Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog Justina Popovića, u njegovom liku prepoznajemo ne samo jednog od najdubljih duhovnih mislilaca našeg naroda, već i svedoka istine koji je kroz život nosio krst vere u teškim i burnim vremenima. Njegov put – od dečaka Blagoja iz Vranja do svetitelja Justina Čelijskog – put je prepun iskušenja, učenja, svedočenja i hrabrog stajanja u odbranu pravoslavlja.
SPC
Ikona i mošti Svetog Justina Ćeliskog bili su na čelu Spasovdanske litije u Beogradu 2024. godine
Rodio se na Blagovesti, 6. aprila 1894. godine, u porodici svešteničkog porekla – otac Spiridon bio je crkvenjak, a majka Anastasija, žena tihe i postojane vere. Još kao dečak, Blagoje je pokazivao neobičnu duhovnu zrelost. Želja da se posveti Bogu planula je u njemu nakon tragične smrti brata Stojadina, kada je, ganut dubinom bola i osećajem večnosti, odlučio da sav svoj život posveti Hristu – i da kroz molitvu ostane blizu i Bogu i svom bratu.
Njegova mladost bila je uronjena u molitvu, bogoslovlje i književnost – osobito u dela svetih otaca i Dostojevskog, čijim je stranicama otkrivao duhovne dubine ljudske duše. Ipak, njegov put nije bio lak. Prvi svetski rat zatekao ga je kao bogoslova; mobilisan je u "đačku četu" i sa vojskom se povukao preko Albanije. U Skadru je zamolio patrijarha Dimitrija za monaški postrig i tada je rođen monah Justin.
Wikipedia/Православни богословски факултет
Ava Justin Popović
Od tada, otac Justin je hodočastio kroz velike škole duhovnosti – od Petrograda, preko Pariza i Londona, pa sve do Atine. U Atini je i doktorirao, ali ga je prava duhovna škola čekala tamo gde malo ko želi da pogleda – u svakodnevnom susretu s patnjom, nepriznatom istinom i narodom koji luta između vera, ideologija i sumnji. Tokom godina predavao je u Karlovcima, Bitolju, Prizrenu, Beogradu, a pre svega – živeo ono što je govorio.
U njemu su se susretali mudrost uma i smirenost srca. Pisao je mnogo – njegova dela ostaju stubovi pravoslavne teologije 20. veka. Ipak, bio je više od teologa. Bio je molitvenik, duhovni otac, neumorni tragač za istinom koji nije ćutao ni kada su svi drugi ćutali. Oštro je govorio protiv konkordata, protiv političkih manipulacija verom, protiv moralne mlakosti – i u društvu i u samoj Crkvi. Njegovo pero, iako ponekad oštro, uvek je bilo pokretano ljubavlju prema istini.
Wikipedia
Fotografija ave Justina Popovića iz 1944 godine
Posle Drugog svetskog rata, kada je nastupilo vreme represije prema Crkvi, otac Justin se povukao u manastir Ćelije. Tamo, u tišini i pod neprekidnim nadzorom vlasti, proživljava najplodnije godine svoga duhovnog stvaralaštva. Njegove besede, tekstovi, komentari na Sveto pismo i žitija svetih – sve je to nastajalo pod prismotrom i pretnjama, ali u sili Duha Svetoga. Njegov život u Ćelijama bio je ispunjen sabranošću, smirenjem i nesebičnom ljubavlju prema monahinjama, vernicima i svim dušama koje su tražile svetlost.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Manastir Ćelije
Otac Justin nije bio samo veliki mislilac – bio je svetac među ljudima. Njegove reči bile su prožete suzama pokajanja i nadom u Vaskrsenje. Bio je duhovnik koji je znao da sasluša, da se moli za čoveka, da zaplače s onima koji plaču, ali i da podseti one koji spavaju – da Gospod dolazi.
Upravo na praznik Blagovesti 1979. godine, kada se i rodio, otac Justin je prešao iz ovog sveta u večnost. Kao da se simbolično njegov život zaokružio u tom blagoslovenom danu – danu kada je arhangel Gavrilo objavio Presvetoj Bogorodici radosnu vest o dolasku Spasitelja, danu kada se rađa nada celom svetu. U njemu je, kao u ikoni savremenog svetitelja, zablistala istina da svetost nije rezervisana za davna vremena, već da i današnji svet može rađati svetitelje – ako ih dovoljno traži i ako ih zna prepoznati.
Wikipedia/Драган Цветковић Ниш
Ava Justin Popović
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve prepoznao je svetost Justina Popovića i 2. maja 2010. godine svečano ga uvrstio u red svetih. Njegovo ime danas stoji pored imena Simeona Dajbabskog, Jovana Šangajskog, Nikolaja Velimirovića i svih onih koji su srce svoje dali Hristu.
Vernici ga danas ne pamte samo po knjigama, već po prisustvu svetlosti koju su osećali kada su mu prilazili. U narodu se za njega kaže da je bio "živi svetac", a njegova duhovna deca, rasuta širom sveta, i danas svedoče da se iz njegovih dela čita istina, iz njegovog lika izliva mir, a iz njegovih molitava oseća prisustvo Carstva nebeskog.
SPC
Vernici celivaju mošti Svetog Justina Ćelijskog
Sveti Justine Čelijski, moli Boga za nas – da sačuvamo veru koju si čuvao, da volimo istinu koju si propovedao i da hodimo putem svetlosti kojim si ti išao – bez straha i bez kompromisa.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Na nedavno održanom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora, arhijereji su, pored razgovora o savremenim izazovima, odlučili da u lik svetih budu pribrojani verni hrišćani iz naroda – jerarsi, sveštenici, monasi i mučenici koji su životom i stradanjem ostavili neizbrisiv trag.
U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
Taj neko ko se rodio sa porodičnim prokletstvom od pradede, čukundede, od njega se sklonio Bog. A kada se Bog skloni nastupa demonska sila koja tiraniše potomstvo, kaže otac Arsenije.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. godine i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu Varvaru po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Danila. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju četvrti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Tokom skupa u blizini Bele kuće Ana Paulina Luna je naglasila da američki poreski obveznici ne bi smeli podržavati režime koji krše prava vernika i upozorila da ignorisanje progona širom sveta može imati ozbiljne posledice i po sopstvenu domovinu.
Prizori sa krstovima, kandilima i šapatom o „dozvoli odozgo“ kod dela ljudi bude poverenje, ali prorojerej Vladimir Dolgih precizno objašnjava zašto takva praksa nema nikakvo uporište u učenju pravoslavne crkve.