Tražimo da pre nego što se vratimo u prah iz koga smo sazidani, dobijemo priliku da se pokajemo, da se vratimo u naručje Oca.
Na "poslednji", "veliki" i "spasonosni" dan Pedesetnice, kada nam se u punoj sili otkriva tajna Svete, Jednosušne, Životvorne, Nerazdeljive i Neslivene Trojice – Oca, Sina i Svetoga Duha, Crkva posle svečane liturgije služi poseban večernji čin, poznat kao Večernja služba kolenopreklonjenja.
Ovaj jedinstveni večernji čin obeležava dolazak Svetoga Duha – Trećeg Lica Presvete Trojice, „koji je svetlost, život i izvor života umnoga, Duh premudrosti i razuma, dobar, prav, umni, koji vodi, čisti grehe, Bog je i bogotvori, oganj od ognja rođen, govori, dejstvuje i deli darove“.
Odmah nakon uobičajenog ulaska u hram i pevanja "Svetlosti tiha", pojci uznose Veliko prokimen:
- Ko je Bog veliki kao Bog naš?
- Ti si Bog, koji činiš čudesa! - u tonu dostojnom veličine praznika. Zatim nas đakon, klerike i vernike, poziva na kolenopreklonjenje i molitvu:
- Još i još, priklonivši kolena, Gospodu se pomolimo.
Od svetlog jutra Vaskrsa do Pedesetnice, Crkva u znak radosti zbog Vaskrsenja Hristovog zabranjuje svako kolenopreklonjenje. Molitva se tokom tog perioda uznosi isključivo u stojećem stavu, po kanonskom predanju, da bi se podvukla radost pobede nad smrću. Ali danas, na Pedesetnicu, taj stojeći stav ustupa pred molitvom pokajnika.
Crkva nas poziva da kleknemo – ne samo telom, već i dušom – pred Duhom Svetim, kroz koga "Otac se spoznaje, Sin se proslavlja, i jedna sila, jedna volja i jedno poklonjenje Svetoj Trojici se otkriva."
Kolenopreklonjenje – u narodu poznato i kao „metanija“ – telesni je izraz dubokog pokajanja. Čovek kleči, lice okreće ka zemlji i time ispoveda:
- Bože moj, na dnu sam. Pao sam. Prah sam i pepeo. Podigni me! Vaskrsni me! Spasi me!
I zaista, u danu kada Duh Utešitelj – Duh Istine – silazi među nas, pozvani smo da primimo stav pokajnika, ne samo telesno, već i životno.
Na Kritu stari ljudi govore:
- I ako si sam na vrhu planine ovog dana, treba da klekneš i prekrstiš se.
Te reči otkrivaju duboko osećanje zajednice Tela Hristovog. Bez obzira na to gde se vernik nalazi – u hramu, u domu, bolnici, na moru ili u inostranstvu, na polju ili u zatvoru – Crkva je tu. I svaka duša pred Bogom priklanja kolena:
- Još i još, priklonivši kolena, Gospodu se pomolimo.“
Shutterstock/MilanMarkovic78
Molitva u crkvi
Prva molitva kolenopreklonjenja upućena je Ocu – "Bezgrešnom, Bezpočetnom, Nevidljivom, Nespoznatljivom, Nepromenljivom, Milostivom Gospodu", Ocu Gospoda našeg Isusa Hrista. Sa pokajničkim glasom uzvikujemo: „Sagrešismo!“ i molimo za oproštaj i očišćenje:
- Ne sećaj se grehova mladosti i neznanja našeg, i od tajnih nas grehova očisti.
Tražimo da pre nego što se vratimo u prah iz koga smo sazidani, dobijemo priliku da se pokajemo, da se vratimo u naručje Oca. Molimo se da Bog suprotstavi bezdan svojih milosti mnoštvu naših prestupa.
Ovo je molitva „muška“, direktna, bez ulepšavanja:
- Sagrešismo! Očisti nas! Daruj oproštaj onima koji se u Tebe uzdaju!
Reči koje „pogađaju srce Oca Milostivog i Čovekoljubivog“.
Druga molitva upućena je Sinu – Gospodu našem Isusu Hristu, "Odasjaju Oca, neizmenljivom i nepomičnom liku Njegove suštine". Onome koji "daje molitvu onome koji se moli", jer bez Njega ni ne znamo šta da tražimo.
Ispovedamo:
Shutterstock/Alexey Pavlishak
Ispovest
"Strahom Tvojim stojimo pred Tobom, očajanje duše naše bacamo u more milosti Tvoje."
I molimo:
"Upravi mi život... nauči me putevima Tvojim... podaj mi Duha premudrosti, razuma, bogobojaznosti... ne liši me pravog i plemenitog duha.“
Jer samo sa Duhom Svetim možemo ispunjavati zapovesti Božije i osetiti Njegovo prisustvo.
I ispovedamo:
"Samo Tebi sagrešismo, ali samo Tebe i poštujemo. Ne znamo drugog Boga. Samo Tebi uzdižemo ruke.“
Ispovest duboke vere, straha Božijeg i žive nade.
Treća molitva ponovo se obraća Sinu – Isusu Hristu, "izvoru života i svetlosti, Tvorcu koji je večan kao Otac, Pobedniku nad smrću, koji je sebe prineo kao neporočno žrtvu za nas."
Ovoga puta ne molimo za sebe, već za usnule, rođake po telu i „sve bližnje u veri“.
Molimo:
"Upokoji duše slugu Svojih... gde nema bola, tuge, ni uzdisaja, već svetlost, prohlada i mir.“
SPC
Podsećamo da oni koji su u adu ne mogu sami tražiti oproštaj – samo mi koji smo u životu možemo uznositi molitve i žrtve za njihovo spasenje.
I u nastavku, druga molitva za upokojene, obraća se Hristu kao „Načelniku vaskrsenja i pravednom Sudiji“, moleći:
"Upokoji sve – i očeve, i majke, i braću, i sestre – sve preminule u nadi na život večni.“
Na dan Pedesetnice Crkva nas ne poziva samo na molitvu – ona nas vodi u najdublju tajnu života. Poziva nas da se sagnemo do praha, ne da bismo ostali u prahu, nego da bismo u Duhu Svetom ustali kao novi ljudi. To je smisao kolenopreklonjenja: pokajanje, molitva, vaskrsenje.
"Još i još, priklonivši kolena, Gospodu se pomolimo.“
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Proslavljajući ovaj sveti dan, koji je u crkvenom kalendaru označen “crvenim slovom”, vernici jačaju svoju veru i posvećenost Bogu, osvežavajući svoje duhovne korene i povezanost sa crkvom.
U porti Crkve Svetog Dimitrija sada stoji bronzana skulptura mitropolita Amfilohija — visoka 2,3 metra, sa krstom i episkopskom patericom u rukama. Delo vajara Zorana Ivanovića.
U manastiru posvećenom Prepodobnoj mati Paraskevi, liturgiju je služio episkop Nikon, nekadašnji sabrat ove svetinje, a praznična radost nastavljena je u duhu zajedništva i blagodarnosti.
Četrdesti dan mora biti na 40. dan, jer, ukolko duša ode u pakao, na nama je velika obaveza da je do drugog Hristovog dolaska isčupamo iz ada, objasnio je otac Stefan.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Četrdesti dan mora biti na 40. dan, jer, ukolko duša ode u pakao, na nama je velika obaveza da je do drugog Hristovog dolaska isčupamo iz ada, objasnio je otac Stefan.
Dok milioni širom sveta tragaju za životom izvan Zemlje, jerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava da "vanzemaljska vera" nije nauka – već nova duhovna zamka savremenog čoveka.
U besedi o pravednicima čije telo postaje svedočanstvo neba, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički otkriva tajnu Božje sile - da ni pepeo ne može sakriti ono što je Gospod odabrao da vaskrsne.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
U besedi o pravednicima čije telo postaje svedočanstvo neba, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički otkriva tajnu Božje sile - da ni pepeo ne može sakriti ono što je Gospod odabrao da vaskrsne.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.