PATRIJARHA BOLI DUŠA ZBOG KRITIKA NJEGOVE IZJAVE DA BEOGRADU NEDOSTAJE JOŠ 100 HRAMOVA: Urbanistički planovi nisu prepoznavali duhovne potrebe Beograđana
OLIVER BUNIC / AFP / ProfimediaPatrijarh jPorfirije je Sonji darivao ikonu Presvete Bogoridice sa Hristom
Polemika o broju pravoslavnih hramova u Beogradu otvorila je pitanje usklađenosti urbanističkog razvoja sa duhovnim potrebama njegovih stanovnika. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, izrazio je bol zbog nerazumevanja ove inicijative i apelovao na značaj izgradnje hramova za duhovni život zajednice.
Reči patrijarha Porfirija, koje je izgovorio posle nedeljne liturgije u crkvi Svetog Jovana Vladimira, odjekuju već danima. Nakon bogosluženja i osveštavanja novog zvona, patrijarh je izjavio: „Po uzusima u Evropi, Beogradu je potrebno najmanje još stotinu hramova.“ Dok su pravoslavni vernici sa odobravanjem prihvatili ovu poruku, pojedinci su je dočekali kritikama, pa čak i osudom, bez iznošenja valjanih argumenata.
Patrijarh Porfirije veruje da i ostale Beograđane, kao i njega, duša boli kada vidi da su se neki ljudi pobunili i uzbunili na inicijativu da se u skladu sa potrebama izgradi hram, prenele su “Večernje novosti”.
Prema podacima iz prethodnih godina, u Beogradu postoji 62 verska objekta, uključujući džamiju i sinagogu, dok su pojedine pravoslavne crkve još u izgradnji.
TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ/ nr
Hram Svetog save na Vračaru
- Da bismo razumeli potrebu za novim pravoslavnim hramovima, moramo sagledati neusklađenost urbanističkog planiranja sa razvojem grada poslednjih osamdeset godina - rekao je za „Večernje novosti“ đakon Miroslav D. Nikolić, arhitekta Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Pre Drugog svetskog rata, 1939. godine, završeni su spoljni građevinski radovi na crkvi Svetog Marka. Zbog ratnih događaja radovi su prekinuti, a crkva je osvećena tek 1948. godine. Pod teretom komunističkog režima, narednih četrdeset godina u Beogradu nije izgrađen nijedan pravoslavni hram.
Prvi hram izgrađen posle rata bio je hram Sabora srpskih svetitelja na Karaburmi, osvećen 1988. godine. Deceniju kasnije, 1998. godine, završen je hram Svetog Jovana Vladimira u naselju Medaković. U vreme patrijarha Pavla započeta je gradnja 29 crkava, od kojih su mnoge dovršene.
Foto: Marko Jevtović
Crkva Svetog Marka
- U tih pet decenija mnoga prigradska naselja prerasla su u velike gradske opštine - kaže đakon Nikolić. – Urbanistički razvoj i planski projekti nisu uzimali u obzir potrebe za izgradnjom pravoslavnih hramova. Iako su škole, pijace i druge javne ustanove planirane, duhovne potrebe stanovništva bile su zanemarene.
Prema standardima urbanističkog planiranja, optimalna udaljenost do javnih objekata je jedan kilometar, odnosno 10–15 minuta hoda. Međutim, stanovnici mnogih beogradskih naselja i dalje su udaljeni kilometrima od najbliže crkve.
Gradnja hramova nije samo pitanje arhitektonskih rešenja, već duboka potreba duhovnog oporavka i zajedništva u brzini savremenog urbanog života. Patrijarhove reči podsećaju da svaki hram nije samo zdanja od kamena, već mesto gde se duh uzdiže i srce pronalazi mir. Beograd, kao srce pravoslavne Srbije, možda ne traži stotinu hramova samo zbog broja, već zbog mogućnosti da svakom čoveku ponudi tišinu, molitvu i smisao usred gradske vreve.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.