Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
Pred sam pričest, kada primamo telo i krv Isusa Hrista, neophodno je prisustvo na liturgiji, a o važnosti iste je govorio patrijarh Porfirije, ističući njenu svrhu.
- Mi treba da se pričešćujemo onda kad se liturgija služi, jer se ona samo zbog toga i služi. Ako bismo strogo, dogmatski, govorili možemo čak da kažemo, uslovno, da se dovodi u pitanje smisao našeg prisustva na liturgiji ukoliko se nismo pričestili - rekao je poglavar SPC i dodao:
- Znači mi se pričešćujemo kad se služi liturgiji jer se ona samo zato i služi.
Pričajući o postu, patrijarh Porfirije je istakao da postoje periodi, ali i dani kada Crkva nalaže post i da to treba poštovati.
- Postimo onda kad je Crkva preporučila da postimo, to znači: četiri velika posta - sreda i petak i još nekoliko pojedinačnih dana - pojasnio je patrijarh Porfirije.
Najzad, pričajući o ispovedanju, poglavar SPC objašnjava kada treba da se ispovedamo.
- Ispovedamo se kad imamo duhovnu potrebu i jasno se vidi da jedno drugo ne uslovljava - pojasnio je poglavar SPC.
SPC
Liturgija
Rekao je patrijarh Porfirije da dolazeći u Crkvu vernik dolazi iz sveta i donosi sa sobom čitav taj svet.
- Donosi sa sobom i svo svoje iskustvo, sve ono što on jeste i to prinosi na svetoj liturgiji kao uzdarje Bogu. Bog to prihvata i blagodaću svojom osvećuje ono što mu čovek donosi simboli toga što je doneto jesu hleb i vino. Gospod blagodaću svojom pretvara taj hleb i vino u Krv i Telo Hristovo. Uzimajući, i pričešćujući se od tela i krvi Hristove svaki vernik pojedinačno kako i sama reč kaže pričešćuje se postaje čestica, postaje deo tog sabornog dela Hristovog, postaje deo Crkve Hristove - zaključuje patrijarh Porfirije.
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Sabornoj crkvi Svetog Save u Londonu, a tokom ovog bogosluženja u tron episkopa londonskih i britansko-irskih uveo je vladiku Nektarija.
Veliki arhijerej koji je svojim životom izgrađivao mostove pomirenja između Crkava i naroda, otišao je u večnost. Poglavar Srpske pravoslavne crkve ističe posvećenost, veru i ljubav koja je obeležila službu njegovog blaženopočivšeg brata u Hristu.
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.