EVO ZAŠTO NAREDNA 3 DANA PLETEMO VENČIĆE: Zbog ovoga se u crkvu unosi pokošena trava - sveštenik upozorava na VAŽNU stvar
Naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Crkva Svete Trojice u Gornjem gradu u Zemunu, izgrađena u baroknom stilu i osveštana 1842. godine, kako joj i samo ime govori, kao svoju Slavu obeležava Silazak Svetog Duha na apostole.
Tim povodom, u subotu je od 17 časova održano praznično večerje, a u nastavku kulturno-umetnički program uz predavanje profesora na PBF u Beogradu prezvitera dr Aleksandra Đakovca i tradicionalno učešćehorova zemunskih hramova, kao i KUD “Kruna”.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Praznik Silazak Svetog Duha na Apostole, koji se još zove i Duhovi, Trojice ili Pedesetnica, predstavlja rođendan hrišćanske Crkve i praznuje se pedesetog dana posle Vaskrsa, to jest 10 dana posle Spasovdana. U crkvenom kalendaru je obeležen crvenim slovom i praznuje se tri dana.
Silazak Svetog Duha na Apostole nije bio trenutni događaj koji se desio samo na tu Pedesetnicu, već je to dinamičan događaj koji i danas traje. Sveti Duh obrazuje Crkvu i čini da ona bude Telo Hristovo.
Tokom života crkve, to se dešava i danas i dešavaće se u budućnosti i na svakoj liturgiji, piše Politika.
Ukoliko vas zanima zašto je trava u crkvi tokom praznika Svete Trojice pročitajte poseban tekst o tome.
Naredna tri dana možemo videti pokošenu travu na podu crkve. Tražimo da pre nego što se vratimo u prah iz koga smo sazidani, dobijemo priliku da se pokajemo, da se vratimo u naručje Oca. Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju. U otvorenom i duhovno nadahnutom razgovoru, predstojatelj Srpske pravoslavne crkve i predsednik Vlade Srbije osvrnuli su se na ključne izazove savremenog društva, naglašavajući značaj obrazovanja, očuvanja identiteta i zajedničkog služenja narodu u vremenu kada su jedinstvo i vera od presudnog značaja. Budi deo Religija.rs zajednice.
EVO ZAŠTO NAREDNA 3 DANA PLETEMO VENČIĆE: Zbog ovoga se u crkvu unosi pokošena trava - sveštenik upozorava na VAŽNU stvar
VEČERAS U CRKVI MOŽETE DA URADITE OVO: Do sada je bilo zabranjeno, a sada ima poseban značaj
NOSILI KAMEN 453 GODINE NA VRH BRDA DA IZGRADE CRKVU: U Crnoj Gori obeležen VELIKI praznik
VAŽAN SASTANAK PREDSTAVNIKA CRKVE I DRŽAVE: O čemu su razgovarali patrijarh Porfirije i premijer Macut
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Danas se u ovoj crkvi redovno održavaju bogosluženja, iako je zajednica protestanata u Zemunu veoma mala.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Sa svojom dugom istorijom, crkva ne samo da je bila duhovni centar grada, već je igrala ključnu ulogu i u formiranju kulturnog identiteta Zemuna.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.