PATRIJARHA BOLI DUŠA ZBOG KRITIKA NJEGOVE IZJAVE DA BEOGRADU NEDOSTAJE JOŠ 100 HRAMOVA: Urbanistički planovi nisu prepoznavali duhovne potrebe Beograđana
OLIVER BUNIC / AFP / ProfimediaPatrijarh jPorfirije je Sonji darivao ikonu Presvete Bogoridice sa Hristom
Polemika o broju pravoslavnih hramova u Beogradu otvorila je pitanje usklađenosti urbanističkog razvoja sa duhovnim potrebama njegovih stanovnika. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, izrazio je bol zbog nerazumevanja ove inicijative i apelovao na značaj izgradnje hramova za duhovni život zajednice.
Reči patrijarha Porfirija, koje je izgovorio posle nedeljne liturgije u crkvi Svetog Jovana Vladimira, odjekuju već danima. Nakon bogosluženja i osveštavanja novog zvona, patrijarh je izjavio: „Po uzusima u Evropi, Beogradu je potrebno najmanje još stotinu hramova.“ Dok su pravoslavni vernici sa odobravanjem prihvatili ovu poruku, pojedinci su je dočekali kritikama, pa čak i osudom, bez iznošenja valjanih argumenata.
Patrijarh Porfirije veruje da i ostale Beograđane, kao i njega, duša boli kada vidi da su se neki ljudi pobunili i uzbunili na inicijativu da se u skladu sa potrebama izgradi hram, prenele su “Večernje novosti”.
Prema podacima iz prethodnih godina, u Beogradu postoji 62 verska objekta, uključujući džamiju i sinagogu, dok su pojedine pravoslavne crkve još u izgradnji.
TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ/ nr
Hram Svetog save na Vračaru
- Da bismo razumeli potrebu za novim pravoslavnim hramovima, moramo sagledati neusklađenost urbanističkog planiranja sa razvojem grada poslednjih osamdeset godina - rekao je za „Večernje novosti“ đakon Miroslav D. Nikolić, arhitekta Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Pre Drugog svetskog rata, 1939. godine, završeni su spoljni građevinski radovi na crkvi Svetog Marka. Zbog ratnih događaja radovi su prekinuti, a crkva je osvećena tek 1948. godine. Pod teretom komunističkog režima, narednih četrdeset godina u Beogradu nije izgrađen nijedan pravoslavni hram.
Prvi hram izgrađen posle rata bio je hram Sabora srpskih svetitelja na Karaburmi, osvećen 1988. godine. Deceniju kasnije, 1998. godine, završen je hram Svetog Jovana Vladimira u naselju Medaković. U vreme patrijarha Pavla započeta je gradnja 29 crkava, od kojih su mnoge dovršene.
Foto: Marko Jevtović
Crkva Svetog Marka
- U tih pet decenija mnoga prigradska naselja prerasla su u velike gradske opštine - kaže đakon Nikolić. – Urbanistički razvoj i planski projekti nisu uzimali u obzir potrebe za izgradnjom pravoslavnih hramova. Iako su škole, pijace i druge javne ustanove planirane, duhovne potrebe stanovništva bile su zanemarene.
Prema standardima urbanističkog planiranja, optimalna udaljenost do javnih objekata je jedan kilometar, odnosno 10–15 minuta hoda. Međutim, stanovnici mnogih beogradskih naselja i dalje su udaljeni kilometrima od najbliže crkve.
Gradnja hramova nije samo pitanje arhitektonskih rešenja, već duboka potreba duhovnog oporavka i zajedništva u brzini savremenog urbanog života. Patrijarhove reči podsećaju da svaki hram nije samo zdanja od kamena, već mesto gde se duh uzdiže i srce pronalazi mir. Beograd, kao srce pravoslavne Srbije, možda ne traži stotinu hramova samo zbog broja, već zbog mogućnosti da svakom čoveku ponudi tišinu, molitvu i smisao usred gradske vreve.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
U Patrijaršijskom dvoru održan je značajan susret koji naglašava zajedničke vrednosti pravoslavlja i islama, istinu, ljubav i poštovanje kao temelj međusobnog razumevanja u vremenu duhovne zaboravnosti.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetih četrdeset mučenika sevastijskih po starom i Svetog Vasilija Ankarskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Leu Rimsku, muslimani obeležavaju treći dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.