SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
U tišini bola, rađa se snaga.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
U pravoslavnom učenju, iskušenja predstavljaju neizbežan deo duhovnog puta svakog verujućeg čoveka. Ona nisu kazna, niti slučajna nesreća, već duboko smisleni trenuci kroz koje se duša prečišćava, vera osnažuje, a ličnost sazreva. Iskušenja dolaze u raznim oblicima - kroz tugu, bolest, nepravdu, gubitke, pa čak i kroz unutrašnje sumnje i borbu sa strastima. Iako mogu delovati preteško, ona imaju svoju svrhu u Božijem promislu.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima. Kroz njih se duhovno iskustvo produbljuje, a srce otvara za pravu radost koja nije prolazna niti zavisna od spoljašnjih stvari. Iskušenja imaju snagu da čoveka pokrenu na pokajanje, na molitvu, na traženje smisla i istine.
Značajno je razumeti da iskušenja nisu večna, i da ona često prethode Božijoj utehi, odgovoru na molitvu, pa čak i velikim blagoslovima. Upravo kroz teškoće čovek postaje bliži Bogu, jer tada uviđa svoju nemoć i potrebu za Njegovom pomoći.
Onaj koji sa smirenjem i verom podnosi iskušenja, često u njima pronalazi i prosvetljenje - duhovni uvid koji ne bi mogao steći u lakoći i komforu.
Starac Josif Isihasta je upravo na to ukazivao.
- Ako ti je podareno radosno stanje, ubrzo očekuj iskušenje. Ako imaš iskušenja i brige, blizu je uslišenje od Boga.
U tišini bola, rađa se snaga.
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Tri hiljade ljudi na ovaj dan poverovalo je propovedi apostola i krstilo se.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Đavo ume da nas ubedi da smo bolji nego što jesmo, svetiji, pravedniji, mudriji, a kad ta iluzija pukne, ubacuje drugu misao: da smo bezvredni, izgubljeni i da nema spasenja za nas.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Čovek, zaslepljen emocijama, često vidi samo ono što gubi, a ne i ono što gubitkom dobija.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Antonija Velikog po starom, i Sabor Svetih Tri Jerarha po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svete Martine i Svete Hijacinte Marescoti, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Jedna jednostavna gesta saosećanja otkriva ko zaista nosi Gospoda u srcu, dok spoljašnje obaveze bez ljubavi ostaju prazne.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.