Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
U srcu Hercegovine, gde svaki kamen pamti slobodarsku reč, danas je služena sveta Liturgija povodom 150 godina od Nevesinjske puške – ustanka koji su neustrašivi Hercegovci podigli 9. jula 1875. godine protiv Osmanskog carstva.
Liturgiju je služio patrijarh srpski Porfirije, a sasluživali su mu mitropoliti crnogorsko-primorski Joanikije, mileševski Atanasije, zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije, budimljansko-nikšićki Metodije, episkopi buenosajreski i južnocentralnoamerički Kirilo i vikarni dioklijski Pajsije, uz sveštenstvo i sveštenomonaštvo Srpske pravoslavne crkve.
Poruka patrijarha Porfirija: "Za Hrista dajemo sve, a Njega ni za šta"
U svojoj propovedi patrijarh Porfirije je okupljenom narodu uputio snažne reči o istinskom značenju slobode, naglašavajući da je svaki ustanak bez unutrašnje slobode – nedovršen.
– Draga braćo i sestre, pravoslavni Srbi, Nevesinjci, potomci Svetog Save, hrabri, divni i čestiti ljudi i borci za slobodu, za slobodu, pre svega, unutrašnju, duhovnu slobodu, za slobodu dostojanstva ljudskog, za slobodu vere, a onda i svaku drugu vrstu slobode koja može biti plod i rezultat tog i takvog slobodarskog unutarnjeg opredeljenja za Hrista, za Hrista za kog dajemo sve, a Njega ni za šta – rekao je patrijarh.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju u Nevesinju služio je patrijarh Srpski Porfirije, a sasluživali su šestorica vladika
Podsetio je vernike na jevanđelsku priču o rimskom kapetanu koji je, iako tuđinac i neprijatelj izabranog naroda, zadobio Božiju milost zbog vere koju je pokazao.
– Onako kako verujemo, braćo i sestre, onako će nam biti. Ali ne samo ispovedajući usnama, tj. rečima svoju veru, ne samo onako kako deklarativno verujemo, nego onako kako se trudimo da ona bude naš život, da bude naša svakodnevnica, da živimo Jevanđelje Hristovo, koje u centru svom ima zapovest o ljubavi… A ta zapovest ima dve strane: jedna je ljubav prema Bogu čitavim bićem, a druga je da volimo bližnjeg svog kao samog sebe.
Patrijarh je posebno naglasio značaj mira u porodici i zajednici, uporedivši ga sa životom u braku:
– Može li muž biti miran ako nema mira u duši njegove žene? Može li žena imati mir ako je nemiran muž? Naravno da ne može! A to onda znači da se najpre moram boriti da ti imaš mir i radost, kako bi onda i mir i radost, koji su dar Božji, dar Duha Svetog, bili nešto što caruje i u nama.
Wikipedia
Mitropolit Dimitrije: "Hercegovina je kolevka slobode"
Na kraju svete Liturgije mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije poželeo je dobrodošlicu patrijarhu i vladikama:
– Dobrodošli, Vaša Svetosti, u Nevesinje, usred Hercegovine, u ovu kamenu kolevku slobode… Dobrodošli da molitveno obeležimo jedan veliki i svetli jubilej i da pomenemo naše velike pretke.
Podsetio je i na istorijski susret hercegovačkih glavara sa knjazom Nikolom na Cetinju 1874. godine, kada su, tražeći pomoć za ustanak, rekli:
– Bolje nam je da izginemo i mi i deca, no da večito robujemo.
– Kakva je to sloboda vrednija od života za koju je bolje poginuti, nego večito robovati? Razumemo li mi danas tajnu slobodoljubivosti naših predaka?
Mitropolit Dimitrije je istakao da su se junaci Hercegovačkog ustanka borili ne samo za zemaljsku slobodu, već i za onu večnu, duhovnu:
– Za slobodu od greha, za slobodu od smrti, za slobodu koju nam je darovao Hristos, pobeđujući smrt za nas i obnavljajući čoveka… Zato je njihovo i naše svagdašnje pominjanje Kosova i Metohije izraz vere u Hrista Gospoda Bogočoveka.
Mitropolit Joanikije: Nevesinjska puška probudila je svesrpsko nadanje
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uputio je snažnu poruku o jedinstvu naroda u prošlosti i sadašnjosti:
– Hercegovci i Crnogorci su bili zajedno u ustanku koji je počeo Nevesinjskom puškom… Bili su jednodušni, jednomisleni, nisu imali naoružanje kao njihovi protivnici, ali su imali srce, spremnost i nadu da će njihova borba doneti oslobođenje i ujedinjenje celog srpskog naroda.
Podsetio je da je Nevesinjska puška probudila nadanje u obnovu države Nemanjića:
– Kada se oglasila Nevesinjska puška, probudila je nadu na svesrpsko oslobođenje, ujedinjenje i obnovu države Nemanjića… Neka bi nam Bog dao tog jedinstva i te jednodušnosti kako bismo prevazišli sve svoje nesporazume kojih uvek imamo napretek.
Svetkovina slobode i vere
Danas, 150 godina kasnije, Nevesinje je još jednom pokazalo da su kamen i nebo Hercegovine najbolji svedoci istine – da narod bez slobode duše i srca, bez vere u Hrista i bez ljubavi prema bližnjem, ne može biti istinski slobodan. U molitvenom jedinstvu patrijarha, vladika, sveštenstva i sabranog naroda, u vazduhu su odzvanjale reči koje su vekovima pokretale Hercegovinu i čitavo srpstvo: za slobodu se živi, za Hrista se sve daje, a Njega ni za šta.
U vremenu kad se istina guši, a prošlost prepravlja, mitropoliti Joanikije i Metodije hrabro razotkrivaju zaboravljene činjenice, suočavajući se sa pravnim pritiscima i pokušajima cenzure.
Nakon što je mitropolit Metodije upozorio na duhovnu dezorijentaciju društva, usledila je oštra reakcija premijera, koja je izazvala ogorčenje među vernicima i pokrenula istrage protiv dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Dok Mitropolija tvrdi da sabor na Tominu nedelju održava na svojoj zemlji u duhu tradicije, inspekcija Ministarstva kulture sumnja da je narušen zaštićeni arheološki lokalitet.
Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Sto godina duhovne veze Srba i Rusa u obeleženo je hramu Svete Trojice na Tašmajdanu velikim sabranjem koje je uz molitvu slavilo veru, ljubav i jedinstva dva bratska naroda.
Na praznik Svete Petke, Barič je zasijao posebnim sjajem, dok su vernici, predvođeni patrijarhom Porfirijem, proslavili 150 godina hrama koji čuva priče o veri, umetnosti i herojstvu srpskog naroda.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.