PATRIJARHA BOLI DUŠA ZBOG KRITIKA NJEGOVE IZJAVE DA BEOGRADU NEDOSTAJE JOŠ 100 HRAMOVA: Urbanistički planovi nisu prepoznavali duhovne potrebe Beograđana
OLIVER BUNIC / AFP / ProfimediaPatrijarh jPorfirije je Sonji darivao ikonu Presvete Bogoridice sa Hristom
Polemika o broju pravoslavnih hramova u Beogradu otvorila je pitanje usklađenosti urbanističkog razvoja sa duhovnim potrebama njegovih stanovnika. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, izrazio je bol zbog nerazumevanja ove inicijative i apelovao na značaj izgradnje hramova za duhovni život zajednice.
Reči patrijarha Porfirija, koje je izgovorio posle nedeljne liturgije u crkvi Svetog Jovana Vladimira, odjekuju već danima. Nakon bogosluženja i osveštavanja novog zvona, patrijarh je izjavio: „Po uzusima u Evropi, Beogradu je potrebno najmanje još stotinu hramova.“ Dok su pravoslavni vernici sa odobravanjem prihvatili ovu poruku, pojedinci su je dočekali kritikama, pa čak i osudom, bez iznošenja valjanih argumenata.
Patrijarh Porfirije veruje da i ostale Beograđane, kao i njega, duša boli kada vidi da su se neki ljudi pobunili i uzbunili na inicijativu da se u skladu sa potrebama izgradi hram, prenele su “Večernje novosti”.
Prema podacima iz prethodnih godina, u Beogradu postoji 62 verska objekta, uključujući džamiju i sinagogu, dok su pojedine pravoslavne crkve još u izgradnji.
TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ/ nr
Hram Svetog save na Vračaru
- Da bismo razumeli potrebu za novim pravoslavnim hramovima, moramo sagledati neusklađenost urbanističkog planiranja sa razvojem grada poslednjih osamdeset godina - rekao je za „Večernje novosti“ đakon Miroslav D. Nikolić, arhitekta Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Pre Drugog svetskog rata, 1939. godine, završeni su spoljni građevinski radovi na crkvi Svetog Marka. Zbog ratnih događaja radovi su prekinuti, a crkva je osvećena tek 1948. godine. Pod teretom komunističkog režima, narednih četrdeset godina u Beogradu nije izgrađen nijedan pravoslavni hram.
Prvi hram izgrađen posle rata bio je hram Sabora srpskih svetitelja na Karaburmi, osvećen 1988. godine. Deceniju kasnije, 1998. godine, završen je hram Svetog Jovana Vladimira u naselju Medaković. U vreme patrijarha Pavla započeta je gradnja 29 crkava, od kojih su mnoge dovršene.
Foto: Marko Jevtović
Crkva Svetog Marka
- U tih pet decenija mnoga prigradska naselja prerasla su u velike gradske opštine - kaže đakon Nikolić. – Urbanistički razvoj i planski projekti nisu uzimali u obzir potrebe za izgradnjom pravoslavnih hramova. Iako su škole, pijace i druge javne ustanove planirane, duhovne potrebe stanovništva bile su zanemarene.
Prema standardima urbanističkog planiranja, optimalna udaljenost do javnih objekata je jedan kilometar, odnosno 10–15 minuta hoda. Međutim, stanovnici mnogih beogradskih naselja i dalje su udaljeni kilometrima od najbliže crkve.
Gradnja hramova nije samo pitanje arhitektonskih rešenja, već duboka potreba duhovnog oporavka i zajedništva u brzini savremenog urbanog života. Patrijarhove reči podsećaju da svaki hram nije samo zdanja od kamena, već mesto gde se duh uzdiže i srce pronalazi mir. Beograd, kao srce pravoslavne Srbije, možda ne traži stotinu hramova samo zbog broja, već zbog mogućnosti da svakom čoveku ponudi tišinu, molitvu i smisao usred gradske vreve.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Nekada je ovo jelo bilo čest ručak u domovima širom Balkana, a danas ga mnogi ponovo otkrivaju zbog jednostavne pripreme, kremastog ukusa i topline koju donosi na porodičnu trpezu.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči otkriva kako tehnologija utiče na veru i ponašanje ljudi, zašto mreže mogu biti i korisne i opasne i gde počinje trenutak kada digitalno potiskuje ono suštinsko u čoveku.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
U Patrijaršijskom dvoru održan je značajan susret koji naglašava zajedničke vrednosti pravoslavlja i islama, istinu, ljubav i poštovanje kao temelj međusobnog razumevanja u vremenu duhovne zaboravnosti.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.