Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Patrijarh srpski Porfirije služio je 22. septembra 2025. godine liturgiju u crkvi Svetih pravednih bogoroditelja Joakima i Ane, koja se nalazi u beogradskom naselju Kaluđerici. Ovaj veličanstveni hram, čija je izgradnja započela 2003. godine, okupio je veliki broj vernika koji su se sabrali da proslave krsnu slavu.
U svojoj besedi patrijarh je naglasio značaj Božje prisutnosti kao izvora čuda i blagodat u životu svakog čoveka. Prema njegovim rečima, sve što je vezano za Sina Božjeg, uključujući i Rođenje Presvete Bogorodice i živote njenih svetih roditelja – Joakima i Ane, predstavlja najviše čudo nad čudima. Istakao je da je čudo prisutno svagde gde je Bog i gde je blagodat Božja, jer tamo postoji punoća, lepota, radost i istinski smisao života.
Foto: SPC
Slava hrama Svetih pravednih bogoroditelja Joakima i Ane u Kaluđerici
Patrijarh je dodao da nijedna ljudska reč ili misao ne mogu u potpunosti obuhvatiti tajnu i veličanstvo Božje blagodati, koja prevazilazi granice vremena i prostora. U svakom trenutku kada se Gospod pojavljuje među ljudima, javlja se sveta tajna koja nam donosi i čudo.
Posebno je naglasio da su upravo na svetima Joakimu i Ani, roditeljima Presvete Bogorodice, projavljeni Božji promisao i blagodat. Njihovi životi svedoče o čudu koje se dogodilo i koje i danas inspiriše vernike.
Ovaj dan u Kaluđerici bio je prilika da se molitvom i zajedničkom verom potvrdi snažna duhovna poruka – da je Božja blagodat uvek prisutna i dostupna svima koji je traže. Slava ove crkve postala je simbol večne nade, ljubavi i čuda Božjeg u svakodnevnom životu.
Na praznik svetih Ćirila i Metodija obeležena je prva krsna slava Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke – jedinstvenog tela koje, po blagoslovu Njegove Svetosti, otvara novo poglavlje u službi Jevanđelja među narodom.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Najčešća krsna slava u srpskim zemljama nosi dublju poruku od porodičnog okupljanja: zašto je liturgija središte praznika, kako Crkva gleda na dan upokojenja svetih i gde je granica između običaja i vere.
To što određeni svetitelj, koji se proslavlja određenog dana, nije naša krsna slava ne znači da mi ne proslavljamo tog svetitelja, ističe sveštenik Željko Jovanović.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.