PATRIJARHA BOLI DUŠA ZBOG KRITIKA NJEGOVE IZJAVE DA BEOGRADU NEDOSTAJE JOŠ 100 HRAMOVA: Urbanistički planovi nisu prepoznavali duhovne potrebe Beograđana
OLIVER BUNIC / AFP / ProfimediaPatrijarh jPorfirije je Sonji darivao ikonu Presvete Bogoridice sa Hristom
Polemika o broju pravoslavnih hramova u Beogradu otvorila je pitanje usklađenosti urbanističkog razvoja sa duhovnim potrebama njegovih stanovnika. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, izrazio je bol zbog nerazumevanja ove inicijative i apelovao na značaj izgradnje hramova za duhovni život zajednice.
Reči patrijarha Porfirija, koje je izgovorio posle nedeljne liturgije u crkvi Svetog Jovana Vladimira, odjekuju već danima. Nakon bogosluženja i osveštavanja novog zvona, patrijarh je izjavio: „Po uzusima u Evropi, Beogradu je potrebno najmanje još stotinu hramova.“ Dok su pravoslavni vernici sa odobravanjem prihvatili ovu poruku, pojedinci su je dočekali kritikama, pa čak i osudom, bez iznošenja valjanih argumenata.
Patrijarh Porfirije veruje da i ostale Beograđane, kao i njega, duša boli kada vidi da su se neki ljudi pobunili i uzbunili na inicijativu da se u skladu sa potrebama izgradi hram, prenele su “Večernje novosti”.
Prema podacima iz prethodnih godina, u Beogradu postoji 62 verska objekta, uključujući džamiju i sinagogu, dok su pojedine pravoslavne crkve još u izgradnji.
TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ/ nr
Hram Svetog save na Vračaru
- Da bismo razumeli potrebu za novim pravoslavnim hramovima, moramo sagledati neusklađenost urbanističkog planiranja sa razvojem grada poslednjih osamdeset godina - rekao je za „Večernje novosti“ đakon Miroslav D. Nikolić, arhitekta Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Pre Drugog svetskog rata, 1939. godine, završeni su spoljni građevinski radovi na crkvi Svetog Marka. Zbog ratnih događaja radovi su prekinuti, a crkva je osvećena tek 1948. godine. Pod teretom komunističkog režima, narednih četrdeset godina u Beogradu nije izgrađen nijedan pravoslavni hram.
Prvi hram izgrađen posle rata bio je hram Sabora srpskih svetitelja na Karaburmi, osvećen 1988. godine. Deceniju kasnije, 1998. godine, završen je hram Svetog Jovana Vladimira u naselju Medaković. U vreme patrijarha Pavla započeta je gradnja 29 crkava, od kojih su mnoge dovršene.
Foto: Marko Jevtović
Crkva Svetog Marka
- U tih pet decenija mnoga prigradska naselja prerasla su u velike gradske opštine - kaže đakon Nikolić. – Urbanistički razvoj i planski projekti nisu uzimali u obzir potrebe za izgradnjom pravoslavnih hramova. Iako su škole, pijace i druge javne ustanove planirane, duhovne potrebe stanovništva bile su zanemarene.
Prema standardima urbanističkog planiranja, optimalna udaljenost do javnih objekata je jedan kilometar, odnosno 10–15 minuta hoda. Međutim, stanovnici mnogih beogradskih naselja i dalje su udaljeni kilometrima od najbliže crkve.
Gradnja hramova nije samo pitanje arhitektonskih rešenja, već duboka potreba duhovnog oporavka i zajedništva u brzini savremenog urbanog života. Patrijarhove reči podsećaju da svaki hram nije samo zdanja od kamena, već mesto gde se duh uzdiže i srce pronalazi mir. Beograd, kao srce pravoslavne Srbije, možda ne traži stotinu hramova samo zbog broja, već zbog mogućnosti da svakom čoveku ponudi tišinu, molitvu i smisao usred gradske vreve.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
U Patrijaršijskom dvoru održan je značajan susret koji naglašava zajedničke vrednosti pravoslavlja i islama, istinu, ljubav i poštovanje kao temelj međusobnog razumevanja u vremenu duhovne zaboravnosti.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.