Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
Svi pravoslavni vernici mogu svoje obrede da vrše u bilo kojoj pravoslavnoj crkvi. Pa ipak, posebni narodi imaju svoje tradicije i zajednice, zbog čega osnivaju i svoje crkve, čak i kad su iste vere. To su učinili i beogradski Rumuni.
Za razliku od onih koji su u Beograd vekovima pristizali kao stranci, Rumuni u Beogradskom naselju Ovča su starosedeoci. Reč je o banatskom delu Srbije gde je etnička šarenolikost sasvim uobičajena stvar.
U Ovči oni su podigli crkvu Svetog cara Konstantina i carice Jelene, a njena specifičnost je u tome da arhitektonski povezuje srpsku i rumunsku tradiciju, predstavljajući simbol zajedništva, suživota i tolerancije, poše "Telegraf".
Ovo je jedina pravoslavna crkva u Beogradu u kojoj se praznici slave po novom kalendaru, pa možete doći na Badnje veče 24. decembra i osetiti duh rumunske kulture.
Crkva je relativno nova, građena u periodu od 1921. godine do 1931. godine, prema projektu arhitekte Radivoja Predića u duhu srpsko-vizantijske arhitekture.
- Na mestu današnje crkve nalazila se starija crkva iz XIX veka, tačnije manja kapela zidana od naboja. Izvođenje radova na crkvi bilo je povereno Stevanu Katinčiću, graditelju iz Zemuna. Koncipirana je kao trobrodna bazilika sa istaknutim bočnim pravougaonim pevnicama i oltarskom apsidom, spolja petostranom, a iznutra polukružnom. Nad centralnim delom naosa uzdiže se vitko kube, dok se u zapadnom delu nalazi prostrana priprata sa dva monumentalna zvonika. Građena je od opeke sa polihromnom obradom fasada, profilacijom i dekoracijom u duhu moravske škole.
Da li ste nekad bili u ovoj crkvi?
Anketa
Na ikonostasu, zidanom opekom i omalterisanom, sačuvane su četiri ikone iz 1837. godine koje su se nalazile u staroj crkvi. Sudeći prema položaju figura, obliku likova i lazurnim nežnim bojama ove ikone pripadaju krugu slikara Konstantina Danila, najverovatnije njegovom učeniku Jovanu Popoviću.
Crkva Svetog cara Konstantina i carice Jelene predstavlja arhitektonsko-urbanističku vrednost kao značajan primer obnove nacionalnog stila i jedan od nevelikog broja sačuvanih crkava na prostoru Banata, na kom se slobodno autorsko tumačenje srpsko-vizantijske graditeljske tradicije suprotstavilo aktuelnim modelima evropske barokne i klasicističke kulture", obnjašnjeno je od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda.
BONUS VIDEO: U ovom manastiru se čuvaju mošti Svetog Lazara: I dalje ima trepavice na kapcima
Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
Na dan Svete Trojice, s početkom u osam časova, održano je praznično jutrenje, a potom Božanstvena liturgija u devet časova i u nastavku Večernje po ustavu, litija - krsni vhod i rezanje slavskog kolača.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Polemika o broju pravoslavnih hramova u Beogradu otvorila je pitanje usklađenosti urbanističkog razvoja sa duhovnim potrebama njegovih stanovnika. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, izrazio je bol zbog nerazumevanja ove inicijative i apelovao na značaj izgradnje hramova za duhovni život zajednice.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.