Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog Justina Popovića, u njegovom liku prepoznajemo ne samo jednog od najdubljih duhovnih mislilaca našeg naroda, već i svedoka istine koji je kroz život nosio krst vere u teškim i burnim vremenima. Njegov put – od dečaka Blagoja iz Vranja do svetitelja Justina Čelijskog – put je prepun iskušenja, učenja, svedočenja i hrabrog stajanja u odbranu pravoslavlja.
SPC
Ikona i mošti Svetog Justina Ćeliskog bili su na čelu Spasovdanske litije u Beogradu 2024. godine
Rodio se na Blagovesti, 6. aprila 1894. godine, u porodici svešteničkog porekla – otac Spiridon bio je crkvenjak, a majka Anastasija, žena tihe i postojane vere. Još kao dečak, Blagoje je pokazivao neobičnu duhovnu zrelost. Želja da se posveti Bogu planula je u njemu nakon tragične smrti brata Stojadina, kada je, ganut dubinom bola i osećajem večnosti, odlučio da sav svoj život posveti Hristu – i da kroz molitvu ostane blizu i Bogu i svom bratu.
Njegova mladost bila je uronjena u molitvu, bogoslovlje i književnost – osobito u dela svetih otaca i Dostojevskog, čijim je stranicama otkrivao duhovne dubine ljudske duše. Ipak, njegov put nije bio lak. Prvi svetski rat zatekao ga je kao bogoslova; mobilisan je u "đačku četu" i sa vojskom se povukao preko Albanije. U Skadru je zamolio patrijarha Dimitrija za monaški postrig i tada je rođen monah Justin.
Wikipedia/Православни богословски факултет
Ava Justin Popović
Od tada, otac Justin je hodočastio kroz velike škole duhovnosti – od Petrograda, preko Pariza i Londona, pa sve do Atine. U Atini je i doktorirao, ali ga je prava duhovna škola čekala tamo gde malo ko želi da pogleda – u svakodnevnom susretu s patnjom, nepriznatom istinom i narodom koji luta između vera, ideologija i sumnji. Tokom godina predavao je u Karlovcima, Bitolju, Prizrenu, Beogradu, a pre svega – živeo ono što je govorio.
U njemu su se susretali mudrost uma i smirenost srca. Pisao je mnogo – njegova dela ostaju stubovi pravoslavne teologije 20. veka. Ipak, bio je više od teologa. Bio je molitvenik, duhovni otac, neumorni tragač za istinom koji nije ćutao ni kada su svi drugi ćutali. Oštro je govorio protiv konkordata, protiv političkih manipulacija verom, protiv moralne mlakosti – i u društvu i u samoj Crkvi. Njegovo pero, iako ponekad oštro, uvek je bilo pokretano ljubavlju prema istini.
Wikipedia
Fotografija ave Justina Popovića iz 1944 godine
Posle Drugog svetskog rata, kada je nastupilo vreme represije prema Crkvi, otac Justin se povukao u manastir Ćelije. Tamo, u tišini i pod neprekidnim nadzorom vlasti, proživljava najplodnije godine svoga duhovnog stvaralaštva. Njegove besede, tekstovi, komentari na Sveto pismo i žitija svetih – sve je to nastajalo pod prismotrom i pretnjama, ali u sili Duha Svetoga. Njegov život u Ćelijama bio je ispunjen sabranošću, smirenjem i nesebičnom ljubavlju prema monahinjama, vernicima i svim dušama koje su tražile svetlost.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Manastir Ćelije
Otac Justin nije bio samo veliki mislilac – bio je svetac među ljudima. Njegove reči bile su prožete suzama pokajanja i nadom u Vaskrsenje. Bio je duhovnik koji je znao da sasluša, da se moli za čoveka, da zaplače s onima koji plaču, ali i da podseti one koji spavaju – da Gospod dolazi.
Upravo na praznik Blagovesti 1979. godine, kada se i rodio, otac Justin je prešao iz ovog sveta u večnost. Kao da se simbolično njegov život zaokružio u tom blagoslovenom danu – danu kada je arhangel Gavrilo objavio Presvetoj Bogorodici radosnu vest o dolasku Spasitelja, danu kada se rađa nada celom svetu. U njemu je, kao u ikoni savremenog svetitelja, zablistala istina da svetost nije rezervisana za davna vremena, već da i današnji svet može rađati svetitelje – ako ih dovoljno traži i ako ih zna prepoznati.
Wikipedia/Драган Цветковић Ниш
Ava Justin Popović
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve prepoznao je svetost Justina Popovića i 2. maja 2010. godine svečano ga uvrstio u red svetih. Njegovo ime danas stoji pored imena Simeona Dajbabskog, Jovana Šangajskog, Nikolaja Velimirovića i svih onih koji su srce svoje dali Hristu.
Vernici ga danas ne pamte samo po knjigama, već po prisustvu svetlosti koju su osećali kada su mu prilazili. U narodu se za njega kaže da je bio "živi svetac", a njegova duhovna deca, rasuta širom sveta, i danas svedoče da se iz njegovih dela čita istina, iz njegovog lika izliva mir, a iz njegovih molitava oseća prisustvo Carstva nebeskog.
SPC
Vernici celivaju mošti Svetog Justina Ćelijskog
Sveti Justine Čelijski, moli Boga za nas – da sačuvamo veru koju si čuvao, da volimo istinu koju si propovedao i da hodimo putem svetlosti kojim si ti išao – bez straha i bez kompromisa.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Na nedavno održanom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora, arhijereji su, pored razgovora o savremenim izazovima, odlučili da u lik svetih budu pribrojani verni hrišćani iz naroda – jerarsi, sveštenici, monasi i mučenici koji su životom i stradanjem ostavili neizbrisiv trag.
U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
Taj neko ko se rodio sa porodičnim prokletstvom od pradede, čukundede, od njega se sklonio Bog. A kada se Bog skloni nastupa demonska sila koja tiraniše potomstvo, kaže otac Arsenije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.