Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Nacionalna galerija Grčke bila je scena dramatičnog incidenta koji je izazvao širu društvenu reakciju. Poslanik stranke Niki, Nikos Papadopoulos, zajedno sa još jednom osobom, upao je u galeriju i izazvao haos, razbivši stakla i vitrine. Njegovo besno ponašanje bilo je motivisano izložbom koja je, kako je on tvrdio, bila blasfemična i uvredljiva za pravoslavnu veru.
U trenutku napada, galerija je bila pod nadzorom policije, koja je brzo pristigla kako bi zabeležila štetu. Međutim, reakcije na ovaj incident daleko prevazilaze samo fizičku štetu, postavljajući važna pitanja o granicama umetničkog izraza i njegovoj ulozi u društvu.
U svom saopštenju, Ministarstvo kulture Grčke iznelo je stav da "nikada ne vrši cenzuru", naglašavajući da je sloboda umetnosti neophodna, ali i da se mora čuvati opšta kulturna baština. Ipak, za mnoge, ovaj incident nije samo pitanje umetničkog izraza, već duboko pitanje o odnosu umetnosti i religije.
Credit: Dimitris Aspiotis / Alamy / Profimedia
Incident u Nacionalnoj galeriji Grčke izazvao je veliko interesovanje medija i reakciju celog društva
Svi koji su pratili događaj mogli su čuti reakciju Papadopoulosove supruge, koja je istakla da je njen muž ranije postavio pitanje ministarki kulture o kontroverznoj izložbi. Nakon što nije dobio odgovor, odlučio je lično izraziti svoj protest. Njeno objašnjenje otkriva duboku emotivnu reakciju na radove koji, prema njenim rečima, "vređaju lik naše majke, naše Bogorodice", stavljajući u prvi plan duboku veru i religioznu osetljivost koja je očigledno pokrenula akciju.
Mitropolit kalavritski Jeronim u svom pismu ministarki kulture Lini Mendoni izrazio je zabrinutost zbog pravca grčke umetnosti i kulture. Mitropolit je oštro kritikovao izložbu pod nazivom „Šarm neobičnog“, navodeći da neka dela deformišu likove Hrista, Bogorodice i svetitelja, koristeći motive koji podsećaju na okultne i demonske prikaze. Po njegovom mišljenju, umetnost treba da uzdiže duh, a ne da stvara konfuziju i potkopava moralne vrednosti naroda.
Mitropolit Jeronim je naglasio da Crkva ne teži cenzuri umetnosti, ali insistira na poštovanju svetih vrednosti koje su ključne za identitet naroda. U svom pismu, pitao je ministarku kulture o ciljevima takvih umetničkih dela i postavio pitanje šta zapravo znači „šarm neobičnog“ u kontekstu umetnosti koja treba da inspiriše, a ne da izaziva kontroverzu i podelu među narodom. "Ako država ne prepoznaje značaj pravoslavne vere, onda smo u opasnosti da skliznemo u društvo koje se udaljava od svojih korena", zaključuje mitropolit.
Credit: Ukrinform / ddp USA / Profimedia
Ministarka kulture Grčke Lina Mendoni
Ovaj incident pokreće važnu debatu o granicama slobode umetnosti u savremenom društvu. Da li umetnost treba da bude apsolutno slobodna, ili bi trebalo postojati granice poštovanja religijskih osećanja i kulturnih vrednosti? Da li umetnost treba da izaziva, ili da inspiriše i uzdiže duhovnost naroda?
Reakcije na ovaj incident nisu bile samo političke ili pravne; one su duboko ukorenjene u moralnim i duhovnim pitanjima koja se tiču svih nas. Ovaj slučaj podseća na to kako umetnost i religija često mogu biti u kontradikciji, ali i kako se mora voditi računa o tome šta i kako se prikazuje u prostoru koji je svima dostupan.
U svakom slučaju, incident u Nacionalnoj galeriji Grčke postavlja ozbiljna pitanja o mestu umetnosti u društvu i njenoj odgovornosti prema zajednici.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Jedan od najdirljivijih trenutaka tribine bila je priča o Kruševačaninu, poznatom privredniku, čiji je život neprepoznatljivo promenjen zahvaljujući ovoj svetiteljki.
Gospod ne kažnjava, već otkriva istinu o nama. Poslednji sud nije proizvoljna presuda, već odraz našeg života – ljubav prema Bogu vodi u večnu radost, a udaljenost od Njega u duhovnu tamu.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
U svečanoj atmosferi crkve Svetog Petra, beogradski nadbiskup i metropolit poručio vernicima da Vaskrs nije samo pobeda nad smrću, već i poziv da svako od nas postane hodočasnik nade.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Sanija Ahmeti demonstrira antistres tehnike, skrnavivši hrišćansku svetinju, a njen čin svetogrđa šokirao je vernike koji se pitaju da li je ova "rekreativna" aktivnost "pomen" patnjama Srba na Kosovu i Metohiji.
Zašto je praznik Blagovesti najveća blaga vest koju je Gospod doneo ljudima? Danas se otkriva najuzvišenija tajna Božijeg plana - kako Gospod, večni i besprekorni, postaje čovek i donosi večni život, pravdu i svetlost, otkrivajući sudbinu svakog ljudskog bića.
U duhu praznika kojim slavimo sećanje na prvi susret Boga i čoveka, portal religija.rs korisnicima omogućava novi način praćenja najnovijih duhovnih sadržaja, pouka i bogoslužbenih informacija, još bliže vernicima i ljubiteljima duhovnosti.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.