Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
U mirnom nemačkom gradiću, na mestu nekadašnje evangelističke crkve, vek kasnije uzdiže se svetionik pravoslavlja – manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru. Upravo tu, u jedinom srpskom pravoslavnom manastiru u Nemačkoj, na Duhovski utorak, sabralo se sveštenstvo i verni narod da proslave Silazak Svetog Duha na apostole– praznik Pedesetnice.
Svetu liturgiju služio je episkop bihaćko-petrovački Sergije, uz molitveno učešće vikarnog episkopa humskog Jovana. Sasluživali su protojereji-stavrofori Marinko Radmilo i Radivoje Krulj, protoprezviter Goran Goranović i protonamesnik Aleksandar Perković. Bila je to Liturgija nadahnuća, utvrđenja u veri, ali i podsećanja na čudesni put jednog manastira koji stoji kao čuvar pravoslavlja na tlu zapadne Evrope.
Manastir u Himelstiru nije samo arhitektonska svetinja, već duboko ukorenjeni duhovni dom Srba u Nemačkoj. Osnovan 1979. godine, blagoslovom episkopa Lavrentija, na temeljima crkve iz 19. veka, ovaj manastir je izrastao u centar duhovnosti i kulturnog okupljanja. U njegovim zidovima odzvanjaju molitve za rasutu decu pravoslavlja, ali i za sve koji tragaju za smirenjem i istinom.
Parohija pri manastiru obuhvata Hildeshajm, Hameln, Goslar i Holcminden, sa oko 150 registrovanih domaćinstava. To su vernici koji manastir ne doživljavaju samo kao liturgijski prostor, već kao svoj drugi dom i mesto gde se krštavaju, venčavaju, mole, tuguju i raduju.
Wikimedia/ Rabanus Flavus/Hildesheim_Himmelthür_Orthodox_church.JPG: Qasinka
Srpski manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru
I dok je danas sedište Eparhije diseldorfske i nemačke u Minhenu, manastir u Himelstiru ostaje trajno središte sabornosti. U njemu se redovno održavaju crkveni skupovi, simpozijumi, izložbe i predavanja, ali i Sabor srpske omladine Zapadne Evrope – manifestacija koja povezuje generacije raseljenih, a duhovno vezanih.
U duhu praznika, pod svodovima hrama, odjekivale su reči molitve, dok su se prisutni podsećali na ono što Pedesetnica znači – silazak Svetog Duha na apostole, ali i silazak utehe i snage na sve one koji se u veri sabiraju, ma gde se nalazili.
Prethodno, na sam praznik Pedesetnice, vladika Sergije služio je svetu liturgiju u hramu Svetog kneza Lazara u Kaselu, uz sasluživanje protoprezvitera-stavrofora Marinka Radmila i prezvitera Marka Radmila, nastojatelja hrama.
Osim manastira u Himelstiru, Srpska pravoslavna crkva u Nemačkoj ima i jedan skit – isposničku zajednicu posvećenu Svetom Spiridonu u Geilnauu, osnovanu 1989. godine. Ipak, manastir Uspenja ostaje duhovno srce srpske dijaspore – svedok vere koja ne poznaje granice i most koji povezuje nebo i zemlju, Srbiju i Nemačku, prošlost i večnost.
Jer, kako i sam praznik Pedesetnice svedoči – Crkva je tamo gde se sabiramo u Duhu Svetome. A toga dana, u Himelstiru, sabranje je bilo potpuno.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Na slavu zimske kapele manastira Pokrova Presvete Bogorodice okupili su se arhijereji Siluan, Jefrem i Sava, brojne sveštene ličnosti i verni narod, pretvarajući ovu svetinju u središte molitve, sabornosti i bratske ljubavi.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Mitropolit nemački Grigorije služio je svetu liturgiju u Hramu Vaskrsenja Hristovog u Berlinu i u nadahnutoj besedi podsetio vernike da Crkva nije skup ideologija i figura – već prostor u kome Bog stanuje među nama, ako Mu to dopustimo.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Među parohijanima u Augsburgu najveći bol izazvalo je skrnavljenje svetog prostora, dok je parohija pozvala zajednicu da na ovaj događaj odgovori molitvom i razboritošću.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.