KAD VAS POKRADU, URADITE OVO I BOG ĆE VAM VRATITI DESET PUTA VIŠE: Prepodobni Josif otkrio ono što malo ko zna
Suština odnosa prema grehu nije u osudi, već u mogućnosti spasenja.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
U pravoslavnom hrišćanstvu, nedelja ima poseban značaj - to je dan Gospodnji, dan kada je Hristos vaskrsao iz mrtvih. Zbog toga se svaka nedelja u godini smatra praznikom života, svetlosti i pobede nad smrću. To nije samo dan za odmor, već i za duhovno uzdizanje.
U današnjem vremenu, često se nedelja doživljava kao dan kada "ništa ne mora“, kada se može lenčariti i provoditi vreme bez cilja. Ali pravoslavno učenje nas poziva na drugačije razumevanje: nedelja je dan posvećen Bogu i bližnjima. To je vreme za odlazak na liturgiju, za molitvu, tišinu, zajedništvo sa porodicom, činjenje dobrih dela, ali i za zdravi odmor – ne samo tela, već i duše.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju. Nije u pitanju pasivno izležavanje, već aktivno obnavljanje. Kao što telo treba da se odmori, tako i duh treba da se osnaži. Vernik je pozvan da tog dana prekine svakodnevni ritam i da se, makar na kratko, vrati svom izvoru odnosno veri i Crkvi.

Dakle, nedelja nije dan za lenčarenje, već za duhovno buđenje odnosno za odlazak u crkvu i liturgijski život.
Ali, prema pisanju stranice manastira Jovanje, nije dovoljno ni otići u crkvu, ako pritom niste ispunili 14 kanonskih pravila.
Ono 14. pravilo posebno je bitno, prevashodno što ga malo koji prvoslavac poštuje, a ono kaže da posle odlaska iz crkve, iz koje se odlazi pravo kući, jede i odmori dva sata, sledi veliki zadatak za sve vernike, a to je da se ode u posetu bolenima i nemoćnima.
- Nakon što si i ti jeo, odmori se dva sata. Zatim treba nedeljom i praznikom da ideš u posete i da posećuješ bolesne i uboge. Ako znaš kojeg bolesnog starca ili koju bolesnu ženu ili dete, ili koga ko leži u postelji mnogo godina, idi i poseti ga, jer čuj šta govori Hristos u dan Suda: "Bolestan bejah i ne posetiste me" (Mt 25,43) - navedeno je i dalje objašnjeno.
- Ako ne možeš odneti ma i najmanji dar bolesnome, otidi i reci mu reč utehe: "Trpi, brate! Moli se Bogu, jer te ljubi! Koga Bog ljubi toga i kori. I ako budeš trpeo na ovom svetu, nećeš više trpeti zagrobno. Tako je trpeo Jov, tako je trpeo Lazar!“
Dakle, četrnaesto pravilo jeste da posećujemo stare i bolesne nedeljom i praznikom.
Suština odnosa prema grehu nije u osudi, već u mogućnosti spasenja.
U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio u hrišćanstvo zbog čega se žestoko zamerio tadašnjem knezu Julijanu.
Tri hiljade ljudi na ovaj dan poverovalo je propovedi apostola i krstilo se.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
Posle svete liturgije, mitropolit sremski je naglasio značaj međusobne ljubavi u zajednici.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Posle višegodišnjeg duhovnog traganja, životni put oca Kedmona dobio je novo poglavlje kada je tokom arhijerejske liturgije rukopoložen za sveštenika.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.