Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Na današnji dan, pre 33 godine, zapaljena je Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, simbol i srce srpskog identiteta Mostara, a toga 15. juna 1992. godine Srbi su proterani iz Mostara i doline Nerteve. Saborna crkva, nažalost, ni danas još uvek nije obnovljena.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Saborna crkva prvo je zapaljena, a nakon toga je mesec dana minirana i rušena, dok nije pao i posljednji kamen. Za rušenje Saborne crkve niko nije odgovarao. Poznata su imena trojice Bošnjaka koji su kao pripadnici Hrvatskih oružanih snaga (HOS) zapalili crkvu.
Srbi koji su ostali u Mostaru svedoče da je to bio jedan od najtežih dana u njihovim životima i da je bio jasan znak da Srbima u Mostaru više nema mjesta, piše sajt topportal.info.
Interesantno svedočenje o rušenju Saborne crkve u Mostaru zapisao je bivši vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije u svojoj knjizi ’’Preko praga’’. Vladici Grigoriju i mostarskim sveštenicima o rušenju je slikovito govorio izvesni Sakib.
Credit: steffen schellhorn www.augenflug / imago stock&people / Profimedia
Crkva Svete Trojice
Sakiba su prvi put naši sveštenici upoznali krajem 2009, pošto je došao u crkvene kancelarije u Mostaru.
- Tražio je pomoć i hranu i pomogli su mu. Od tada je dosta redovno dolazio po pomoć, otprilike svakih četrdesetak dana, da bi nakon petog ili šestog puta zatražio da razgovara sa našim sveštenikom. Početkom novembra 2010. u prostorijama crkvene opštine desio se i taj razgovor, bolje reći, Sakibova pokajna ispovest. Od prvog dana rata 1991. dobrovoljno je pristupio jedinkama HOS-a. Učestvovao je u borbama protiv srpskih snaga i snaga JNA u Slavoniji i u Bosanskom Brodu.
U proleće 1992. godine sa svojom jedinicom HOS-a došao je u Hercegovinu, najpre u Metković, pa u Čapljinu, gdje su držali čapljinsku kasarnu u blokadi. Krajem maja i tokom juna Sakib dolazi u Mostar. Učestvovao je u borbama koje opisuje kao ne toliko žestoke, jer su se vojska i Srbi, iz ko zna kojeg razloga, povlačili skoro bez ikakvog otpora.
Palili su, rušili i pljačkali srpske kuće. Kada su muslimansko-hrvatske snage u potpunosti ovladale levom obalom Neretve, on je bio prisutan paljenju Sabornog hrama, Stare škole i Stare crkve. Detaljno je opisivao paljenje Sabornog hrama. Kaže da je unutrašnjost crkve polivana benzinom. Drveni pod, ikonostas, pregrade u zvoniku, balkone u crkvi – sve su polili benzinom. Vojnici su pucali i gađali svetitelje na ikonostasu. Jedan od vojnika je mokrio na grobu mitropolita Leontija. Šenlučilo se u dvorištu crkve.
Paljenje Saborne crkve u Mostaru, iz svog stana na desnoj obali Neretve, 15. juna poslepodne, snimio je kamerom Dušan Tubić.
On u svom video-svedočenju navodi da su se borbe u delu oko crkve u Bjelušinama intenzivirale upravo početkom juna. Na delu snimka koji je datiran na 8. jun vidi se kako, najverovatnije od pogodaka granatama, gori jedan deo borovine iza crkve. Na snimku datumiranom 15. 6. vidi se kako je crkva zapaljena u momentima kada su se Srbi već povukli sa leve obale Neretve i kako je, kako kaže Dušan, crkva zapaljena „sa namerom“, a ne granatom ili od borbi… Na snimku se u kasnijem intervalu vidi kako je plamen obuhvatio toranj, zatim zvonik i čitavu kupolu. U predvečernjim satima vide se ostaci crkve kako gore, krov na tornju i zvoniku više ne postoji, izgoreli su… Diže se i dalje veliki oblak dima.
- Posle polivanja benzinom crkva je zapaljena i gorela je celi dan - sve je ovo pričao sa velikim uzbuđenjem i osećajem krivice što je u svemu tome lično učestvovao. Pričao je kako je kasnije dovezena velika količina eksploziva, preko Starog mosta u nekom renou i da je crkva minirana. On nije bio prisutan tokom samog miniranja. Sve navedeno je deo svedočenja zapisanog u priči ’’Sakib’’ u knjizi ’’Preko praga’’.
Sećanje ne bledi...
15. juna u Mostaru se obeležava i stradanje srpskog stanovništva u ovom gradu parastosom za sve stradale, a na Buni kod Mostara u reku se baci cveće u znak sećanja na 29 civila i vojnika koji su ubijeni na ovaj dan na tome mestu.
Jun mjesec 1992. ostaće trajno urezan u sećanje srpskog naroda iz doline Neretve kada je u nekoliko junskih dana od Čapljine do Bradine proterano više od 30.000 Srba, zapaljena i uništena većina imovine, a više stotina lica poginulo i nestalo
Egzodus i veliko stradanje Srba u dolini Neretve dogodilo se usled vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a.
BONUS VIDEO: „U hramu gde je kršten patrijarh Pavle, danas ga slavimo kao sveca“ : Sveštenik Dragan Gaćeša
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
U saopštenju objavljenom na veb stranici CER-a su naveli da su iz uprave sarajevskog "Svisotela" u kojem je skup trebao da bude održan iznenada otkazali ranije rezervacije što su ocenili šokantnim.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Predsednik Saveza Srba iz regiona upozorava da nije reč o administrativnoj grešci, već o sistemskom mehanizmu kojim se, preko zakona i katastra, nastavlja progon preostalih pravoslavaca.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.