Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Na današnji dan, pre 33 godine, zapaljena je Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, simbol i srce srpskog identiteta Mostara, a toga 15. juna 1992. godine Srbi su proterani iz Mostara i doline Nerteve. Saborna crkva, nažalost, ni danas još uvek nije obnovljena.
Nekoliko dana pre počeo je egzodus Srba iz Mostara kada je ovaj grad i dolinu Neretve napustilo oko 30.000 Srba, dok je njih 431 stradalo u tim junskim danima.
Saborna crkva prvo je zapaljena, a nakon toga je mesec dana minirana i rušena, dok nije pao i posljednji kamen. Za rušenje Saborne crkve niko nije odgovarao. Poznata su imena trojice Bošnjaka koji su kao pripadnici Hrvatskih oružanih snaga (HOS) zapalili crkvu.
Srbi koji su ostali u Mostaru svedoče da je to bio jedan od najtežih dana u njihovim životima i da je bio jasan znak da Srbima u Mostaru više nema mjesta, piše sajt topportal.info.
Interesantno svedočenje o rušenju Saborne crkve u Mostaru zapisao je bivši vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije u svojoj knjizi ’’Preko praga’’. Vladici Grigoriju i mostarskim sveštenicima o rušenju je slikovito govorio izvesni Sakib.
Credit: steffen schellhorn www.augenflug / imago stock&people / Profimedia
Crkva Svete Trojice
Sakiba su prvi put naši sveštenici upoznali krajem 2009, pošto je došao u crkvene kancelarije u Mostaru.
- Tražio je pomoć i hranu i pomogli su mu. Od tada je dosta redovno dolazio po pomoć, otprilike svakih četrdesetak dana, da bi nakon petog ili šestog puta zatražio da razgovara sa našim sveštenikom. Početkom novembra 2010. u prostorijama crkvene opštine desio se i taj razgovor, bolje reći, Sakibova pokajna ispovest. Od prvog dana rata 1991. dobrovoljno je pristupio jedinkama HOS-a. Učestvovao je u borbama protiv srpskih snaga i snaga JNA u Slavoniji i u Bosanskom Brodu.
U proleće 1992. godine sa svojom jedinicom HOS-a došao je u Hercegovinu, najpre u Metković, pa u Čapljinu, gdje su držali čapljinsku kasarnu u blokadi. Krajem maja i tokom juna Sakib dolazi u Mostar. Učestvovao je u borbama koje opisuje kao ne toliko žestoke, jer su se vojska i Srbi, iz ko zna kojeg razloga, povlačili skoro bez ikakvog otpora.
Palili su, rušili i pljačkali srpske kuće. Kada su muslimansko-hrvatske snage u potpunosti ovladale levom obalom Neretve, on je bio prisutan paljenju Sabornog hrama, Stare škole i Stare crkve. Detaljno je opisivao paljenje Sabornog hrama. Kaže da je unutrašnjost crkve polivana benzinom. Drveni pod, ikonostas, pregrade u zvoniku, balkone u crkvi – sve su polili benzinom. Vojnici su pucali i gađali svetitelje na ikonostasu. Jedan od vojnika je mokrio na grobu mitropolita Leontija. Šenlučilo se u dvorištu crkve.
Paljenje Saborne crkve u Mostaru, iz svog stana na desnoj obali Neretve, 15. juna poslepodne, snimio je kamerom Dušan Tubić.
On u svom video-svedočenju navodi da su se borbe u delu oko crkve u Bjelušinama intenzivirale upravo početkom juna. Na delu snimka koji je datiran na 8. jun vidi se kako, najverovatnije od pogodaka granatama, gori jedan deo borovine iza crkve. Na snimku datumiranom 15. 6. vidi se kako je crkva zapaljena u momentima kada su se Srbi već povukli sa leve obale Neretve i kako je, kako kaže Dušan, crkva zapaljena „sa namerom“, a ne granatom ili od borbi… Na snimku se u kasnijem intervalu vidi kako je plamen obuhvatio toranj, zatim zvonik i čitavu kupolu. U predvečernjim satima vide se ostaci crkve kako gore, krov na tornju i zvoniku više ne postoji, izgoreli su… Diže se i dalje veliki oblak dima.
- Posle polivanja benzinom crkva je zapaljena i gorela je celi dan - sve je ovo pričao sa velikim uzbuđenjem i osećajem krivice što je u svemu tome lično učestvovao. Pričao je kako je kasnije dovezena velika količina eksploziva, preko Starog mosta u nekom renou i da je crkva minirana. On nije bio prisutan tokom samog miniranja. Sve navedeno je deo svedočenja zapisanog u priči ’’Sakib’’ u knjizi ’’Preko praga’’.
Sećanje ne bledi...
15. juna u Mostaru se obeležava i stradanje srpskog stanovništva u ovom gradu parastosom za sve stradale, a na Buni kod Mostara u reku se baci cveće u znak sećanja na 29 civila i vojnika koji su ubijeni na ovaj dan na tome mestu.
Jun mjesec 1992. ostaće trajno urezan u sećanje srpskog naroda iz doline Neretve kada je u nekoliko junskih dana od Čapljine do Bradine proterano više od 30.000 Srba, zapaljena i uništena većina imovine, a više stotina lica poginulo i nestalo
Egzodus i veliko stradanje Srba u dolini Neretve dogodilo se usled vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a.
BONUS VIDEO: „U hramu gde je kršten patrijarh Pavle, danas ga slavimo kao sveca“ : Sveštenik Dragan Gaćeša
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
U saopštenju objavljenom na veb stranici CER-a su naveli da su iz uprave sarajevskog "Svisotela" u kojem je skup trebao da bude održan iznenada otkazali ranije rezervacije što su ocenili šokantnim.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Uz arhijerejsku liturgiju i dirljivo pojanje fočanskog hora „Pobratimstvo“, vernici su primili poruke o duhovnom sazrevanju i svedočanstvu neprekinute svetosavske tradicije u slovenačkoj prestonici.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Predsednik Saveza Srba iz regiona upozorava da nije reč o administrativnoj grešci, već o sistemskom mehanizmu kojim se, preko zakona i katastra, nastavlja progon preostalih pravoslavaca.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jevtimija Velikog po starom, odnosno Sretenje Gospodnje po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Prikazanje Gospodnje, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.