Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog Justina Popovića, u njegovom liku prepoznajemo ne samo jednog od najdubljih duhovnih mislilaca našeg naroda, već i svedoka istine koji je kroz život nosio krst vere u teškim i burnim vremenima. Njegov put – od dečaka Blagoja iz Vranja do svetitelja Justina Čelijskog – put je prepun iskušenja, učenja, svedočenja i hrabrog stajanja u odbranu pravoslavlja.
SPC
Ikona i mošti Svetog Justina Ćeliskog bili su na čelu Spasovdanske litije u Beogradu 2024. godine
Rodio se na Blagovesti, 6. aprila 1894. godine, u porodici svešteničkog porekla – otac Spiridon bio je crkvenjak, a majka Anastasija, žena tihe i postojane vere. Još kao dečak, Blagoje je pokazivao neobičnu duhovnu zrelost. Želja da se posveti Bogu planula je u njemu nakon tragične smrti brata Stojadina, kada je, ganut dubinom bola i osećajem večnosti, odlučio da sav svoj život posveti Hristu – i da kroz molitvu ostane blizu i Bogu i svom bratu.
Njegova mladost bila je uronjena u molitvu, bogoslovlje i književnost – osobito u dela svetih otaca i Dostojevskog, čijim je stranicama otkrivao duhovne dubine ljudske duše. Ipak, njegov put nije bio lak. Prvi svetski rat zatekao ga je kao bogoslova; mobilisan je u "đačku četu" i sa vojskom se povukao preko Albanije. U Skadru je zamolio patrijarha Dimitrija za monaški postrig i tada je rođen monah Justin.
Wikipedia/Православни богословски факултет
Ava Justin Popović
Od tada, otac Justin je hodočastio kroz velike škole duhovnosti – od Petrograda, preko Pariza i Londona, pa sve do Atine. U Atini je i doktorirao, ali ga je prava duhovna škola čekala tamo gde malo ko želi da pogleda – u svakodnevnom susretu s patnjom, nepriznatom istinom i narodom koji luta između vera, ideologija i sumnji. Tokom godina predavao je u Karlovcima, Bitolju, Prizrenu, Beogradu, a pre svega – živeo ono što je govorio.
U njemu su se susretali mudrost uma i smirenost srca. Pisao je mnogo – njegova dela ostaju stubovi pravoslavne teologije 20. veka. Ipak, bio je više od teologa. Bio je molitvenik, duhovni otac, neumorni tragač za istinom koji nije ćutao ni kada su svi drugi ćutali. Oštro je govorio protiv konkordata, protiv političkih manipulacija verom, protiv moralne mlakosti – i u društvu i u samoj Crkvi. Njegovo pero, iako ponekad oštro, uvek je bilo pokretano ljubavlju prema istini.
Wikipedia
Fotografija ave Justina Popovića iz 1944 godine
Posle Drugog svetskog rata, kada je nastupilo vreme represije prema Crkvi, otac Justin se povukao u manastir Ćelije. Tamo, u tišini i pod neprekidnim nadzorom vlasti, proživljava najplodnije godine svoga duhovnog stvaralaštva. Njegove besede, tekstovi, komentari na Sveto pismo i žitija svetih – sve je to nastajalo pod prismotrom i pretnjama, ali u sili Duha Svetoga. Njegov život u Ćelijama bio je ispunjen sabranošću, smirenjem i nesebičnom ljubavlju prema monahinjama, vernicima i svim dušama koje su tražile svetlost.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Manastir Ćelije
Otac Justin nije bio samo veliki mislilac – bio je svetac među ljudima. Njegove reči bile su prožete suzama pokajanja i nadom u Vaskrsenje. Bio je duhovnik koji je znao da sasluša, da se moli za čoveka, da zaplače s onima koji plaču, ali i da podseti one koji spavaju – da Gospod dolazi.
Upravo na praznik Blagovesti 1979. godine, kada se i rodio, otac Justin je prešao iz ovog sveta u večnost. Kao da se simbolično njegov život zaokružio u tom blagoslovenom danu – danu kada je arhangel Gavrilo objavio Presvetoj Bogorodici radosnu vest o dolasku Spasitelja, danu kada se rađa nada celom svetu. U njemu je, kao u ikoni savremenog svetitelja, zablistala istina da svetost nije rezervisana za davna vremena, već da i današnji svet može rađati svetitelje – ako ih dovoljno traži i ako ih zna prepoznati.
Wikipedia/Драган Цветковић Ниш
Ava Justin Popović
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve prepoznao je svetost Justina Popovića i 2. maja 2010. godine svečano ga uvrstio u red svetih. Njegovo ime danas stoji pored imena Simeona Dajbabskog, Jovana Šangajskog, Nikolaja Velimirovića i svih onih koji su srce svoje dali Hristu.
Vernici ga danas ne pamte samo po knjigama, već po prisustvu svetlosti koju su osećali kada su mu prilazili. U narodu se za njega kaže da je bio "živi svetac", a njegova duhovna deca, rasuta širom sveta, i danas svedoče da se iz njegovih dela čita istina, iz njegovog lika izliva mir, a iz njegovih molitava oseća prisustvo Carstva nebeskog.
SPC
Vernici celivaju mošti Svetog Justina Ćelijskog
Sveti Justine Čelijski, moli Boga za nas – da sačuvamo veru koju si čuvao, da volimo istinu koju si propovedao i da hodimo putem svetlosti kojim si ti išao – bez straha i bez kompromisa.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Na nedavno održanom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora, arhijereji su, pored razgovora o savremenim izazovima, odlučili da u lik svetih budu pribrojani verni hrišćani iz naroda – jerarsi, sveštenici, monasi i mučenici koji su životom i stradanjem ostavili neizbrisiv trag.
U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
Taj neko ko se rodio sa porodičnim prokletstvom od pradede, čukundede, od njega se sklonio Bog. A kada se Bog skloni nastupa demonska sila koja tiraniše potomstvo, kaže otac Arsenije.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Avtonoma po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Prepodobna Eufrosina Aleksandrijska i Prepodobni Sergije Radonješki. Katolička crkva obeležava Svetog Kleofasa, dok Jevreji večeras dočekuju Sukot, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku po starom kalendaru, dok se po novom praznuju Sveta prvomučenica Tekla i Sveti Siluan Atonski. Katolička crkva obeležava Gospu od Otkupljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.