Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Nacionalna galerija Grčke bila je scena dramatičnog incidenta koji je izazvao širu društvenu reakciju. Poslanik stranke Niki, Nikos Papadopoulos, zajedno sa još jednom osobom, upao je u galeriju i izazvao haos, razbivši stakla i vitrine. Njegovo besno ponašanje bilo je motivisano izložbom koja je, kako je on tvrdio, bila blasfemična i uvredljiva za pravoslavnu veru.
U trenutku napada, galerija je bila pod nadzorom policije, koja je brzo pristigla kako bi zabeležila štetu. Međutim, reakcije na ovaj incident daleko prevazilaze samo fizičku štetu, postavljajući važna pitanja o granicama umetničkog izraza i njegovoj ulozi u društvu.
U svom saopštenju, Ministarstvo kulture Grčke iznelo je stav da "nikada ne vrši cenzuru", naglašavajući da je sloboda umetnosti neophodna, ali i da se mora čuvati opšta kulturna baština. Ipak, za mnoge, ovaj incident nije samo pitanje umetničkog izraza, već duboko pitanje o odnosu umetnosti i religije.
Credit: Dimitris Aspiotis / Alamy / Profimedia
Incident u Nacionalnoj galeriji Grčke izazvao je veliko interesovanje medija i reakciju celog društva
Svi koji su pratili događaj mogli su čuti reakciju Papadopoulosove supruge, koja je istakla da je njen muž ranije postavio pitanje ministarki kulture o kontroverznoj izložbi. Nakon što nije dobio odgovor, odlučio je lično izraziti svoj protest. Njeno objašnjenje otkriva duboku emotivnu reakciju na radove koji, prema njenim rečima, "vređaju lik naše majke, naše Bogorodice", stavljajući u prvi plan duboku veru i religioznu osetljivost koja je očigledno pokrenula akciju.
Mitropolit kalavritski Jeronim u svom pismu ministarki kulture Lini Mendoni izrazio je zabrinutost zbog pravca grčke umetnosti i kulture. Mitropolit je oštro kritikovao izložbu pod nazivom „Šarm neobičnog“, navodeći da neka dela deformišu likove Hrista, Bogorodice i svetitelja, koristeći motive koji podsećaju na okultne i demonske prikaze. Po njegovom mišljenju, umetnost treba da uzdiže duh, a ne da stvara konfuziju i potkopava moralne vrednosti naroda.
Mitropolit Jeronim je naglasio da Crkva ne teži cenzuri umetnosti, ali insistira na poštovanju svetih vrednosti koje su ključne za identitet naroda. U svom pismu, pitao je ministarku kulture o ciljevima takvih umetničkih dela i postavio pitanje šta zapravo znači „šarm neobičnog“ u kontekstu umetnosti koja treba da inspiriše, a ne da izaziva kontroverzu i podelu među narodom. "Ako država ne prepoznaje značaj pravoslavne vere, onda smo u opasnosti da skliznemo u društvo koje se udaljava od svojih korena", zaključuje mitropolit.
Credit: Ukrinform / ddp USA / Profimedia
Ministarka kulture Grčke Lina Mendoni
Ovaj incident pokreće važnu debatu o granicama slobode umetnosti u savremenom društvu. Da li umetnost treba da bude apsolutno slobodna, ili bi trebalo postojati granice poštovanja religijskih osećanja i kulturnih vrednosti? Da li umetnost treba da izaziva, ili da inspiriše i uzdiže duhovnost naroda?
Reakcije na ovaj incident nisu bile samo političke ili pravne; one su duboko ukorenjene u moralnim i duhovnim pitanjima koja se tiču svih nas. Ovaj slučaj podseća na to kako umetnost i religija često mogu biti u kontradikciji, ali i kako se mora voditi računa o tome šta i kako se prikazuje u prostoru koji je svima dostupan.
U svakom slučaju, incident u Nacionalnoj galeriji Grčke postavlja ozbiljna pitanja o mestu umetnosti u društvu i njenoj odgovornosti prema zajednici.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Jedan od najdirljivijih trenutaka tribine bila je priča o Kruševačaninu, poznatom privredniku, čiji je život neprepoznatljivo promenjen zahvaljujući ovoj svetiteljki.
Gospod ne kažnjava, već otkriva istinu o nama. Poslednji sud nije proizvoljna presuda, već odraz našeg života – ljubav prema Bogu vodi u večnu radost, a udaljenost od Njega u duhovnu tamu.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Sanija Ahmeti demonstrira antistres tehnike, skrnavivši hrišćansku svetinju, a njen čin svetogrđa šokirao je vernike koji se pitaju da li je ova "rekreativna" aktivnost "pomen" patnjama Srba na Kosovu i Metohiji.
Dok se govori o miru u Ukrajini, u Kijevsko-pečerskoj lavri traje neviđeno svetogrđe – mošti svetitelja podvrgavaju se medicinskim analizama, monasi se proteruju, a vrata pećina silom se otvaraju.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
U besedi za 11. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiučki nas uči kako da prepoznamo unutrašnji nered, sačuvamo dušu i podseća da red dolazi samo iz Božjeg zakona.