U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
U danu kada Crkva Hristova slavi Svetlog Jovana Bogoslova, kapela posvećena ovom apostolu i jevanđelisti u Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu zatreperila je punim duhovnim dahom liturgije, molitve i sveštene radosti. U prisustvu mnogih arhijereja, profesora, đaka i bogoslova, slava ove najuzvišenije prosvetne ustanove Srpske pravoslavne crkve proslavljena je na način dostojan njenog svetog imena i nasleđa.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, a sasluživali su vladike: David, Isihije, Nikon i Jovan
Svetu liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mitropolita kruševačkog Davida, episkopa valjevskog Isihija, vikarnih episkopa jenopoljskog Nikona i humskog Jovana, kao i uz molitveno prisustvo mitropolita bačkog Irineja i episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija. Ta sveta i saborna molitva postala je otelovljenje reči Svetog Jovana Bogoslova – da svi jedno budemo, u Hristu i kroz Hrista.
U tom duhovnom zagrljaju Fakultet je primio dar neizrecivog značaja: česticu moštiju Svetog Justina Ćelijskog, koju je na dar doneo episkop valjevski Isihije. Taj dar nije samo uspomena, već živo prisustvo svetitelja koji je i sam bio učitelj u ovom svetom učilištu, čiji je svaki korak bio molitva, a svaka reč – bogoslovlje prožeto duhom Božijim.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Slava Bogoslovskog fakulteta u Beogradu
Mitropolit David je, u nadahnutoj besedi, podsetio da je Jevanđelje više od reči – to je živi dah Boga koji prodire kroz vreme i prostor, ali i u večnost:
– Gospod je taj koji bogoslovstvuje sve vreme, uvek i na svakom mestu, a mi samo uzimamo učešća u reči Njegovoj.
Njegove reči pozvale su na istinsko učestvovanje u Tajni, na život koji je večera sa Gospodom – Evharistija, sabranje i otkrivanje identiteta svakog bogoslova i svakog čoveka.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika bački Irinej celiva mošti Svetog Justina Ćelijskog
Patrijarh Porfirije je na kraju liturgije osveštao slavske darove i uputio očinsku i pastirsku poruku, u kojoj se mogla čuti svetlost Učitelja iz Nazareta, odjek Svetog ave Justina i molitvena dubina Crkve:
– Hristos voskrese! Neka je srećna i blagoslovena slava ovog našeg crkvenog učilišta... Neka i ove mošti budu uteha svima onima koji uče bogoslovlje i koji se uče bogoslovlju, da budu primer i podsticaj na molitvu, a pre svega i iznad svega – poziv na istinsko pravoslavno bogoslovstvovanje koje nije ništa drugo do molitva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Čestica moštiju Svetog Justina Ćelijskog
Naglasivši da je bogoslovlje Svetog Justina bio sam život – život koji misli, govori i ćuti u molitvi – patrijarh Porfirije istakao je da
– njegovo bogoslovlje nije nikakva analitika, nije sinteza, nije dekonstrukcija… već neraskidiva zajednica sa Bogom.
Otuda i njegova teologija izvire iz molitve, preliva se u misao, da bi se potom vratila u molitvu.
– Blagosloveni smo što nam je Sveti ava Justin došao, vratio se, iako nikada nije ni otišao... da bi on bio poziv svakome od nas da svaka naša reč, misao, delo i sve što jesmo započinje molitvom, da bude prožeto molitvom i vrhuni se u molitvi, kako bi istinita bila i drevna rečenica koja izražava iskustvo Otaca Crkve: da si istinski bogoslov ako se moliš i da, ako se moliš, bićeš istinski bogoslov,
poručio je patrijarh.
Ova slava nije bila samo spomen, već sabor u Istini – molitveni hod prema Gospodu koji nas poziva da Ga poznajemo ne umom, već srcem, u molitvi. I da, kako reče patrijarh, ne zaboravimo da poziv Hristov – da svi jedno budemo – nije puka rečenica, već smisao i cilj svakog bogoslovskog truda.
U senci moštiju Svetog Justina, pod krilom Jevanđelista ljubavi, Beogradski bogoslovski fakultet toga dana zasijao je kao svetionik molitvenog bogoslovlja – vere koja misli, znanja koje kleči i ljubavi koja postaje reč.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dvodnevni skup posvećen Prvom vaseljenskom saboru – 1.700 godina trajnog nasleđa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu okupio je teologe, istoričare i crkvene velikodostojnike, uz izložbu umetničkih dela i bogat program predavanja.
Na sastanku u Beogradu razgovarano je o izazovima pravoslavlja u savremenom svetu, produbljivanju veza srpskog i grčkog naroda i ustupanju svetih moštiju Prepodobnog Justina Ćelijskog i Svetog Nikolaja Žičkog.
Na svetoj liturgiji na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na život po uzoru na svetitelje, ističući da je bogoslovlje više od nauke – to je poziv na duhovnu preobrazbu i savršenstvo.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.