U petu nedelju Velikog posta, posvećenu Svetoj Mariji Egipćanki, u hramu Svetog arhangela Mihaila u nemačkom gradu Gepingenu, svetu liturgiju služio je mitropolit nemački Grigorije. Sabrani narod, zajedno sa sveštenstvom i pojcima, učestvovao je u prazničnom bogosluženju koje je ušlo u srca svih prisutnih kao istinska svetkovina duha i zajedništva.
Ovom prilikom, mitropolit je osveštao freske koje odnedavno krase unutrašnjost hrama, pretvarajući zidove u svetopisamsku ikonosferu, u ogledalo Carstva Božijeg.
Nakon čitanja Evanđelja, mitropolit Grigorije je uputio besedu prisutnima koja je, poput žive reke, natopila duše vernika duhovnim smirenjem i poukom. Govorio je o značaju ovog dana, o lepoti osvećenog prostora, ali iznad svega o čovekovom pozivu da se preobrazi i postane hleb Božiji – darovan iz ljubavi.
- Kad sam osvećivao freske svetom vodicom, prskao sam i vaša lica - rekao je mitropolit, podsećajući na reči blaženopočivšeg vladike Atanasija: narod je kandidat za freske. Svako od nas, rekao je, pozvan je da svojim životom postane ikona Hristova – ne samo na zidu, već u večnosti.
Govoreći slikovito, mitropolit se prisetio mlinova iz detinjstva, u kojima se zrno pšenice pretvaralo u brašno, a brašno u hleb.
- Tako se i mi, kao zrna pšenice, donosimo u Crkvu, u mlin ljubavi Božije, da se sameljemo – ne drugi, već mi sami – i da postanemo hleb prinesen Hristu - istakao je vladika Grigorije.
U besedi je oživeo i dve Marije – Presvetu Bogorodicu i Mariju Egipćanku – koje svedoče dve strane istog čuda: čistoću i pokajanje, služenje i obnovu.
- Jedna je devojčica iz Nazareta koja govori: "Da, Gospode", a druga je devojčica iz Egipta koja je pala, ali se podigla i postala svetiteljka - objasnio je mitropolit.
U središtu poruke je jevanđelska pouka: Ko hoće da bude prvi među vama, neka bude svima sluga. Tako su živeli svi svetitelji, tako služi Arhangel Mihailo kroz večnost, tako je služila Presveta Bogorodica.
- Danas smo ovde ne da meljemo druge, već da sameljemo u sebi sve što ne valja. Da bismo postali hleb Božiji. Hleb koji se prinosi, koji se deli, koji ujedinjuje - rekao je vladika Grigorije.
Na kraju, evocirao je misao pesnika Jovana Dučića, koji je posle puta oko sveta rekao da nigde nije osetio toliko Božijeg prisustva kao u malim hercegovačkim crkvama.
- Zato što u malim crkvama čovek ne može da se izgubi. U njima je sve bliže i čovek čoveku, i čovek Bogu - kazao je vladika u zaključku.
U liturgijskom miru, pod svetlošću fresaka i uz molitvu sabranih vernika, hram Svetog arhangela Mihaila u Gepingenu postao je tog dana – mlin duhovne obnove, dom novog brašna koje će postati hleb Carstva nebeskog.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog pred početak diplomatske misije - emotivan susret u Finiksu ispunjen duhovnim i narodnim jedinstvom.
U atmosferi molitve i jedinstva, episkop pariski i zapadnoevropski služio je liturgiju u parohiji Svetog Dimitrija, donoseći vernicima duhovnu utehu i snagu daleko od otadžbine.
U srcu hrama, dok traje Veliki post, dogodila se krađa koja je potresla vernike – u Minhenu je ukraden novac namenjen za dijalizu Marka Sekulića iz Užica.