Na praznik Prepodobnog Jevtimija Velikog, u paraklisu Bogoslovskog fakulteta, poglavar SPC govorio je o veri, pokajanju i putu ka spasenju.
U paraklisu Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, na praznik Prepodobnog Jevtimija Velikog, patrijarh srpski Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju, okupljajući verni narod i bogoslove na svetoj službi. Sasluživali su mu episkop moravički Tihon, protojerej Zoran Ranković, dekan Bogoslovskog fakulteta, kao i brojno sveštenstvo i đakoni, u zajedništvu koje svedoči o živom prisustvu Crkve među ljudima.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije i episkop moravički Tihon
Tokom liturgijskog sabranja, patrijarh je tumačio jevanđeljsku priču o cariniku Zakeju, čiji primer otkriva tajnu preobražaja i susreta sa Gospodom. Istakao je da je u njemu zasijala iskrena želja za susretom sa Hristom, što je preduslov za svako duhovno uzrastanje i spasenje.
- U Zakeju se desilo ono što je uslov bez kojeg niko od nas nema mogućnost da prepozna u Isusu Hristu Gospoda živog, bespočetnog i beskrajnog. To je uslov bez kojeg ne možemo otvoriti svoje srce, svoju dušu i svoje biće za prisustvo blagodati Božje, za prisustvo samog Spasitelja među nama - naglasio je patrijarh, pozivajući prisutne da, poput Zakeja, odgovore na Božiji poziv iskrenim pokajanjem.
Foto: SPC
Liturgija u paraklisu na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu
Ukazao je da pokajanje nije tek puko priznanje greha, već spoznaja sopstvene nemoći i potpune zavisnosti od Božje milosti.
- Znajući ovu priču o Zakeju, imamo poziv Božji da stupimo s Njim u zajednicu; imamo poziv Božji da na Njegovu ispruženu ruku odgovorimo svojim pokajanjem, a to nije ništa drugo do spoznaja da smo slabi, nemoćni i da sami ne možemo; da ništa od nas ne zavisi, čak ni to da li verujemo; da je sve u ruci Božjoj, a da nam je opet sve dato i samim tim sve je i u našoj ruci.
Uvod u pripremni period za Veliki post patrijarh je osvetlio kroz sliku Zakeja koji se penje na smokvu, simbolično nadilazeći sebe kako bi ugledao Hrista. Ovaj čin, naglasio je, predstavlja početak svakog istinskog preobražaja, jer želja za susretom sa Bogom otvara vrata spasenja.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
- Početak preobražaja i početak stupanja u zajednicu sa Bogom jeste naša želja da se izdignemo iznad sebe, da se popnemo na smokvu, da nadiđemo svoj rast, svoj uzrast i svoju visinu i da, projavljujući svoju želju i opredeljenje za Hrista, Njegovom blagodaću primimo sve ostalo što nam je neophodno i potrebno za spasenje- kazao je patrijarh i dodao:
- Zato nam ova nedelja, koja je priprema za Veliki post, naglašava da je važno da hoćemo i da želimo da budemo u zajednici sa Hristom, jer ako to postavimo kao početak svog podviga i svog života, u istom trenutku čućemo reč Hristovu da će On još danas biti u našem domu i da je našem domu došlo spasenje. Međutim, ako potražimo spasenje i smisao svog života na bilo kojoj drugoj strani, zasigurno ćemo biti promašeni, a s nama i naš dom.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Reči patrijarha Porfirija odjeknule su među prisutnima kao poziv na budnost i unutrašnje preispitivanje, podsećajući svakog vernika da je ključ spasenja u iskrenoj želji da budemo u zajednici sa Hristom. Ova sveta liturgija donela je vernicima osveženje duhovne radosti i podstrek da u vreme posta koračaju putem pokajanja, preobražaja i živog susreta sa Gospodom.
U molitvenoj atmosferi sabranja, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i zajedništvu, podsećajući da svetosavlje nije samo prošlost, već putokaz za svakodnevni život.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
Na sednici su podneti izveštaji, doneti novi planovi i još jednom potvrđena misija Crkve da bude živi svedok vere, nade i ljubavi u svakodnevici vernog naroda.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Na praznik kada se molitveno sećamo Svetog apostola Luke, u crkvi na Košutnjaku koja mu je posvećena, poglavar Srpske pravoslavne crkve podstakao je vernike da, poput svetitelja, grade svoj život na veri i ljubavi, te naglasio da jedino kroz razumevanje i praštanje možemo proširiti svoja srca.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.