U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
U danu kada Crkva Hristova slavi Svetlog Jovana Bogoslova, kapela posvećena ovom apostolu i jevanđelisti u Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu zatreperila je punim duhovnim dahom liturgije, molitve i sveštene radosti. U prisustvu mnogih arhijereja, profesora, đaka i bogoslova, slava ove najuzvišenije prosvetne ustanove Srpske pravoslavne crkve proslavljena je na način dostojan njenog svetog imena i nasleđa.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, a sasluživali su vladike: David, Isihije, Nikon i Jovan
Svetu liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mitropolita kruševačkog Davida, episkopa valjevskog Isihija, vikarnih episkopa jenopoljskog Nikona i humskog Jovana, kao i uz molitveno prisustvo mitropolita bačkog Irineja i episkopa londonskog i britansko-irskog Nektarija. Ta sveta i saborna molitva postala je otelovljenje reči Svetog Jovana Bogoslova – da svi jedno budemo, u Hristu i kroz Hrista.
U tom duhovnom zagrljaju Fakultet je primio dar neizrecivog značaja: česticu moštiju Svetog Justina Ćelijskog, koju je na dar doneo episkop valjevski Isihije. Taj dar nije samo uspomena, već živo prisustvo svetitelja koji je i sam bio učitelj u ovom svetom učilištu, čiji je svaki korak bio molitva, a svaka reč – bogoslovlje prožeto duhom Božijim.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Slava Bogoslovskog fakulteta u Beogradu
Mitropolit David je, u nadahnutoj besedi, podsetio da je Jevanđelje više od reči – to je živi dah Boga koji prodire kroz vreme i prostor, ali i u večnost:
– Gospod je taj koji bogoslovstvuje sve vreme, uvek i na svakom mestu, a mi samo uzimamo učešća u reči Njegovoj.
Njegove reči pozvale su na istinsko učestvovanje u Tajni, na život koji je večera sa Gospodom – Evharistija, sabranje i otkrivanje identiteta svakog bogoslova i svakog čoveka.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika bački Irinej celiva mošti Svetog Justina Ćelijskog
Patrijarh Porfirije je na kraju liturgije osveštao slavske darove i uputio očinsku i pastirsku poruku, u kojoj se mogla čuti svetlost Učitelja iz Nazareta, odjek Svetog ave Justina i molitvena dubina Crkve:
– Hristos voskrese! Neka je srećna i blagoslovena slava ovog našeg crkvenog učilišta... Neka i ove mošti budu uteha svima onima koji uče bogoslovlje i koji se uče bogoslovlju, da budu primer i podsticaj na molitvu, a pre svega i iznad svega – poziv na istinsko pravoslavno bogoslovstvovanje koje nije ništa drugo do molitva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Čestica moštiju Svetog Justina Ćelijskog
Naglasivši da je bogoslovlje Svetog Justina bio sam život – život koji misli, govori i ćuti u molitvi – patrijarh Porfirije istakao je da
– njegovo bogoslovlje nije nikakva analitika, nije sinteza, nije dekonstrukcija… već neraskidiva zajednica sa Bogom.
Otuda i njegova teologija izvire iz molitve, preliva se u misao, da bi se potom vratila u molitvu.
– Blagosloveni smo što nam je Sveti ava Justin došao, vratio se, iako nikada nije ni otišao... da bi on bio poziv svakome od nas da svaka naša reč, misao, delo i sve što jesmo započinje molitvom, da bude prožeto molitvom i vrhuni se u molitvi, kako bi istinita bila i drevna rečenica koja izražava iskustvo Otaca Crkve: da si istinski bogoslov ako se moliš i da, ako se moliš, bićeš istinski bogoslov,
poručio je patrijarh.
Ova slava nije bila samo spomen, već sabor u Istini – molitveni hod prema Gospodu koji nas poziva da Ga poznajemo ne umom, već srcem, u molitvi. I da, kako reče patrijarh, ne zaboravimo da poziv Hristov – da svi jedno budemo – nije puka rečenica, već smisao i cilj svakog bogoslovskog truda.
U senci moštiju Svetog Justina, pod krilom Jevanđelista ljubavi, Beogradski bogoslovski fakultet toga dana zasijao je kao svetionik molitvenog bogoslovlja – vere koja misli, znanja koje kleči i ljubavi koja postaje reč.
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na sastanku u Beogradu razgovarano je o izazovima pravoslavlja u savremenom svetu, produbljivanju veza srpskog i grčkog naroda i ustupanju svetih moštiju Prepodobnog Justina Ćelijskog i Svetog Nikolaja Žičkog.
Na svetoj liturgiji na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na život po uzoru na svetitelje, ističući da je bogoslovlje više od nauke – to je poziv na duhovnu preobrazbu i savršenstvo.
U hramu Svetog Save na Vračaru, episkop valjevski Isihije služio je akatist, dok su hiljade vernika u molitvi prilazile kivotu svetitelja čije privremeno prisustvo u prestonici je donelo duhovnu utehu i radost.
Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U Sabornom hramu u Podgorici, mitropolit nemački služio je liturgiju i besedio o hrabrosti, dostojanstvu i božanskom dodiru, naglašavajući da vera može preobraziti smrtnost u besmrtnost i doneti isceljenje svima koji veruju.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.