Dijalog o prijateljstvu srpskog i jevrejskog naroda, značaju molitve i potrebi za mirom u svetu.
Na svetom i znamenitom mestu srpske duhovnosti, u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, patrijarh srpski Porfirije ugostio je njenu ekselenciju Avivit Bar Ilan, ambasadorku Izraela u Srbiji. Ovaj susret, ispunjen poštovanjem i iskrenošću, još jednom je potvrdio duboke i vekovne veze između srpskog i jevrejskog naroda, odnose protkane međusobnim razumevanjem, istorijskim iskušenjima i zajedničkom težnjom ka miru.
U razgovoru, kojem su prisustvovali i protojerej-stavrofor Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha srpskog, Aleksandra Ben Ari, zamenica ambasadora, i Olivera Jovanović, glavna i odgovorna urednica „Pravoslavlja“, patrijarh Porfirije je srdačno poželeo uspešan mandat ambasadorki Bar Ilan, koja je na dužnost u Srbiji stupila krajem prošle godine.
SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Njegova Svetost podsetio je da Srpska pravoslavna crkva neguje dugogodišnje prijateljske odnose sa jevrejskim zajednicama u regionu, gradeći mostove poverenja i saradnje.
U vremenu nemira i neizvesnosti, kada svet vapi za mirom, patrijarh Porfirije je još jednom uzneo molitvene želje za prestanak sukoba na Bliskom istoku i u svim krajevima sveta pogođenim ratnim stradanjima. U njegovim rečima odzvanjala je jevanđelska poruka ljubavi i poziv na smirenje, na šta je ambasadorka Bar Ilan uzvratila iskrenom zahvalnošću, ističući koliko su molitve važne za mir i dostojanstven život svakog čoveka.
Ovaj susret nije bio samo diplomatski čin, već trenutak duhovnog zbližavanja, u kojem su potvrđene vrednosti na kojima počivaju i pravoslavna i jevrejska vera – istina, pravda i mir. Jer, kako nas uči Sveto Pismo: „Blago mirotvorcima, jer će se sinovima Božijim nazvati“ (Mt 5,9).
U danu ispunjenom redovnim obavezama, poglavar Srpske pravoslavne crkve, sastao se sa Nikolom Nedeljkovićem, novim ambasadorom Srbije u bratskoj, pravoslavnoj Grčkoj.
Uz arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i brojne ugledne ličnosti iz javnog života i vernike, poglavar Srpske pravoslavne crkve obeležio je je svoju slavu u Sabornoj crkvi, ističući važnost ljubavi, mira i unutrašnjeg preobražaja, a potom u Patrijaršijskom dvoru.
Uz svečanost u Makedonskom narodnom pozorištu obeležen Savindan uz poruke jedinstva, ljubavi i duhovne snage, uz prisustvo patrijarha Porfirija i visokih zvaničnika regiona.
Iz Moskve poručuju da eventualne zabrane poglavaru Ruske pravoslavne crkve ne bi imale nikakav praktičan efekat, ocenjujući da bi takav potez bio politički i simbolički čin usmeren protiv ruskog pravoslavlja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.