Sinod je odlučio da Sveta pravedna Ana Jovanović bude uvrštena među poštovane svetitelje, čime se produbljuje duhovna veza između dva bratska naroda.
Vest koja je stigla iz Ruske pravoslavne crkve ovih dana nije samo administrativna odluka jednog Sinoda, već tihi, ali snažan most između naroda koji dele isto duhovno nasleđe. Ime koje je dugo živelo u predanju i molitvi Hercegovine sada će se izgovarati i u ruskim hramovima.
Na zasedanju održanom 12. marta 2026. godine, Sinod je doneo odluku da u svoj kalendar uvrsti Svetu pravednu Anu Jovanović, majku Svetog Vasilija Ostroškog. Time je poštovanje ove tihe i skromne majke dobilo širi pravoslavni značaj, izlazeći iz lokalnih okvira i postajući deo opštecrkvene pobožnosti.
Od ove godine, njen praznik u Rusiji obeležavaće se 13. maja – istog dana kada se već proslavlja u Srbiji. Taj datum sada dobija dodatnu težinu: povezuje dve zemlje ne samo kalendarski već i molitveno, u zajedničkom sećanju na ženu čiji je život ostao gotovo nevidljiv istoriji, ali duboko upisan u duhovno pamćenje naroda.
Majka koja je vaspitala svetitelja
O Ani Jovanović nema mnogo zapisanih podataka, ali ono što je ostalo dovoljno je da se nasluti veličina njenog lika. U selu Mrkonjići, nadomak Trebinja, gde se i danas čuvaju njene mošti, započela je priča o jednoj majci koja je svoj dom pretvorila u mesto molitve, rada i tihe istrajnosti.
Foto: SPC
Ikona Svete Ane, majke Svetog Vasilija Ostroškog
Tu je 28. decembra 1610. godine rodila dečaka Stojana, potonjeg Svetog Vasilija Ostroškog. U vremenu oskudice i iskušenja, njen život nije bio obeležen velikim događajima, već svakodnevnim naporom da očuva veru i dostojanstvo porodice. Upravo u tom prostoru, bez pompe i zapisa, oblikovan je karakter budućeg svetitelja.
Prve molitve, prve pouke o veri i osnovama hrišćanskog života mali Stojan nije učio iz knjiga, već iz majčinog primera. Njena blagost, trud i nepokolebljiva vera ostavili su trag koji će kasnije postati prepoznatljiv u njegovom podvižničkom životu.
Od zaborava do opšteg poštovanja
Posebnu radost vernicima donelo je otkriće moštiju Svete Ane u Mrkonjićima pre dve godine, svega nekoliko dana uoči praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Taj događaj doživljen je kao potvrda da ni oni čiji su životi prošli tiho ne ostaju zaboravljeni.
Foto: SPC
Ikona Svete Ane, majke Svetog Vasilija Ostroškog
Već naredne godine, na Saboru Srpske pravoslavne crkve, Ana Jovanović je i zvanično kanonizovana, čime je njeno ime uneseno u kalendar svetih. Odluka Ruske crkve sada tom poštovanju daje novu dimenziju – ono više nije samo lokalno ili nacionalno, već saborno.
U njenom životu nema velikih istorijskih scena, ali ima nečega što traje duže od svake hronike: vera koja se prenosi, ljubav koja oblikuje i molitva koja nadživljava vreme. Upravo zbog toga, ime Svete pravedne Ane danas stoji uz ime njenog sina – ne kao senka, već kao izvor iz kog je potekla njegova svetost.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Posle božićne liturgije u Moskvi, poglavar Ruske crkve govorio je o grehu koji se proglašava vrlinom, slobodi bez granica i civilizacijskom sukobu koji se više ne može sakriti.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Reči velike ruske svetiteljke zapisane su u njenom žitiju, a ono što je rekla pred smrt decenijama kasnije dobilo je potpuno novo značenje, kada su hiljade vernika počele da dolaze na mesto gde počivaju njene mošti.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Susret patrijarha moskovskog i sve Rusije sa ambasadorom Kazemom Džalalijem održan je u trenutku velikih promena u Iranu, dok dve države sve snažnije povezuju religiju, društvene stavove i strateške interese.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.