Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
Na praznik Svetog mučenika Lukijana, u hramu Svih Svetih u Su-Folsu, Južna Dakota, sabrala se mala, ali predana zajednica srpskih pravoslavnih vernika kako bi dočekala visokog gosta – mitropolita novogračaničko–čikaškog i srednjezapadnoameričkog Longina, koji je služio svetu liturgiju.
Sabrani u maloj crkvi Svih Svetih
Uz mitropolita su sasluživali protojerej-stavrofor Sava Leida, nadležni paroh protojerej Đorđe Veselinović i protođakon Milovan Gogić. Liturgijska radost nastavljena je osvećenjem slavskog kolača, dok je svečani bratski ručak u parohijskoj sali dodatno utvrdio zajedništvo i ljubav među okupljenima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sabranje u hramu Svih Svetih u Su-Folsu, Južna Dakota
Poruka vladike Longina
U svom pastirskom obraćanju vernicima, mitropolit Longin je naglasio snagu ove zajednice, iako brojčano male.
– Molimo se da nas Gospod i u danima koji predstoje sabira u jedinstvu, kako bismo zajedno napredovali u veri, nadi i ljubavi – poručio je mitropolit, osvrćući se na nesebično požrtvovanje i istinsko hrišćansko gostoprimstvo koje je osetio među vernicima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sabranje u hramu Svih Svetih u Su-Folsu, Južna Dakota
Istorijat parohije Svih Svetih
Parohija Svih Svetih pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Severnoj i Centralnoj Americi i danas deluje kao misija, smeštena nedaleko od Lennoksa, oko 19 kilometara od Su-Folsa. Osnovana je 2003. godine, kada je mitropolit Kristofer postavio oca Sašu Petrovića za prvog sveštenika, kako bi okupio tadašnjih četrdesetak porodica srpskih izbeglica. Uz podršku parohije Svetog Nikole iz Omiše, ova mala zajednica uspela je da kupi zemljište i izgradi crkvenu zgradu sa dvorištem, stvarajući sebi duhovni dom daleko od otadžbine.
Iako mlada po godinama postojanja, parohija Svih Svetih svedoči o nepokolebljivoj veri u dijaspori i čuva identitet i tradiciju svog naroda, dok svakim novim saborovanjem potvrđuje reči mitropolita Longina da istinska snaga Crkve nije u brojevima, već u ljubavi.
Na sunčanoj Palma de Majorki, omiljenoj destinaciji mnogih Srba, okupljaju se i oni koji traže više od odmora - pravoslavni vernici sa svih strana sveta nalaze duhovni mir u parohiji Svetog arhangela Mihaila.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Muzej Budimske eparhije, u nekadašnjoj vladičanskoj palati, svedoči o vekovima srpske umetnosti, vere i identiteta – od Kosovskog boja i Velike seobe do baroka, klasicizma i današnjih dana.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Razvaljena vrata i razbacani bogoslužbeni predmeti sablaznili su jutros građane Ulcinja, dok Crkvena opština traži hitno otkrivanje počinilaca i jasnu poruku da se udar na svetinju neće tolerisati.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.