Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Srpsko-ruski hram u Banjaluci, iako nadahnut tradicionalnim ruskim sakralnim graditeljstvom, nije njegova replika, već savremeno tumačenje tog arhitektonskog nasleđa. Odlikuju ga prepoznatljivi elementi poput pet kupola i lukovičastih završetaka, koji nedvosmisleno upućuju na rusku crkvenu arhitektonsku tradiciju.
Simbol koji prevazilazi arhitekturu
- Ovaj hram nije samo verski objekat, već i simbol zajedničkog identiteta, istorijskog pamćenja i kulturne povezanosti srpskog i ruskog naroda – rekao je Oleg Soldat, profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
Gostujući u Jutarnjem programu RTRS-a, Soldat je naglasio da poslednja carska porodica Romanov, kojoj je hram u Banjaluci i posvećen, zauzima posebno mesto u istoriji Rusije, ali i u kolektivnom pamćenju pravoslavnog sveta. Njihova vladavina, koja je trajala više od tri veka, okončana je tragično – ubistvom cara Nikolaja Drugog i članova njegove porodice, čime je završen čitav jedan period ruske imperijalne monarhije.
Prema njegovom mišljenju, značaj Romanovih ne završava se unutar granica Rusije.
- Poštovanje prema poslednjem ruskom caru posebno je izraženo među Srbima, gde se ponekad govori i o svojevrsnom ‘epicentru’ tog kulta. To se često dovodi u vezu sa odlukom Rusije da stane u odbranu Srbije nakon događaja uoči Prvog svetskog rata, što je ostavilo dubok istorijski i emotivni trag. Dugotrajne veze srpskog i ruskog naroda, prema pojedinim tumačenjima, sežu još do srednjeg veka. Osmanska vlast na Balkanu ih je oslabila, ali nisu prekinute, one su nastavljene kroz diplomatiju, kulturu i religiju - dodao je Soldat.
Grad, prostor i linija koja deli mišljenja
Prema objašnjenju arhitekte Marka Bilbije, sam objekat je zamišljen kao simbol trajne povezanosti srpskog i ruskog naroda. Upravo iz tog razloga odabran je arhitektonski izraz koji se najlakše prepoznaje kao „ruski“.
Izgradnja hrama u gustoj urbanoj strukturi izazvala je polemike među građanima, posebno zbog njegove pozicije između stambenih zgrada. Struka, međutim, ističe da takvo rešenje nije neuobičajeno, jer su verski objekti kroz istoriju često bili organski deo gradskog tkiva – bilo na trgovima ili u okviru stambenih celina, kaže Bilbija.
Wikimedia/IstPrav
Pored srpsko-ruskog hrama, na trgu u naselju Aleja centar će se graditi i srpsko-ruski kulturni centar, a ovim verskim i kulturnim kompleksom na površini od 6.500 kvadratnih metara upravljaće Eparhija banjalučka
- Primeri iz sveta, poput Hrama Hrista Spasitelja u Moskvi ili savremenih pravoslavnih centara u evropskim metropolama, pokazuju da sakralna arhitektura prevazilazi svoju funkcionalnu ulogu. Ona istovremeno odražava političke, kulturne i identitetske slojeve vremena u kojem nastaje - navodi arhitekta.
Kako objašnjava, regulacionim planom Banjaluke, donetim pre oko dve decenije, na toj lokaciji bio je predviđen trg sa hramom.
- Danas taj prostor, jedan od najvećih u gradu, dodatno naglašava monumentalnost objekta, ali istovremeno otvara i pitanja njegovog odnosa prema neposrednom okruženju. Crkve nisu neutralni objekti – one nose snažnu vizuelnu i simboličku prisutnost, zbog čega zahtevaju pažljivo planiranje prostora oko sebe. Upravo taj odnos tradicije i savremenog urbanizma ostaje jedna od ključnih tema rasprava - ističe Bilbija.
Sagovornici su se na kraju saglasili da se ovaj hram ne može posmatrati samo kao građevina, već kao mesto susreta istorije, kulture i identiteta, ali i kao simbol trajnih veza i zajedničkog nasleđa srpskog i ruskog naroda.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Stručnjaci za bezbednost, teolozi, sveštenici i psiholozi upozoravaju - opasnost od sekti je stvarna, opipljiva i može zakucati na vrata bilo koga od nas.
U besedi za nedelju 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na značaj pokajanja, zahvalnosti i molitve i objašnjava zašto se Božje milosrđe često prepozna tek kada čoveka stignu nevolje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Markijana i Martirija. Katolička crkva obeležava spomen na Blaženu Katarinu Kotromanić, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.