SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
U tišini bola, rađa se snaga.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
U pravoslavnom učenju, iskušenja predstavljaju neizbežan deo duhovnog puta svakog verujućeg čoveka. Ona nisu kazna, niti slučajna nesreća, već duboko smisleni trenuci kroz koje se duša prečišćava, vera osnažuje, a ličnost sazreva. Iskušenja dolaze u raznim oblicima - kroz tugu, bolest, nepravdu, gubitke, pa čak i kroz unutrašnje sumnje i borbu sa strastima. Iako mogu delovati preteško, ona imaju svoju svrhu u Božijem promislu.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima. Kroz njih se duhovno iskustvo produbljuje, a srce otvara za pravu radost koja nije prolazna niti zavisna od spoljašnjih stvari. Iskušenja imaju snagu da čoveka pokrenu na pokajanje, na molitvu, na traženje smisla i istine.
Značajno je razumeti da iskušenja nisu večna, i da ona često prethode Božijoj utehi, odgovoru na molitvu, pa čak i velikim blagoslovima. Upravo kroz teškoće čovek postaje bliži Bogu, jer tada uviđa svoju nemoć i potrebu za Njegovom pomoći.
Onaj koji sa smirenjem i verom podnosi iskušenja, često u njima pronalazi i prosvetljenje - duhovni uvid koji ne bi mogao steći u lakoći i komforu.
Starac Josif Isihasta je upravo na to ukazivao.
- Ako ti je podareno radosno stanje, ubrzo očekuj iskušenje. Ako imaš iskušenja i brige, blizu je uslišenje od Boga.
U tišini bola, rađa se snaga.
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Tri hiljade ljudi na ovaj dan poverovalo je propovedi apostola i krstilo se.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
Đavo ume da nas ubedi da smo bolji nego što jesmo, svetiji, pravedniji, mudriji, a kad ta iluzija pukne, ubacuje drugu misao: da smo bezvredni, izgubljeni i da nema spasenja za nas.
U besedi za 21. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo Bog ostaje živ i krepak, a da svaka duša prepoznaje tu istinu u sopstvenoj žeđi.
Podvižnik iz skita Svetog Andreja kaže kako 33 jedinstvena sastojka u miru moštiju Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske potvrđuju prisustvo Duha Svetoga i vekovima čudesno isceljuju vernike.
Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Suština ovog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
Spoj jednostavnosti i luksuza u jelu koje izgleda kao iz restorana, a pravi se lako kod kuće.
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja Svetog Luku, apostola, lekara i slikara, koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice i zapisao Jevanđelje puno saosećanja i milosti.