U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
U danu kada Crkva Hristova slavi Svetlog Jovana Bogoslova, kapela posvećena ovom apostolu i jevanđelisti u Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu zatreperila je punim duhovnim dahom liturgije, molitve i sveštene radosti. U prisustvu mnogih arhijereja, profesora, đaka i bogoslova, slava ove najuzvišenije prosvetne ustanove Srpske pravoslavne crkve proslavljena je na način dostojan njenog svetog imena i nasleđa.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, a sasluživali su vladike: David, Isihije, Nikon i Jovan
Svetu liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mitropolita kruševačkog Davida, episkopa valjevskog Isihija, vikarnih episkopa jenopoljskog Nikona i humskog Jovana, kao i uz molitveno prisustvo mitropolita bačkog Irineja i episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija. Ta sveta i saborna molitva postala je otelovljenje reči Svetog Jovana Bogoslova – da svi jedno budemo, u Hristu i kroz Hrista.
U tom duhovnom zagrljaju Fakultet je primio dar neizrecivog značaja: česticu moštiju Svetog Justina Ćelijskog, koju je na dar doneo episkop valjevski Isihije. Taj dar nije samo uspomena, već živo prisustvo svetitelja koji je i sam bio učitelj u ovom svetom učilištu, čiji je svaki korak bio molitva, a svaka reč – bogoslovlje prožeto duhom Božijim.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Slava Bogoslovskog fakulteta u Beogradu
Mitropolit David je, u nadahnutoj besedi, podsetio da je Jevanđelje više od reči – to je živi dah Boga koji prodire kroz vreme i prostor, ali i u večnost:
– Gospod je taj koji bogoslovstvuje sve vreme, uvek i na svakom mestu, a mi samo uzimamo učešća u reči Njegovoj.
Njegove reči pozvale su na istinsko učestvovanje u Tajni, na život koji je večera sa Gospodom – Evharistija, sabranje i otkrivanje identiteta svakog bogoslova i svakog čoveka.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika bački Irinej celiva mošti Svetog Justina Ćelijskog
Patrijarh Porfirije je na kraju liturgije osveštao slavske darove i uputio očinsku i pastirsku poruku, u kojoj se mogla čuti svetlost Učitelja iz Nazareta, odjek Svetog ave Justina i molitvena dubina Crkve:
– Hristos voskrese! Neka je srećna i blagoslovena slava ovog našeg crkvenog učilišta... Neka i ove mošti budu uteha svima onima koji uče bogoslovlje i koji se uče bogoslovlju, da budu primer i podsticaj na molitvu, a pre svega i iznad svega – poziv na istinsko pravoslavno bogoslovstvovanje koje nije ništa drugo do molitva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Čestica moštiju Svetog Justina Ćelijskog
Naglasivši da je bogoslovlje Svetog Justina bio sam život – život koji misli, govori i ćuti u molitvi – patrijarh Porfirije istakao je da
– njegovo bogoslovlje nije nikakva analitika, nije sinteza, nije dekonstrukcija… već neraskidiva zajednica sa Bogom.
Otuda i njegova teologija izvire iz molitve, preliva se u misao, da bi se potom vratila u molitvu.
– Blagosloveni smo što nam je Sveti ava Justin došao, vratio se, iako nikada nije ni otišao... da bi on bio poziv svakome od nas da svaka naša reč, misao, delo i sve što jesmo započinje molitvom, da bude prožeto molitvom i vrhuni se u molitvi, kako bi istinita bila i drevna rečenica koja izražava iskustvo Otaca Crkve: da si istinski bogoslov ako se moliš i da, ako se moliš, bićeš istinski bogoslov,
poručio je patrijarh.
Ova slava nije bila samo spomen, već sabor u Istini – molitveni hod prema Gospodu koji nas poziva da Ga poznajemo ne umom, već srcem, u molitvi. I da, kako reče patrijarh, ne zaboravimo da poziv Hristov – da svi jedno budemo – nije puka rečenica, već smisao i cilj svakog bogoslovskog truda.
U senci moštiju Svetog Justina, pod krilom Jevanđelista ljubavi, Beogradski bogoslovski fakultet toga dana zasijao je kao svetionik molitvenog bogoslovlja – vere koja misli, znanja koje kleči i ljubavi koja postaje reč.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Sikeota po starom i Svetu velikomučenicu Irinu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pelegrina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dvodnevni skup posvećen Prvom vaseljenskom saboru – 1.700 godina trajnog nasleđa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu okupio je teologe, istoričare i crkvene velikodostojnike, uz izložbu umetničkih dela i bogat program predavanja.
Na sastanku u Beogradu razgovarano je o izazovima pravoslavlja u savremenom svetu, produbljivanju veza srpskog i grčkog naroda i ustupanju svetih moštiju Prepodobnog Justina Ćelijskog i Svetog Nikolaja Žičkog.
Na svetoj liturgiji na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na život po uzoru na svetitelje, ističući da je bogoslovlje više od nauke – to je poziv na duhovnu preobrazbu i savršenstvo.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.