Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
Na praznik Svetog mučenika Lukijana, u hramu Svih Svetih u Su-Folsu, Južna Dakota, sabrala se mala, ali predana zajednica srpskih pravoslavnih vernika kako bi dočekala visokog gosta – mitropolita novogračaničko–čikaškog i srednjezapadnoameričkog Longina, koji je služio svetu liturgiju.
Sabrani u maloj crkvi Svih Svetih
Uz mitropolita su sasluživali protojerej-stavrofor Sava Leida, nadležni paroh protojerej Đorđe Veselinović i protođakon Milovan Gogić. Liturgijska radost nastavljena je osvećenjem slavskog kolača, dok je svečani bratski ručak u parohijskoj sali dodatno utvrdio zajedništvo i ljubav među okupljenima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sabranje u hramu Svih Svetih u Su-Folsu, Južna Dakota
Poruka vladike Longina
U svom pastirskom obraćanju vernicima, mitropolit Longin je naglasio snagu ove zajednice, iako brojčano male.
– Molimo se da nas Gospod i u danima koji predstoje sabira u jedinstvu, kako bismo zajedno napredovali u veri, nadi i ljubavi – poručio je mitropolit, osvrćući se na nesebično požrtvovanje i istinsko hrišćansko gostoprimstvo koje je osetio među vernicima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sabranje u hramu Svih Svetih u Su-Folsu, Južna Dakota
Istorijat parohije Svih Svetih
Parohija Svih Svetih pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Severnoj i Centralnoj Americi i danas deluje kao misija, smeštena nedaleko od Lennoksa, oko 19 kilometara od Su-Folsa. Osnovana je 2003. godine, kada je mitropolit Kristofer postavio oca Sašu Petrovića za prvog sveštenika, kako bi okupio tadašnjih četrdesetak porodica srpskih izbeglica. Uz podršku parohije Svetog Nikole iz Omiše, ova mala zajednica uspela je da kupi zemljište i izgradi crkvenu zgradu sa dvorištem, stvarajući sebi duhovni dom daleko od otadžbine.
Iako mlada po godinama postojanja, parohija Svih Svetih svedoči o nepokolebljivoj veri u dijaspori i čuva identitet i tradiciju svog naroda, dok svakim novim saborovanjem potvrđuje reči mitropolita Longina da istinska snaga Crkve nije u brojevima, već u ljubavi.
Na sunčanoj Palma de Majorki, omiljenoj destinaciji mnogih Srba, okupljaju se i oni koji traže više od odmora - pravoslavni vernici sa svih strana sveta nalaze duhovni mir u parohiji Svetog arhangela Mihaila.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Muzej Budimske eparhije, u nekadašnjoj vladičanskoj palati, svedoči o vekovima srpske umetnosti, vere i identiteta – od Kosovskog boja i Velike seobe do baroka, klasicizma i današnjih dana.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.