SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
U tišini bola, rađa se snaga.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
U pravoslavnom učenju, iskušenja predstavljaju neizbežan deo duhovnog puta svakog verujućeg čoveka. Ona nisu kazna, niti slučajna nesreća, već duboko smisleni trenuci kroz koje se duša prečišćava, vera osnažuje, a ličnost sazreva. Iskušenja dolaze u raznim oblicima - kroz tugu, bolest, nepravdu, gubitke, pa čak i kroz unutrašnje sumnje i borbu sa strastima. Iako mogu delovati preteško, ona imaju svoju svrhu u Božijem promislu.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima. Kroz njih se duhovno iskustvo produbljuje, a srce otvara za pravu radost koja nije prolazna niti zavisna od spoljašnjih stvari. Iskušenja imaju snagu da čoveka pokrenu na pokajanje, na molitvu, na traženje smisla i istine.
Značajno je razumeti da iskušenja nisu večna, i da ona često prethode Božijoj utehi, odgovoru na molitvu, pa čak i velikim blagoslovima. Upravo kroz teškoće čovek postaje bliži Bogu, jer tada uviđa svoju nemoć i potrebu za Njegovom pomoći.
Onaj koji sa smirenjem i verom podnosi iskušenja, često u njima pronalazi i prosvetljenje - duhovni uvid koji ne bi mogao steći u lakoći i komforu.
Starac Josif Isihasta je upravo na to ukazivao.
- Ako ti je podareno radosno stanje, ubrzo očekuj iskušenje. Ako imaš iskušenja i brige, blizu je uslišenje od Boga.
U tišini bola, rađa se snaga.
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Tri hiljade ljudi na ovaj dan poverovalo je propovedi apostola i krstilo se.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Đavo ume da nas ubedi da smo bolji nego što jesmo, svetiji, pravedniji, mudriji, a kad ta iluzija pukne, ubacuje drugu misao: da smo bezvredni, izgubljeni i da nema spasenja za nas.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.
Probajte kečigu u vinu po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara", pročitajte kratke jutarnje molitve i pouku Svetog Filareta Moskovskog.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.