U danima Velikog posta, kada bi srca trebalo da budu smirena, a ruke otvorene za pomoć, dogodilo se nešto što ostavlja gorčinu u svima nama – sramna krađa priloga namenjenog lečenju bolesnog mladića, Marka Sekulića iz Užica.
Na snimku koji je Crkva objavila na društvenim mrežama, jasno se vidi: tri žene prilaze kutiji u kojoj su se skupljala sredstva za dijalizu, otvaraju je i uzimaju novac. Bez straha, bez stida, pred ikonama, freskama i licem Božjim. Ne iz gladi, ne iz očaja, već iz bezdušnosti koja ne poznaje ni svetost prostora ni svetost namene.
Zločin se dogodio u Hramu Svetog Jovana Vladimira, u crkvi koja je duhovno utočište Srbima u Minhenu, Eparhija . Mesto gde se ljudi okupljaju sa verom da će svako pronaći utehu, a svaki dar – svoje pravo mesto. Ali tog dana, umesto utehe, ostala je praznina, bol i gorčina. Policija i nadležni su obavešteni o ovom slučaju, a svi koji prepoznaju ženske osobe sa snimka, mole se da obaveste predstavnike SPC u Minhenu.
- U danima kada smo pozvani na praštanje, pomaganje i smirenje, neko se odlučio na čin krađe – i to na štetu onih najugroženijih - navodi se u saopštenju Crkve, koje duboko odzvanja kao vapaj ožalošćene zajednice.
I nije ovo samo krađa. Ovo je rana na telu sabornosti. Ovo je udarac zajedništvu koje se, uprkos svim iskušenjima života u dijaspori, neumorno gradi na temelju vere, ljubavi i uzajamne pomoći.
U saopštenju Crkve, pored poziva da se počinioci privedu pravdi, stoji i ono što Crkvu razlikuje od sveta – molitva za obraćenje. Jer Crkva ne proklinje, već opominje. Ne osuđuje, već se nada pokajanju. Ne traži osvetu, već pravdu prožetu milošću.
- Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim (Rimljanima 12:21) – navodi Crkva na kraju saopštenja, podeećajuči na reči apostola Pavla koje stoje kao stub nade u ovom tamnom trenutku. Jer ako se pred zlom povučemo, ako mu dopustimo da nas zatvori za druge, onda ono i jeste pobedilo.
Zato ovaj čin mora biti i podsetnik i poziv: da čuvamo svetost Crkve, ne samo kao zgrade, već kao duhovnog ognjišta. Da branimo poverenje, saosećanje i zajedništvo koje nas održava i u veri i u narodu. I da ne dozvolimo da šaka pohlepe ugasi svetlost koju hiljade ruku svakodnevno brižljivo pale.
Bog vidi sve. Ali čeka i da mi vidimo. Da otvorimo oči – i srce. Jer najveći gubitak bio bi da iz ove krađe ne naučimo ništa.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.