Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Nacionalna galerija Grčke bila je scena dramatičnog incidenta koji je izazvao širu društvenu reakciju. Poslanik stranke Niki, Nikos Papadopoulos, zajedno sa još jednom osobom, upao je u galeriju i izazvao haos, razbivši stakla i vitrine. Njegovo besno ponašanje bilo je motivisano izložbom koja je, kako je on tvrdio, bila blasfemična i uvredljiva za pravoslavnu veru.
U trenutku napada, galerija je bila pod nadzorom policije, koja je brzo pristigla kako bi zabeležila štetu. Međutim, reakcije na ovaj incident daleko prevazilaze samo fizičku štetu, postavljajući važna pitanja o granicama umetničkog izraza i njegovoj ulozi u društvu.
U svom saopštenju, Ministarstvo kulture Grčke iznelo je stav da "nikada ne vrši cenzuru", naglašavajući da je sloboda umetnosti neophodna, ali i da se mora čuvati opšta kulturna baština. Ipak, za mnoge, ovaj incident nije samo pitanje umetničkog izraza, već duboko pitanje o odnosu umetnosti i religije.
Credit: Dimitris Aspiotis / Alamy / Profimedia
Incident u Nacionalnoj galeriji Grčke izazvao je veliko interesovanje medija i reakciju celog društva
Svi koji su pratili događaj mogli su čuti reakciju Papadopoulosove supruge, koja je istakla da je njen muž ranije postavio pitanje ministarki kulture o kontroverznoj izložbi. Nakon što nije dobio odgovor, odlučio je lično izraziti svoj protest. Njeno objašnjenje otkriva duboku emotivnu reakciju na radove koji, prema njenim rečima, "vređaju lik naše majke, naše Bogorodice", stavljajući u prvi plan duboku veru i religioznu osetljivost koja je očigledno pokrenula akciju.
Mitropolit kalavritski Jeronim u svom pismu ministarki kulture Lini Mendoni izrazio je zabrinutost zbog pravca grčke umetnosti i kulture. Mitropolit je oštro kritikovao izložbu pod nazivom „Šarm neobičnog“, navodeći da neka dela deformišu likove Hrista, Bogorodice i svetitelja, koristeći motive koji podsećaju na okultne i demonske prikaze. Po njegovom mišljenju, umetnost treba da uzdiže duh, a ne da stvara konfuziju i potkopava moralne vrednosti naroda.
Mitropolit Jeronim je naglasio da Crkva ne teži cenzuri umetnosti, ali insistira na poštovanju svetih vrednosti koje su ključne za identitet naroda. U svom pismu, pitao je ministarku kulture o ciljevima takvih umetničkih dela i postavio pitanje šta zapravo znači „šarm neobičnog“ u kontekstu umetnosti koja treba da inspiriše, a ne da izaziva kontroverzu i podelu među narodom. "Ako država ne prepoznaje značaj pravoslavne vere, onda smo u opasnosti da skliznemo u društvo koje se udaljava od svojih korena", zaključuje mitropolit.
Credit: Ukrinform / ddp USA / Profimedia
Ministarka kulture Grčke Lina Mendoni
Ovaj incident pokreće važnu debatu o granicama slobode umetnosti u savremenom društvu. Da li umetnost treba da bude apsolutno slobodna, ili bi trebalo postojati granice poštovanja religijskih osećanja i kulturnih vrednosti? Da li umetnost treba da izaziva, ili da inspiriše i uzdiže duhovnost naroda?
Reakcije na ovaj incident nisu bile samo političke ili pravne; one su duboko ukorenjene u moralnim i duhovnim pitanjima koja se tiču svih nas. Ovaj slučaj podseća na to kako umetnost i religija često mogu biti u kontradikciji, ali i kako se mora voditi računa o tome šta i kako se prikazuje u prostoru koji je svima dostupan.
U svakom slučaju, incident u Nacionalnoj galeriji Grčke postavlja ozbiljna pitanja o mestu umetnosti u društvu i njenoj odgovornosti prema zajednici.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Jedan od najdirljivijih trenutaka tribine bila je priča o Kruševačaninu, poznatom privredniku, čiji je život neprepoznatljivo promenjen zahvaljujući ovoj svetiteljki.
Gospod ne kažnjava, već otkriva istinu o nama. Poslednji sud nije proizvoljna presuda, već odraz našeg života – ljubav prema Bogu vodi u večnu radost, a udaljenost od Njega u duhovnu tamu.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Nikolu po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Bonifatija. Katolici su u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnom džuma-namazu i svakodnevnim verskim obavezama.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Sanija Ahmeti demonstrira antistres tehnike, skrnavivši hrišćansku svetinju, a njen čin svetogrđa šokirao je vernike koji se pitaju da li je ova "rekreativna" aktivnost "pomen" patnjama Srba na Kosovu i Metohiji.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Devica Marija zauzima posebno mesto u hrišćanstvu jer je rodila Bogočoveka i postala najuzvišenija među svim svetiteljima, a jedan od najistaknutijih teologa i svetaca 19. veka otkriva zašto je vera u Nju ključna za spasenje.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.