smirenja koje sledi od sutra.